Ovo se poglavlje zasniva na Mateju 19,13-15;
Marku 10,13-16; Luki 18,15-17.

Christ-and-childrenSrce zemaljskog oca nježno voli svog sina. On promatra lice svog djeteta i drhti na pomisao o životnoj opasnosti. On čezne da zaštiti svoje drago dijete od Sotonine sile i sačuva ga od kušnji i sukoba. Bog je dao svog jedinorođenog Sina da se nađe u još žešćem sukobu, i mnogo strašnijoj opasnosti, da bi životna staza naše djece bila sigurna; “u ovome se sastoji ljubav”. Bog je dopustio Sinu da kao bespomoćno dijete, podložno ljudskim slabostima, dođe na svijet koji je Sotona proglasio svojim posjedom. Dopustio mu je da upozna životne opasnosti svojstvene svakoj ljudskoj duši, da vodi borbu koju mora voditi svako ljudsko dijete, izložen opasnosti neuspjeha i vječnog gubitka.
I tako slijedi da duša svakog čovjeka ima beskonačnu vrijednost. Njezina vrijednost se mjeri cijenom koja je bila plaćena za njen otkup. Što će najbolje objasniti vrijednost koju svako ljudsko dijete ima u Očevim očima? Križ na Golgoti. Zašto? Jer ga je Isus bio voljan nositi čak i da se radilo o jednoj jedinoj duši koja će prihvatiti tu žrtvu. A Otac, On je bio spreman preuzeti rizik da zauvijek izgubi svog voljenog Sina za čitavu vječnost, čak i u slučaju da samo jedna duša odluči prihvatiti spasenje koje je Krist izvojevao pobjedom na križu…Čudite se, nebesa, i divi se Zemljo!

Isus je uvijek volio djecu. Prihvaćao je njihove izraze naklonosti i njihovu iskrenu, neusiljenu ljubav. Zahvalno veličanje s njihovih čistih usana bilo je glazba za Njegove uši i osvježenje za Njegov duh, kad je bio izmučen dodirom s lukavim i licemjernim ljudima. Kud god je Spasitelj išao, dobroćudnost Njegova lica i Njegovo nježno, ljubazno držanje zadobivalo je ljubav i povjerenje djece. Među Hebrejima je bilo uobičajeno da majke donose svoju djecu rabinu kako bi ih blagoslovio stavljajući ruku na njih, ali Spasiteljevi učenici smatrali su da je Njegov rad previše važan da bi se prekidao na taj način. Kad su majke sa svojim mališanima dolazile k Njemu, učenici su ih s negodovanjem promatrali. Smatrali su tu djecu previše malom da bi mogla imati neke koristi od posjeta Isusu i zaključili da će On biti nezadovoljan zbog njihove nazočnosti. Međutim, učenici su bili razlog Njegova nezadovoljstva. Spasitelj je razumio brigu i teret majki koje su težile da odgoje svoju djecu u skladu s Božjom Riječi. On je čuo njihove molitve. On ih je sam privukao k sebi. Jedna majka sa svojim djetetom napustila je svoj dom da nađe Isusa. Usput je o svojoj namjeri pričala svojoj susjedi, te je i ona zaželjela da joj Isus blagoslovi djecu. Tako se sakupila skupina majki sa svojim mališanima. Neka od ove djece izišla su iz doba ranog djetinjstva i stupila u doba mladosti. Dok su majke izražavale svoju želju, Isus je blagonaklono slušao njihov stidljiv zahtjev praćen suzama. Ali pričekao je da vidi kako će učenici postupiti prema njima. Kad je vidio da vraćaju majke, misleći da Mu čine uslugu, otkrio im je njihovu pogrešku, rekavši: “Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni; jer takvima pripada kraljevstvo Božje.” Uzeo je djecu u naručje, položio ruke na njih i dao im blagoslov po koji su došli. Majke su se utješile. Vratile su se svojim domovima osnažene i blagoslovljene Kristovim riječima. Bile su ohrabrene da s novom radošću ponesu svoj teret i s puno nade podižu svoju djecu. Današnje majke trebaju prihvatiti Njegove riječi s istom vjerom. Krist je i danas isto tako naš osobni Spasitelj kao što je bio dok je kao čovjek živio među ljudima. On je isto tako pomoćnik majkama danas, kao što je bio dok je u svoje naručje uzimao mališane u Judeji. Djeca naših obitelji isto su tako otkupljena Njegovom krvlju, kao što su to bila djeca iz onih vremena. Isus poznaje teret koji leži na srcu svake majke. On, čija se majka borila s neimaštinom i oskudicom, suosjeća sa svakom majkom u njezinom mukotrpnom radu. On, koji je krenuo na dugi put da bi oslobodio brižno srce žene Kanaanke, učinit će isto toliko i za današnje majke. Njega, koji je vratio jedinca udovici iz Naina, i koji se u svojim samrtnim mukama na križu sjetio svoje majke, i danas dira majčinska žalost. U svakoj žalosti, u svakoj potrebi, On će pružiti utjehu i pomoć. Neka majke dođu k Isusu sa svojim teškoćama. One će naći milost koja će biti dovoljna da im pomogne u podizanju njihove djece. Vrata su otvorena svakoj majci koja želi položiti svoj teret kraj Spasiteljevih nogu. On koji kaže: “Pustite dječicu i nemojte im priječiti da dođu k meni”, još uvijek poziva majke da dovedu svoje mališane kako bi ih blagoslovio. Čak i novorođenče u naručju svoje majke može prebivati u zaklonu Višnjega vjerom majke koja se moli. Ivan Krstitelj je bio ispunjen Svetim Duhom od svojega rođenja. Ako želimo živjeti u zajednici s Bogom, mi također možemo očekivati da naše malene, već od njihovih najranijih dana, oblikuje božanski Duh. U djeci koja su došla u dodir s Njim Isus je vidio ljude i žene koji će postati nasljednici Njegove milosti i podanici Njegova kraljevstva, a neki od njih mučenici za Njega. On je znao da će Ga ova djeca slušati i prihvatiti kao svojega Otkupitelja mnogo spremnije nego odrasli ljudi, od kojih su mnogi imali svjetovnu mudrost i tvrdo srce. U svojem poučavanju On se spustio na razinu njihova razumijevanja. On, Veličanstvo Neba, nije s prijezirom odgovarao na njihova pitanja i pojednostavio je svoje važne pouke da bi odgovarale njihovom dječjem razumijevanju. On je u njihove umove posijao sjeme istine, koje će u godinama što dolaze izniknuti i donijeti rod za vječni život. Još uvijek je točno da su djeca najspremnija prihvatiti pouke iz Evanđelja; njihova srca otvorena su božanskom utjecaju, snažna da zadrže primljene pouke.

Mala djeca mogu biti kršćani s iskustvom koje je u skladu s njihovim godinama. Trebaju se odgajati u duhovnosti i roditelji im trebaju pružiti svaku prednost kako bi mogli oblikovati karakter po uzoru na Kristov. Očevi i majke trebaju svoju djecu smatrati mlađim članovima Gospodnje obitelji, koja su im povjerena da ih odgajaju za Nebo. Pouke koje sami učimo od Krista trebamo prenijeti svojoj djeci onako kako ih mladi umovi mogu prihvatiti, otkrivajući im malo-pomalo ljepotu nebeskih načela. Na taj način kršćanski dom postaje školom u kojoj roditelji služe kao pomoćni učitelji, dok je sam Krist glavni Učitelj. U radu za obraćenje naše djece ne bismo smjeli očekivati snažne osjećaje kao osnovni dokaz osvjedočenja o grijehu. Nije nužno znati ni točno vrijeme njihova obraćenja. Trebamo ih poučiti da svoje grijehe donesu Isusu i potraže od Njega oprost, vjerujući da On prašta i da ih prihvaća kao što je prihvaćao djecu kad je osobno bio na Zemlji. Kad majka uči svoju djecu da je slušaju zato što je vole, ona im daje i prve pouke iz kršćanskog života. Majčina ljubav predstavlja za dijete Kristovu ljubav, i mališani koji imaju povjerenja u majku i slušaju je, uče se imati povjerenja i biti poslušni Spasitelju. Isus je bio uzor djeci i primjer očevima. On je govorio kao čovjek koji ima vlast i Njegove su riječi imale silu; pa ipak u svim svojim postupcima prema grubim i neobuzdanim ljudima nije upotrijebio nijedan neljubazan ili neuljudan izraz. Kristova milost u srcu usadit će nebesko dostojanstvo i osjećaj za ono što odgovara trenutku. On će ublažiti sve što je grubo i pokoriti sve što je oporo i neljubazno. To će povesti i očeve i majke da sa svojom djecom postupaju kao s razumnim bićima, onako kako bi željeli da se postupa s njima. Roditelji, u odgajanju svoje djece proučavajte pouke što ih je Bog dao u prirodi. Kad biste gajili neki karanfil, ili ružu, ili ljiljan – kako biste to činili? Pitajte vrtlara kako postiže da svaka grana i svaki list tako divno buja i razvija se u savršenom skladu i ljepoti. On će vam reći da to nije postigao grubim dodirom niti silovitim naporima, jer bi to samo polomilo nježne izdanke. To su bile male pažnje koje su se često ponavljale. On je zalijevao tlo, biljke koje su se razvijale štitio je od snažnih vjetrova i žarkog sunca, a Bog je učinio da bujaju i cvatu u ljepoti. U postupanju sa svojom djecom slijedite metodu vrtlara. Nježnim dodirom, pokazivanjem ljubazne pomoći trudite se oblikovati njihove karaktere po ugledu na Kristov karakter. Ohrabrite izraz ljubavi prema Bogu i jedan prema drugome. Razlog zašto u svijetu ima tako puno ljudi i žena tvrdoga srca jest što se prava ljubav smatrala slabošću, što se obeshrabrivala i potiskivala. Bolja priroda ovih ljudi bila je gušena u djetinjstvu i sve dok svjetlost božanske ljubavi ne otopi njihovu hladnu sebičnost, njihova će sreća zauvijek biti uništena. Ako želimo da naša djeca imaju nježni Isusov duh i naklonost koju anđeli pokazuju prema nama, moramo ohrabrivati pobude plemenitosti i ljubavi koje nosi djetinjstvo. Učite djecu da vide Krista u prirodi. Izvedite ih van, pod veličanstveno drveće, u vrt i učite ih da u svim veličanstvenim djelima stvaranja vide izraz Njegove ljubavi. Poučavajte ih da je On uspostavio zakone koji upravljaju svim bićima, da je On postavio zakone i za nas i da su ti zakoni za našu sreću i radost. Nemojte ih zamarati dugim molitvama i dosadnim opomenama, već ih očitim poukama iz prirode naučite poslušnosti Božjem Zakonu. Kad ih pridobijete da imaju povjerenja u vas kao Kristove sljedbenike, lako ćete ih učiti o velikoj ljubavi kojom nas je On ljubio. Kad pokušate objasniti istine o spasenju i ukazujete djeci na Krista kao osobnog Spasitelja, anđeli će biti kraj vas. Gospodin će očevima i majkama dati milost da svoje mališane zainteresiraju uzvišenim izvješćem o Djetetu iz Betlehema, koje je doista nada svijeta. Kad je Isus kazao svojim učenicima da ne brane djeci dolaziti k Njemu, govorio je svojim sljedbenicima svih vjekova – službenicima Crkve, propovjednicima, pomoćnicima i svim kršćanima. Isus privlači djecu k sebi i On nam nalaže: “Nemojte im priječiti da dođu k meni”; kao da kaže – ona će doći ako ih ne spriječite. Nemojte dopustiti da vaš karakter koji nije sličan Kristu pogrešno prikaže Isusa. Nemojte udaljiti mališane od Njega svojom hladnoćom i grubošću. Nemojte postati uzrokom njihovom osjećaju da im Nebo neće biti ugodno mjesto ako vi budete tamo. Ne govorite o vjeri kao o nečemu što djeca ne mogu razumjeti i ne postupajte tako kao da se od njih ne očekuje da u djetinjstvu prihvate Krista. Nemojte im prenijeti pogrešan dojam da je Kristova vjera sumorna i da se dolaženjem Spasitelju moraju odreći svega što život čini radosnim. Kad Sveti Duh potakne srca djece, surađujte u Njegovu radu. Učite ih da ih Spasitelj poziva i da Mu ništa ne pričinjava veću radost nego kad Mu se predaju u cvijetu i svježini svojih godina. Beskrajnom nježnošću Spasitelj promatra duše koje je otkupio svojom krvlju. One su Njegove zahvaljujući Njegovoj ljubavi. On ih promatra s neizrecivom čežnjom. Njegovo srce široko je otvoreno ne samo za djecu najboljeg ponašanja, već i za onu koja su naslijedila loše crte karaktera. Mnogi roditelji ne razumiju koliko su odgovorni za ove nedostatke svoje djece. Oni su ih učinili takvima. Sa zabludjelima ne postupaju nježno i mudro. Ali Isus sa sažaljenjem promatra ovu djecu. On vidi sve – od uzroka do posljedice. Kršćanski djelatnik može postati Kristovo oruđe u dovođenju ove djece Spasitelju. Mudrošću i istančanim razumijevanjem on ih može privezati za svoje srce, može im pružiti ohrabrenje i nadu i Kristovom ih milošću vidjeti preobražena karaktera, tako da se za njih može reći: “Jer takvima pripada kraljevstvo nebesko.”