“I vidje GOSPODIN da je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i da je svaka zamisao njegova srca neprestano samo zlo.I požali GOSPODIN što je načinio čovjeka na zemlji i to mu ražalosti srce.

I reče GOSPODIN: “Zbrisat ću s lica zemlje čovjeka kojega sam stvorio: i čovjeka, i životinju, i gmizavca, i ptice u zraku; jer požalio sam što sam ih načinio.”” (Postanak 6, 5-7)

“Kao što bijahu dani Noini, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.  Jer u one dane prije potopa jeli su i pili, ženili se i udavali do dana kada je Noa ušao u kovčeg,

 i nisu bili svjesni ničega dok nije došao potop i sve ih odnio: tako će biti i dolazak Sina čovječjega.”  (Matej 24, 37-39)

Koji su to grijesi? Od kada je jesti, piti, ženiti se grijeh?

Da bi nekako opstao, da bi živio “normalnim” životom, čovjek je razvio mehanizam ignoriranja grijeha. Ako ga već ne može pobijediti, može ga uspješno ignorirati i živjeti u vlastitoj iluziji normale.

Biti ćemo krivi na sudu za ono što smo rekli o ljudima a samo Bog zna i ono što smo mislili o njima. Naš objektivni sud, naše mišljenje o drugim ljudima oko nas Bogu nije potrebno.

“Ne osuđujte da ne budete osuđeni. Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni; i mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se za uzvrat.
I zašto gledaš trun što je u oku brata tvojega, a u oku svome balvan ne opažaš? Ili, kako ćeš reći svome bratu: ‘Dopusti da ti izvadim trun iz oka’, a gle, balvan je u tvom vlastitom oku?
Licemjeru, izbaci najprije balvan iz svoga oka pa ćeš onda jasno vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. (Matej 7,1-5)


„I Gospod zapovjedi Mojsiju: “Siđi dolje, opomeni narod, da se ne protisne do Gospoda, da ga vidi! Inače bi ih mnogo poginulo.“ (Izlazak 19,21)

Mojsije je u susretu s Bogom na gori vidio nešto sasvim drugo, proniknuo je u Božju pobudu i radosno narodu proglasio Božju nakanu:

Mojsije reče narodu: “Ne bojte se, jer Bog dođe samo, da vas stavi na kušnju i da strah pred njim uzdrži budan u vama, da ne griješite.” (Izlazak 28, 18-23)