Mnogi ljudi koji nisu bili vjernici svjedoče da su otkrili Boga kroz usklađenost Svetog Pisma sa realnošću koju doživljavaju kada je riječ o krivnji, savjesti, oprostu i drugim osjećajima/stanjima koji obuhvaćaju ljudski duhovni-moralni život. Opis tih stanja opisanih u Bibliji se poklapa sa onim što čovjek proživljava u praktičnom osobnom životu.
Tražeći Boga različiti tipovi karaktera vole različite tipove dokaza o Božjem postojanju, neki vole dokazivati-naglašavati znanstveni pristup (stvaranje-evolucija), neki vole dokazivati-naglašavati kroz ispunjenje biblijskih proročanstava, ipak najveće osvjedočenje kod večine ljudi dolazi kroz unutarnju spoznaju o usaglašenosti osobnog životnog iskustva s onim kako Biblija opisuje različita duševna, duhovna, moralna stanja unutrašnjeg bića. Većina Kristovih poruka čovjeku odnosi se upravo na taj najvažniji skriveni dio ljudske nutrine u kojem se kada je razotkriven, javlja potreba i čežnja za izbavljenjem kao što zarobljen čovjek čezne za slobodom ili krivac za oprostom. Ukoliko vjernik nema svakodnevnog udjela ili susreta sa ovakvim temama a oduševljen je ostalim pristupima ili dokazima o Božjem postojanju, tada se nalazi u velikoj opasnosti da kroz određeno vrijeme izgubi najvažnije uporište na svom putu k Bogu i spasenju.
Savjest
Savjest se definira kao dio ljudske psihe koji izaziva duševnu bol i osjećaje krivnje kada ju uznemiravamo, kao i osjećaje zadovoljstva i dobrobiti kada su naši postupci, misli i riječi u skladu s našim vrijednosnim sustavom. Grčka riječ koja se prevodi kao „savjest“ u svim novozavjetnim slučajevima spominje se kao suneidesis, što znači „moralna svijest“ ili „moralna savjesnost“. Savjest reagira kada su nečiji postupci, misli i riječi u skladu sa ili u suprotnosti od standarda onog što je ispravno i pogrešno.
Ne postoji hebrejski izraz u Starom zavjetu koji je ekvivalent riječi suneidesis u Novom zavjetu. Razlog nedostatka hebrejske riječi za „savjest“ može biti židovski svjetonazor, koji je bio više grupni nego pojedinačni. Hebrej je sebe smatrao članom saveza zajednice koja se prema Bogu i Njegovim zakonima odnosi korporativno, a ne kao pojedinac. Drugim riječima, Hebrej je bio siguran u svoju vlastitu poziciju pred Bogom ako je hebrejski narod kao cjelina bio u dobrom zajedništvu s Njime.
Novozavjetni koncept savjesti jest više individualan po naravi te uključuje tri glavne istine. Prvo, savjest je Bogom dana sposobnost ljudskih bića da realiziraju samoprocjenu. Pavao nekoliko puta govori o svojoj vlastitoj savjesti kao „dobroj“ ili „besprijekornoj“ (Djela 23,1; 24,16; 1. Korinćanima 4,4). Pavao ispituje svoje vlastite riječi i djela, te otkriva da su u skladu s njegovim moralom i sustavom vrijednosti, koji se naravno temelje na Božjim standardima. Njegova savjest je potvrđivala integritet njegovog srca.
Drugo, Novi zavjet prikazuje savjest kao svjedoka nečega. Pavao kaže da pogani, iako nisu imali Mojsijev zakon, imaju savjest koja im svjedoči o prisutnosti Božjeg zakona zapisanog u njihovim srcima (Rimljanima 2,14-15). Također se poziva na vlastitu savjest kao svjedoka u tome da govori istinu (Rimljanima 9,1), te da se vladao u prostodušnosti i čistoći u njegovom odnosu prema ljudima (2. Korinćanima 1,12). Također kaže da mu njegova savjest govori da su njegovi postupci vidljivi i Bogu i svjedocima tuđih savjesti (2. Korinćanima 5,11).
Treće, savjest je sluga individualnog sustava vrijednosti. Nezreo ili slab sustav vrijednosti stvara slabu savjest, dok sustav vrijednosti koji je u potpunosti informiran stvara snažan osjećaj za ono što je ispravno i pogrešno. U kršćanskom životu, nečiju savjest može voditi neodgovarajuće razumijevanje biblijskih istina te može proizvesti osjećaj krivnje i srama nesrazmjerno trenutnim problemima. Sazrijevanje u vjeri jača savjest.
Ova posljednja uloga savjesti jest ono što Pavao naziva u svojim uputama vezano za jedenje mesa žrtvovanog idolima. Objašnjava da, budući da idoli nisu pravi bogovi, nema razlike u tome je li im hrana žrtvovana ili nije. No, neki su u korintskoj crkvi bili slabi u njihovom razumijevanju te su vjerovali da su takvi bogovi doista postojali. Ti nezreli vjernici bili su užasnuti pri pomisli na jedenje hrane koja je žrtvovana bogovima, zato što je njihova savjest bila upoznata s pogrešnim predrasudama i praznovjernim pogledima. Stoga, Pavao potiče one koji su zreliji u njihovom razumijevanju da ne prakticiraju svoju slobodu u jedenju ukoliko bi to uzrokovalo da savjest njihove slabije braće osudi njihove postupke. Pouka ovdje jest da, ako je naša savjest čista zbog zrele vjere i razumijevanja, ne smijemo dovesti do toga da se oni sa slabijom savješću spotiču o prakticiranje slobode koja dolazi sa čvršćom savješću.
Još jedno spominjanje savjesti u Novom zavjetu jest kada se govori o savjesti koja je „ožigosana“ ili učinjena neosjetljivom kao da je bila spaljena vrućim željezom (1. Timoteju 4,1-2). Takva savjest je otvrdnula i okorjela, ne osjećajući više ništa. Osoba s ožigosanom savješću više ne sluša njezine poticaje, te osoba može griješiti, prepustiti se i varati samu sebe misleći da je sve dobro s njezinom dušom, te se prema drugima ponašati bezosjećajno i bez samilosti.
Kao kršćani, našu savjest trebamo čuvati čistom kroz poslušnost Bogu i održavanjem našeg odnosa s Njime u dobrom stanju. To činimo primjenom Njegove Riječi, kontinuiranim obnavljanjem i mekšanjem naših srca. Budimo obazrivi prema onima sa slabom savješću, pokazujući im kršćansku ljubav i suosjećanje.
Krivnja
Osjećaj krivnje nas može učiniti bolesnima, deprimiranima, nesposobnima za odnose s ljudima.
Ffyona Campbell, prva žena koja je obišla svijet hodajući, shvatila je da ne može živjeti s krivnjom. Krivnja ju je skoro dovela do sloma. “Ne mogu ostati zapamćena kao prva žena koja je obišla svijet hodajući kad sam varala”, izjavila je.
Za vrijeme jedne etape puta zatrudnjela je, te se, nesposobna da hoda 25 milja na dan, vozila na stražnjem dijelu kamiona, a hodala je samo zadnjih nekoliko milja prije ulaza u gradove. Na koncu, nije mogla živjeti s osjećajem krivnje pa je otišla u ured svog sponzora, Raleigh Internatinala, kako bi priznala. Na vlastiti zahtjev, njezin će ulazak u sljedeću Guinnessovu knjigu rekorda biti otklonjen.
Dvije vrste krivnje
Osjećaj krivnje je jedan od vrlo snažnih osjećaja. Osjećamo se odgovornima, osjećamo se osuđenima, osjećamo da zaslužujemo kaznu. On nas može učiniti bolesnima, deprimiranima, nesposobnima za odnose s ljudima. To doista zahtjeva da ga se riješimo. Ipak, postoje dvije vrste krivnje – stvarna krivnja i lažna krivnja. Kako možemo uočiti razliku? Kako možemo naučiti nositi se s njima?
Lažna krivnja
Lažna krivnja podrazumijeva osjećaj odgovornosti za nešto što nismo učinili ili za nešto za što nismo odgovorni. Osjećamo sram a da čak možda točno ne znamo zbog čega se osjećamo loše. To može voditi do depresije, čak do samoubojstva. To može biti mutni osjećaj krivnje, zbog ničeg točno određenog. Kako se može pojaviti?
Možda smo imali vrlo strogo djetinjstvo. Postojalo je mnogo toga što nam nije bilo dopušteno činiti. Možda smo često bili kažnjavani zbog sitnica. Pretpostavimo, na primjer, da se vrlo teškim grijehom smatralo ne oprati ruke prije jela. Čak i sada, godinama kasnije, možemo se stvarno osjećati krivi i posramljeni ako ne operemo ruke prije jela. Možemo se uvijek osjećati loše i na druge načine. Imamo negativnu sliku o sebi i onome što možemo postići, te lako okrivljujemo sebe zbog stvari koje idu krivo, ili preuzimamo krivicu od drugih kad to ne zavrijeđuju. Ljudi koji su preživjeli veliku nesreću ili katastrofu u kojoj su drugi poginuli ili se ozlijedili, vrlo često osjećaju krivnju zbog toga jer su preživjeli. To može biti vrlo jak osjećaj. Tužna posljedica emocionalnog, fizičkog, ili seksualnog zlostavljanja djece ili mladih je osjećaj krivnje ili srama zbog tih užasnih radnji nad kojima nisu imali kontrolu. Taj osjećaj srama može biti toliko jak da ga gotovo možemo osjećati kao prljavi kaput kojeg imamo na sebi. Doista, on može voditi u želju da se neprestano peremo.
Postoji li odgovor na ovu vrstu krivnje? Da! Možda će zahtijevati puno vremena da je savladamo. Možda će biti potreban savjet nekog savjetnika ili drugog stručnjaka. Ili će možda biti dovoljan samo razgovor s prijateljem. Što može donijeti izlječenje? Prvo, dozvoljavanje istini da uđe u tvoj život. Krist je rekao: “Upoznat će te istinu i istina će vas osloboditi.”
Ako smo bili povrijeđeni na ovaj način, ključni dio oporavka i izlječenja je oproštenje – oprostiti osobi koja nas je povrijedila. To može biti vrlo težak i složen put, ali je jedan od ključeva za oslobođenje od zarobljenosti prošlošću.
Stvarna krivnja
Postoji ono što zovemo stvarnom krivnjom. Posjedujemo izgrađeni unutrašnji sistem – ‘savjest’ – koji nam govori kad činimo nešto krivo. Možemo stvarno biti krivi. Sa stvarnom krivnjom, osjećamo se krivim zbog točno određenih stvari. Većina psihijatara i terapeuta drži da je krivnja u korijenu mnogih naših problema. Međutim, često jedini savjet koji mogu ponuditi je da krivnja nije stvarna te da može biti uklonjena. Drugim riječima, oni se odnose prema stvarnoj krivnji na isti način kao što smo vam predložili da se odnosite prema lažnoj krivnji. Nažalost, to ne djeluje veoma dobro, zato jer, negdje duboko, mi znamo, sasvim ispravno, da smo stvarno krivi. Mi znamo duboko unutra da se nekako za zlo mora platiti.
Sva društva imaju sustave pravde i zakone utemeljene na tom uvjerenju. Kad se dogodi neka nesreća ili katastrofa, osjećamo da netko mora biti odgovoran, da netko mora platiti. Može biti teže prihvatiti katastrofu za koju se čini da nema smisla ili uzroka, nego li onu za koju je netko stvarno odgovoran! Postoji li način da se izbriše prošlost? Da i ne. Kad bismo se samo mogli vratiti, te učiniti stvari drugačije. ‘Kad bismo’, mislimo. Ali, kako vrijeme prolazi, to nije moguće, mora postojati drugi način. Ako ne možemo popraviti prošlost, za nju treba biti plaćeno. Možemo kazniti sami sebe, uskratiti nešto sebi, čak nas društvo može kazniti, ali se ipak i dalje osjećamo krivi. Kako cijena može biti plaćena?
Cijena
Možemo nekako osjećati da trebamo kazniti sami sebe. Ipak, u isto vrijeme, želimo pobjeći kazni koju osjećamo da smo zaslužili! Želimo vas ovdje zamoliti da se ne isključite! Jer vam ovdje želimo ukazati da nitko od nas ne čini dovoljno da bi mogao izbrisati prošlost. Ali znamo čovjeka koji može! Želimo ukazati na to da Bog ima odgovor na krivnju.
Pravi odgovor
Bog je stvorio svijet koji je trebao biti savršen. Ali ljudi su izabrali ići svojim vlastitim putem, voditi svoje vlastite živote. Zbog ovoga, svima nam je lako činiti zlo, te biti sebičan, ignorirati Boga. Živimo u svom vlastitom malom svijetu, odvojeni zidom od Boga, te (često) i od drugih ljudi. Jedino Bog može pronaći izlaz iz ovog problema. On je izabrao da siđe u naš svijet, da sam sebe ograniči – da se umanji, ako tako želite – do ljudskog obličja koje mi možemo razumjeti. Došao je na zemlju da bi se rodio kao čovjek – Isus. Ipak, Isus nije bio običan čovjek, ne samo zbog toga što nikada nije učinio krivo – on je uistinu bio i Bog. Ne tek neki bog, ili anđeo, ili super-čovjek. Sveti spisi su 2000 godina prije obećali Božjeg osobitog vođu – Mesiju – kao onog koji bi se rodio (čak je bilo zapisano u kojem gradu) i umro za ljudske grijehe.
Kaznu koju je svaki od nas zaslužio, on je preuzeo na sebe umjesto nas. Prorok imenom Izaija napisao je nevjerojatnu knjigu, stotine godina prije Isusovog rođenja. On je pretkazao dolazak nevinog čovjeka koji će patiti zbog naše krivice. A evo i ključne rečenice koja govori kako će Isus umrijeti zbog onog što smo mi učinili:
”Poput ovaca svi smo lutali, i svaki svojim putem je hodio. A Jahve je svalio na nj bezakonje nas sviju.” (Izaija, 53)
Dobra vijest
Ako je Isus platio naš dug, mi ga ne moramo ponovno platiti. Slobodni smo. Za našu krivnju i sram je plaćeno. To je slično čovjeku koji je kupio auto u autokući. Stvari su krenule krivo, čudni zvukovi, problemi s mjenjačem, propuštanje ulja. Nije si mogao priuštiti da ih sredi, pa se je mučio mjesecima. Tada mu je netko rekao da mu je autokuća dala punu garanciju, i da će svi problemi s autom biti sređeni besplatno. Njegov problem nije bio auto, ili autokuća, nego njegovo neznanje o tome što je već učinjeno za njega! To je radosna vijest! Možemo biti slobodni od krivnje, straha, svakovrsnih problema, ako imamo odnos s Božjim Sinom Isusom Kristom.