Hajdemo razbiti još jedan mit, navodna izgradnja Kristove Crkve na Petru temelji se na sljedećim riječima:

 

”A ja tebi kažem: Ti si Petar (kamen) i na ovoj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” (Matej 16,18)

 

U samoj ovoj izjavi, Gospodin Isus je odvojio stijenu od kamena (Petra). Kao prvo, tekst kaže:

“kago de soi lego hoti su ei Petros, kai epi taute te petra oikodomeso mou ten ekklesian…”

 

Dakle, tekst kaže: “A ja tebi kažem: “Ti si Petar i na ovoj stijeni …” Odnosno, ti si Kamen (m.r,) i na ovoj stijeni (ž. r.) sagradit ću crkvu svoju! Zapazimo da tekst ne kaže „Ti si Petar kamen“, „Ti si Petar stijena“, nego „Ti si Petar i na ovoj stijeni sagradit ću crkvu svoju“.

 

Petros označava “otkinuti kamen ili oblutak ili kamen koji se mogao baciti ili lako pomaknuti” (Vines, str. 321), dok petra označava “masivnu stijenu”. Isto tako, sam Petar zapravo kaže da je Krist ta stijena (petra) na kojoj je izgrađena crkva:

 

[zato jer se radi o ž. r., Jeruzalemska Biblija prevodi to sa „na ovoj stijeni“, dok ostali katolički prijevodi (iz očitog razloga) u pravilu prevode sa „na toj stijeni“ ignorirajući činjenicu da grčki orginal govori u ž.r., a ne m.r.]

 

“Pristupite k njemu, živomu kamenu (liton) koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u očima Božjim izrabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao živoga kamenja (litoi) sagradi duhovna kuća, sveto svećenstvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu! … Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo« (1. Petrova 2,5.9) [Napomena, Petar ovdje govori “običnim” vjernicima, a ne kleru RKC!!!].

 

„Jer stoji na jednom mjestu Pisma: ‘Evo, na Sionu postavljam ugaoni kamen (liton), izabran, dragocjen, tko vjeruje u nj, sigurno neće biti postiđen.’ Prema tome, kamen (litos) koji su odbacili graditelji – upravo taj – postao je ugaonim kamenom, za vas koji vjerujete dragocjen, a za one koji ne vjeruju, kamen (litos) spoticanja, stijena (petra) sablazni. O nj se spotiču jer ne vjeruju Riječi: to je njihova sudbina.” (1. Petrova 2,10).

 

Prema tome, Krist je ta stijena na kojoj je sagrađena crkva. Štoviše, Petar ovdje govori o izgradnji “duhovne građevine”, o svećenstvu – a ta duhovna građevina je Crkva (zajednica onih koji vjeruju u Isusa)! Što znači da je RKC utemeljena na krivome temelju, jer prava Kristova crkva (dakle, opća Crkva svih vjernih) izgrađena je na Kristu, a ne na Petru!

 

“Nitko naime ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist!” (1. Korinćanima 3,11).

 

Od 15 puta koliko se riječ petra spominje u Novom zavjetu, nikada se ne odnosi ni na jednoga od apostola, a kamoli na Petra! Štoviše, kada se ne odnosi na doslovnu stijenu (npr. Otk 6,15) ili na Isusa (1. Pt 2,8), odnosi se još na Kristov nauk (Matej 7,24-25; Luka 6,48) i ni jedanput na Petra!!!

 

Međutim, Petar nije osamljeni primjer ove potvrde:

 

“Pili su, naime, iz duhovne stijene (petra) koja ih je pratila, a ta stijena (petra) bijaše Krist.” (1. Korinćanima 10,4).

 

Pavao ovdje povezuje Krista sa stijenom!

 

Štoviše, sam Augustin (premda njegovo mišljenje nije nezabludivo, ali ga valja spomenuti) tumači to da je Stijena sam Krist u Retract. i. 21, Op. i. p. 32.

 

„Nitko ne osporava Petrovo jasno vodstvo prve crkve. Međutim, Krist nije sagradio svoju crkvu na Petru i Petar to nije prenio na rimske biskupe! Štoviše, zabluda da je Petar bio rimski biskup počela je tek dva stoljeća nakon njegove smrti. On je vjerojatno bio u Rimu, baš kao i Pavao, ali nije postavio svoje nasljednike! To su priče za malu djecu!“

 

Bitno je zapaziti da to ne kažem ja, nego „Sveti“ Augustin, međutim, uskoro je sa ciljem postavljanja papinog primata, postavljena teorija po kojoj je Crkva navodno sagrađena na Petru, a Petar je navodno svoj autoritet prenio na rimskog biskupa (rimskog biskupa su tek tri stoljeća nakon Petrove smrti počeli nazivati papom). Žalosno je što se tvrdnja o tome da je Crkva izgrađena na Petru, a ne na Kristu temelji na izvrtanju Božje riječi i ljudskim tradicijama, dok se navodno Petrovo prenošenje autoriteta na rimskog papu u Bibliji uopće niti ne spominje.

 

Zanimljiv je i Augustinov stav kada kaže da je Petar imao vodeću ulogu među apostolima, međutim jasno i otvoreno kaže da on nikada takvo što nije prenio na rimskog biskupa, niti je on sam (Petar) ikada bio rimski biskup, a to je upravo ono na što se katolička crkva poziva.

 

Dali je Petar bio vođa crkve? Čitajući Djela apostolska shvatiti ćete da je Petar bio jedan od učenika i da je zajedno sa ostalima propovjedao ‘radosnu vijest’. On je bio jedan od apostola, tj. stupova crkve, ali nije bio nikakav ‘viši’ autoritet koji bi bio nad ostalima, ili nad njima vladao kao kakva glava na vrhu neke piramidalne hijerarhije. Kristovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta (Ivan 18,36), a Kristovi učenici nisu se ponašali kao vladari ovozemaljskih kraljevstava:

 

Kraljevi narodâ gospodare nad njima, i oni koji vrše vlast nad njima hoće da se zovu dobrotvori. A vi nemojte tako“ (Lk 22, 25-26)

Očito je da Petar nije fizička stijena i temelj Kristove Crkve, zato jer ga i sam Krist nedugo nakon što kaže da će na „ovoj stijeni izraditi Crkvu“  naziva Sotonom (Matej 16,23), a sam Petar tri puta ga se odriče. Kada bi Petar bio doslovni temelj Crkve Božje, to bi impliciralo da bi se sa Petrovom smrću i sama Crkva urušila jer bi ostala bez temelja. Tako isto Petar ne može biti niti „duhovna stijena“, jer je iz Svetog Pisma jasno da je duhovna stijena sam Krist, a ne apostol Petar.

Međutim potrebno je razjasniti i sljedeći stih –

„Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.”  (Matej 16,19)

Prije svega, bitno je naglasiti da katolici tvrde da je Isus upravo ovdje dao baš Petru moć da ‘svezuje’ i ‘razvezuje’, međutim oni koji to tvrde zaboravljaju da je ta ‘moć’dana i ostalim učenicima, pogledajte i sami –

Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” (Matej 18,18)

Samim time očito je da ove riječi nemaju veze nikakve veze sa papinstvom ili ‘papinom nezabludivošću’. Papinstvo se pojavilo tek par stoljeća kasnije.

Ključ koji su Isusovi učenici dobili bilo je evanđelje, spasonosna sila Božja za spasenje ljudi po vjeri u Krista (Djela 4,12). Samim time što su dobili Božju riječ i primili Duha Svetoga dobili su silu i autoritet da ljudima oko sebe navjeste radosnu vijest i na taj način otvore drugima vrata neba. Jedino vjerom i pokajanjem, odnosno uzvjerovanjem u Božju riječ koja im je bila propovjedana preko tih ljudi ti isti su mogli biti spašeni.

Bilo kakvo drugo razumijevanje jednostavno nema bilijskog temelja. A jednom kada se Božja riječ zamjeni ljudskim predajama dobivamo sustav poput katolicizma koji do dana današnjega skreće ljude sa puta spasenja, te disperzira i skreće njihov pogled sa jedinoga koji im može dati oprost grijeha i vječni život na cijeli jedan sustav sastavljen od katoličkih svećenika, kanoniziranih svetaca, papa i ostalih drugih posrednika koji je sve samo ne biblijski.