Hajdemo razbiti još jedan mit, navodna izgradnja Kristove duhovne (govorimo o Božjem narodu a ne o fizičkoj građevini) Crkve na Petru temelji se na sljedećim riječima:
”A ja tebi kažem: Ti si Petar i na ovoj stijeni sagradit ću Crkvu svoju i vrata paklena neće je nadvladati.” (Matej 16,18)
Kada katolici tumače ovaj redak uvijek izostavljaju kontekst i cjelinu koji se nalazi u predhodnim recima:
“Kad dođe Isus u okolinu Cezareje Filipove, upita učenike svoje: “Za koga drže ljudi Sina čovječjega?”
Oni odgovoriše: “Jedni za Ivana Krstitelja, drugi za Iliju, opet drugi za Jeremiju ili za kojega od proroka.”
On ih upita: “A vi, za koga me vi držite?”
Simon Petar odgovori: “Ti si Krist, Sin Boga živoga.
Tada mu reče Isus: “Blagoslovljen si ti, Simone, sine Jonin, jer tijelo i krv nijesu to tebi objavili, nego Otac moj, koji je na nebesima.” (Matej 16,13-17)
Postavljamo si pitanje koja je glavna vijest u ovom tekstu, koja je to najveća istina koja čini temelj kršćanstva? Isus Krist je Božji Sin, Mesija je božanske prirode, On nije samo jedan od proroka, On je utjelovljeno božansko biće u osobi Isusa Krista! Tek kada nam je to jasno možemo ići tumačiti sljedeći redak:
“I ja tebi kažem: “Ti si Petar. Na toj hridini sagradit ću Crkvu svoju, i vrata paklena neće je nadvladati.”
U samoj ovoj izjavi, Gospodin Isus je odvojio stijenu od kamena (Petra). Kao prvo, tekst kaže:
“κἀγὼ δέ σοι λέγω ὅτι σὺ εἶ Πέτρος, καὶ ἐπὶ ταύτῃ τῇ πέτρᾳ οἰκοδομήσω μου τὴν ἐκκλησίαν, καὶ πύλαι ᾅδου οὐ κατισχύσουσιν αὐτῆς·”
“kago de soi lego hoti su ei Petros, kai epi taute te petra oikodomeso mou ten ekklesian…”
Dakle, tekst kaže: “A ja tebi kažem: “Ti si Petar i na ovoj stijeni …” Odnosno, ti si Kamen (m.r,) i na ovoj stijeni (ž. r.) sagradit ću crkvu svoju! Zapazimo da tekst ne kaže „Ti si Petar kamen“, „Ti si Petar stijena“, nego „Ti si Petar i na ovoj stijeni sagradit ću crkvu svoju“.
Petros označava “otkinuti kamen ili oblutak ili kamen koji se mogao baciti ili lako pomaknuti” (Vines, str. 321), dok petra označava “masivnu stijenu”.
Isus ovdje radi kontrast između onoga što je Petar bio po svome trenutnom uvjerenju i onoga što mu je otkriveno Duhom Božjim. Stijena – je najveća od svih istina, to je istina koja se može spoznati jedino Duhom Svetim, to je istina da je Bog dao svoga jedinorodnoga Sina, to je istina da je Isus Krist utjelovljeni Božji Sin božanskog porjekla. Sam Bog se utjelovio u ljudsku prirodu i postao jedan od nas. Samo vjerom u tu spasonosnu temeljnu istinu – samo na toj Stijeni je moguće graditi crkvu koju ništa neće nadvladati.
Petrovo prizanje ove najveće od svih istina nije došlo od njega samog, već od Božje objave! Petrovo priznanje je bilo trenutno i slava ne pripada Petru. Crkva Božja se nije mogla izgraditi Petrovim viđenjem Isusa Krista već Božjom objavom o Isusu Kristu, Božjom intervencijom na srca i umove ljudi.
“Nitko ne može doći k meni, ako ga ne povuče Otac, koji me posla. I ja ću ga uskrsnuti u posljednji dan.” (Ivan 6,44)
Nitko ne može primiti spasenje ako mu nebeski Bog Otac prije nije objavio najveću od svih istina – Stijenu, kao što je to objavio Petru. Kakva ironija je pomisliti da se Stijena odnosi na Petra (ili njegovo ispovjedanje “vjere”) a kamo li još tako i vjerovati. Petar je tek kasnije shvatio puno značenje onoga što je u trenutku nadahnuća samo izrekao. Nažalost svjedoci smo da su se Pavlove riječi o “Tajni bezakonja” doslovno ispunile kroz vjerovanje da je Petar stijena i da je Bog osnovao red Kristovih nasljednika/namjesnika/papa na zemlji.
Isus je odrastao u Nazaretu koji se nalazio na staro-aramejskom govornom području, što vjerojatno znači da je govorio uglavnom na staro-aramejskom iako je i znao nešto staro-grčkog i staro-hebrejskog. Ne postoji niti jedan novozavjetni spis na staro-aramejskom ili staro-herberejskom iz prvog stoljeća, tako da ne znamo kako je rečenica u kojoj je Petar oslovljen izgledala u orginalu. Imamo samo na staro-grčkom – najranije iz trećeg stoljeća. Katolički teolozi tvrde da je na staro-aramejskom Isusova rečenica upućena Petru izgledala ovako:
“Ti si Kepha (stijena) i na ovoj kepha (stijeni) sagradit ću Crkvu…”
na staro-grčkom ovako:
“Ti si Petros (stijena) i na ovoj petra (stijeni) sagradit ću Crkvu…”
Kao prvo nije jasno zašto katolički teolozi sugestivno postavljaju konstrukciju na staro-aramejskom kada nitko ne zna kako je rečenica izgledala u orginalu. Nije jasno zašto bi na staro-aramejskom Isus upotrebio dvije iste riječi Kepha i kepha?
Uglavnom, katolički teolozi tvrde da kada se Kepha prevede na staro-grčki onda dobivamo objekt ženskog roda, iz tog razloga navodno nije bilo prikladno dati muškarcu žensko ime zato je Matej evanđelist preveo petra u Petros. Petros je muški rod a petra ženski. Katolički teolozi forsiraju da Petros znači samo stijena ne i manji dio stijene ili kamen s čime se mnogi drugi teolozi ne slažu. Postavlja se pitanje ako je sve to tako, zašto onda rečenica na grčkom nije izgledala ovako:
“Ti si Petros (stijena) i na ovoj petros (stijena) sagradit ću Crkvu…”
Zar ne bi bilo logičnije ako se već morala napraviti pretvorba sa petra u Petros da onda bude upotrebljena dva ista naziva Petros i petros a ne Petros i petra? Tu nešto ne štima. Istina je u stvari da je Matej morao prevesti ‘kepha’ s dvije različite staro-grčke riječi jer su u Isusovoj orginalnoj rečenici bile upotrijebljene dvije različite riječi ili nije uopće morao prevodit jer je Isus tom prilikom govorio koine Grčki. Isus je htio izraziti kontrast između onoga kako je Petar doživljavao Isusa prije nego mu je Bog Otac objavio tko je zapravo Isus Krist. Crkva nije mogla biti sagrađena na Petrovom doživljaju Isusa prije nadahnute objave, crkva je mogla biti sagrađena samo na Petrovoj izjavi o Isusu u trenutku nadahnuća. Zato su Isusu trebale dvije različite riječi na staro-aramejskom ili koine-grčkom jer značenje petros i petra dobro označava poantu (izražava kontrast) Isusove poruke upućene apostolu Petru i ostalim učenicima.
Nadalje, neki katolički teolozi se pozivaju na staro-aramejski prijevod Biblije “Peshitta” u kojoj je Stari Zavjet preveden u 2.st. a Novi Zavjet u 4.st. https://en.wikipedia.org/wiki/Peshitta unatoč činjenici da je Novi Zavjet Peshitte preveden sa staro-grčkog iz trećeg stoljeća a ne orginal staro-aramejskog (ako je takav uopće i postojao).
No, krenimo dalje:
[zato jer se radi o ž. r., Jeruzalemska Biblija prevodi to sa „na ovoj stijeni“, dok ostali katolički prijevodi (iz očitog razloga) u pravilu prevode sa „na toj stijeni“ ignorirajući činjenicu da grčki orginal govori u ž.r., a ne m.r.]
“Pristupite k njemu, živomu kamenu (liton) koji su, istina, ljudi odbacili, ali koji je u očima Božjim izrabran, dragocjen, te dopustite da se od vas samih kao živoga kamenja (litoi) sagradi duhovna kuća, sveto svećenstvo, da prinosi duhovne i Bogu ugodne žrtve po Isusu Kristu! … Vi ste, naprotiv, izabrani rod, kraljevsko svećenstvo, sveti puk, narod određen za Božju svojinu, da razglasite slavna djela onoga koji vas pozva iz tame u svoje divno svjetlo« (1. Petrova 2,5.9) [Napomena, Petar ovdje govori “običnim” vjernicima, a ne kleru RKC!!!].
„Jer stoji na jednom mjestu Pisma: ‘Evo, na Sionu postavljam ugaoni kamen (liton), izabran, dragocjen, tko vjeruje u nj, sigurno neće biti postiđen.’ Prema tome, kamen (litos) koji su odbacili graditelji – upravo taj – postao je ugaonim kamenom, za vas koji vjerujete dragocjen, a za one koji ne vjeruju, kamen (litos) spoticanja, stijena (petra) sablazni. O nj se spotiču jer ne vjeruju Riječi: to je njihova sudbina.” (1. Petrova 2,10).
Prema tome, Krist je ta stijena na kojoj je sagrađena crkva. Štoviše, Petar ovdje govori o izgradnji “duhovne građevine”, o svećenstvu nebeskog kraljevstva – a ta duhovna građevina je Crkva (zajednica onih koji vjeruju u Isusa)! Što znači da je RKC utemeljena na krivome temelju, jer prava Kristova crkva (dakle, opća Crkva svih vjernih) izgrađena je na Kristu, a ne na Petru!
“Nitko naime ne može postaviti drugoga temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist!” (1. Korinćanima 3,11).
Od 15 puta koliko se riječ petra spominje u Novom zavjetu, nikada se ne odnosi ni na jednoga od apostola, a kamoli na Petra! Štoviše, kada se ne odnosi na doslovnu stijenu (npr. Otk 6,15) ili na Isusa (1. Pt 2,8), odnosi se još na Kristov nauk (Matej 7,24-25; Luka 6,48) i ni jedanput na Petra!!!
Međutim, Petar nije osamljeni primjer ove potvrde:
“Pili su, naime, iz duhovne stijene (petra) koja ih je pratila, a ta stijena (petra) bijaše Krist.” (1. Korinćanima 10,4).
Pavao ovdje povezuje Krista sa stijenom!
Štoviše, sam Augustin (premda njegovo mišljenje nije nezabludivo, ali ga valja spomenuti) tumači to da je Stijena sam Krist u Retract. i. 21, Op. i. p. 32.
AUGUSTINE, Blessed:
In a passage in this book, I said about the Apostle Peter: ‘On him as on a rock the Church was built’…But I know that very frequently at a later time, I so explained what the Lord said: ‘Thou art Peter, and upon this rock I will build my Church,’ that it be understood as built upon Him whom Peter confessed saying: ‘Thou art the Christ, the Son of the living God,’ and so Peter, called after this rock, represented the person of the Church which is built upon this rock, and has received ‘the keys of the kingdom of heaven.’ For, ‘Thou art Peter’ and not ‘Thou art the rock’ was said to him. But ‘the rock was Christ,’ in confessing whom, as also the whole Church confesses, Simon was called Peter. (The Fathers of the Church (Washington D.C., Catholic University, 1968), Saint Augustine, The Retractations Chapter 20.1).
https://forums.catholic.com/t/do-the-church-fathers-say-peter-is-the-rock/55692
Bitno je zapaziti da to ne kažem ja, nego „Sveti“ Augustin, međutim, uskoro je sa ciljem postavljanja papinog primata, postavljena teorija po kojoj je Crkva navodno sagrađena na Petru, a Petar je navodno svoj autoritet prenio na rimskog biskupa (rimskog biskupa su tek tri stoljeća nakon Petrove smrti počeli nazivati papom). Žalosno je što se tvrdnja o tome da je Crkva izgrađena na Petru, a ne na Kristu temelji na izvrtanju Božje riječi i ljudskim tradicijama, dok se navodno Petrovo prenošenje autoriteta na rimskog papu u Bibliji uopće niti ne spominje.
Zanimljiv je i Augustinov stav kada kaže da je Petar imao vodeću ulogu među apostolima, međutim jasno i otvoreno kaže da on nikada takvo što nije prenio na rimskog biskupa, niti je on sam (Petar) ikada bio rimski biskup, a to je upravo ono na što se katolička crkva poziva.
Dali je Petar bio vođa crkve? Čitajući Djela apostolska shvatiti ćete da je Petar bio jedan od učenika i da je zajedno sa ostalima propovjedao ‘radosnu vijest’. On je bio jedan od apostola, tj. stupova crkve, ali nije bio nikakav ‘viši’ autoritet koji bi bio nad ostalima, ili nad njima vladao kao kakva glava na vrhu neke piramidalne hijerarhije. Kristovo kraljevstvo nije od ovoga svijeta (Ivan 18,36), a Kristovi učenici nisu se ponašali kao vladari ovozemaljskih kraljevstava:
“Kraljevi narodâ gospodare nad njima, i oni koji vrše vlast nad njima hoće da se zovu dobrotvori. A vi nemojte tako“ (Lk 22, 25-26)
Očito je da Petar nije fizička stijena i temelj Kristove Crkve, zato jer ga i sam Krist nedugo nakon što kaže da će na „ovoj stijeni izraditi Crkvu“ naziva Sotonom (Matej 16,23), a sam Petar tri puta ga se odriče. Kada bi Petar bio doslovni temelj Crkve Božje, to bi impliciralo da bi se sa Petrovom smrću i sama Crkva urušila jer bi ostala bez temelja. Tako isto Petar ne može biti niti „duhovna stijena“, jer je iz Svetog Pisma jasno da je duhovna stijena sam Krist, a ne apostol Petar.
Međutim potrebno je razjasniti i sljedeći stih jer dio katoličke teologije ne tvrdi da je primat Petra utvrđen prvom Isusovom rečenicom Petru već drugom:
„Tebi ću dati ključeve kraljevstva nebeskoga, pa što god svežeš na zemlji, bit će svezano na nebesima; a što god odriješiš na zemlji, bit će odriješeno na nebesima.” (Matej 16,19)
Prije svega, bitno je naglasiti da katolici tvrde da je Isus upravo ovdje dao baš Petru moć da ‘svezuje’ i ‘razvezuje’, međutim oni koji to tvrde zaboravljaju da je ta ‘moć’ dana i ostalim učenicima, pogledajte i sami –
“Zaista, kažem vam, što god svežete na zemlji, bit će svezano na nebu; i što god odriješite na zemlji, bit će odriješeno na nebu.” (Matej 18,18)
Samim time očito je da ove riječi nemaju veze nikakve veze sa papinstvom ili ‘papinom nezabludivošću’. Papinstvo se pojavilo tek par stoljeća kasnije.
Ključ koji su Isusovi učenici dobili bilo je evanđelje, spasonosna sila Božja za spasenje ljudi po vjeri u Krista (Djela 4,12). Samim time što su dobili Božju riječ i primili Duha Svetoga dobili su silu i autoritet da ljudima oko sebe navjeste radosnu vijest i na taj način otvore drugima vrata neba. Jedino vjerom i pokajanjem, odnosno uzvjerovanjem u Božju riječ koja im je bila propovjedana preko tih ljudi ti isti su mogli biti spašeni.
Bilo kakvo drugo razumijevanje jednostavno nema biblijskog temelja. A jednom kada se Božja Riječ zamjeni ljudskim predajama dobivamo sustav poput katolicizma koji do dana današnjega skreće ljude s puta spasenja, te disperzira i skreće pogled vjernika s jedinoga koji im može dati oprost grijeha i vječni život – na cijeli jedan piramidalni sustav sastavljen od katoličkih svećenika, kanoniziranih svetaca, papa i ostalih drugih posrednika; koji je sve samo ne biblijski.
Petrovu izjavu o Kristu kao Sinu Božjem nalazimo u tri evanđelja Matej, Marko, Luka a Petar/stijena/crkva i Petar/kjučevi je zapisano samo u Matejevom evanđelju. U pravilu kad je nešto iznimno važno bilo je zapisano u najmanje tri evanđelja. Marko, Luka i Ivan ne bilježe niti usporedbu sa Stijenom niti predaju ključeva, to nalazimo samo u Matejevom evanđelju.
Postoji još jedan događaj za kojeg se zagovornici papske dinastije hvataju. Oni tvrde da je Petar dobio protvrdu primata od Isusa kada mu je Isus rekao “Pasi ovce moje”. Zatim tvrde da je to dokaz jer se Petar prvi oglasio na prvoj skupštini rane crkve: “I u dane one ustade Petar između braće – bilo je ljudi zajedno oko sto i dvadeset – i reče:” (Djela apostolska 1,15)
Petar je bio naglije naravi i znao je često prvi reagirati, zato nije nimalo čudno da je prvi govorio ili predlagao. Isus je trebao ohrabriti Petra (nakon što se Petar odrekao Isusa) da se vrati službi i vrši poslanje apostola. To nije bila nikakva privilegija u smislu nekakvog prvenaštva nad ostalima, baš Petar je trebao ohrabrenje nakon odricanja Spasitelja jer se osjećao nedostojnim službe. Tajna bezakonja je učinila da se od ovog događaja “Ljubiš li me” “Pasi ovce moje” “ustade Petar između braće” napravi kult ličnosti i stvori dinastija Kristovih nasljednika na zemlji.
Peter the Rock and Mattew 16:18 – a grammatical analysis
Povijesno prenošenje ovlasti namjesnika sa Cezara na Kristova namjesnika?
Ta tvrdnja, da je Papa Kristov namjesnik, je strana i u povijest papinstva je došla relativno kasno. Rimski biskup tvrdio je kako je on Cezarov namjesnik i nasljednik, istinski Cezarov nasljednik. Grad koji je nekoć bio centar moći Rimskoga carstva postao je grad u kojem je Rimski biskup vršio svoju vlast. Postupno su ga i drugi biskupi i gradovi prihvatili kao Cezarova namjesnika i nasljednika, čak mu je i titula ostala ista, «Pontifex Maximus». Rimski biskup također je počeo tvrditi kako je on «Apostolski namjesnik»[15], znači Petrov namjesnik.[16] Biskup Inocent (401-417 AD) u ranom petnaestom stoljeću je tvrdio da je Krist Petru predao vlast i postavio ga za Rimskog biskupa. Slijedeći logiku te tvrdnje dolazi do zaključka da je Rimski biskup Petrov nasljednik i da ima pravo na Petrove privilegije i vlast. Bonifacije III koji je postao Rimskim biskupom 607. godine, sam je sebe postavio za «Univerzalnog biskupa» tvrdeći da je namjesnik i vladar nad svim biskupima. Tek u osmom stoljeću počinje se koristiti titula «Namjesnik Sina Božjega»[17] koju nalazimo u falsificiranom dokumentu «Konstantinova Donacija».[18] Iako je otkriveno da je taj dokument falsifikat Rimski biskupi su od osmoga stoljeća zadržali titulu «Kristov namjesnik». Ta titula je Papi donosila i svjetovnu i duhovnu vlast. Pokazalo se da je lako postati ovisan o toj božanskoj moći koju ova titula nosi u sebi. «Kristov namjesnik» ne poznaje niti jedan drugi autoritet osim vlastitog. On je Gospodar svega i ponosno tvrdi, «Nitko ne može suditi Prvoga.»[19]
Krajnji rezultat ovakvog tumačenja riječi koje je Krist rekao Petru dovodi do stvaranja Vrhovnog svećenika koji tvrdi da ima nepogrešivo učenje i vlast nad svim bićima u duhovnoj i zemaljskoj sferi. Apostol Pavao je prorekao nastajanje takve apsurdne službe kada je rekao, «Sin propasti, Protivnik koji ‘sam sebe oholo uzdiže protiv svega’ što ljudi nazivaju ‘Bogom’ ili drže za sveto, tako da ‘sjedne u Božji hram’ pokazujući sebe kao da je ‘Bog’»[20] umjesto «Krista, Sina Boga živoga».[21] Uistinu podignut je Pontif, sin propasti. Papinstvo izjavljuje kako su upravo oni potpuna i istinska zamjena za Krista i Njegovo djelo. Moramo prepoznati i prokazat to namještenje, kao što to čini i Duh Sveti, «A Žena koju si vidio jest Veliki grad koji kraljuje nad kraljevima zemlje.»[22]
Petar je otišao u Rim i bio prvi Rimski biskup?
Pismo nam ništa ne govori o Petrovom odlasku u Rim. Imamo zapise da je posjetio Samariju, Cezareju, Antiohiju. No, ne nalazimo da je ikada išao u Rim, što je ključna tvrdnja za održanje Rimokatoličke teorije. Možemo biti sigurni da Duh Sveti nikako ne bi ispustio tako važnu činjenicu. Apostol Pavao u svojoj poslanici Rimljanima pozdravlja mnoge u Rimskoj crkvi, no ne spominje Petra. Opet, taj isti Pavao za vrijem boravka u Rimu, kojim je tada vladao Neron, u svojim poslanicama crkvama i Timoteju niti jednom ne spominje Petra, iako spominje druge ljude koji su bili sa njim u gradu. Jasno je da je tvrdnja kako je Petar bio prvi Rimski biskup samo nagađanje i prijevara, i ne može biti temelj vjerovanja.
Rimski biskupi su Petrovi nasljednici pod Papinim primatom?
Ova pretpostavka službeno glasi,
«Božja asistencija također dana nasljednicima apostola, kada naučavaju u jedinstvu s Petrovim nasljednikom, te, na osobit način, Rimskom biskupu, pastiru cijele Crkve…»[23]
Pismo nam nigdje ne spominje ikakve Petrove ili nasljednike apostola. U Djelima apostolskim 1:21-22, dani su kriteriji za apostole. Ta pozicija se odnosila jedino na dvanaestoricu i Pavla, njih je na tu poziciju postavio sam Isus bez ikakve naznake nasljeđivanja. U Novome zavjetu nalazimo da su Apostoli postavljali starješine[24] i đakone, a ne apostole. No, ova lažna pretpostavka od životne je važnosti za Papinstvo, to je ogroman sustav koji se temelji na pojmu apostolskog nasljeđa. No, apostolsko nasljeđe bez apostolske doktrine je prijevara. Bog nije svoju Istinu povjerio nikakvom ljudskom sistemu, jer takav je sistem sam po sebi manjkav. Vidljivo apostolsko nasljeđe kroz povijest je nemoguće, ako je samo jedna karika kriva čitav slijed nakon nje je pogrešan. Pa ipak, katolici su lansirali svoju zvijezdu papinstva temeljenu upravo na apostolskom nasljeđu.
Papinstvo zapravo potiče od Rimskoga Cara, a ne Isusa Krista. Gospodin je zapovjedio, «Kraljevi naroda gospodare nad njima i oni koji vrše vlast nad njima hoće da se zovu dobrotvori. A, vi ne tako! Naprotiv, tko je najveći među vama, neka bude kao najmanji, a starješina poslužnik.»[25] Krist je dao propise kako treba vladati njegovim kraljevstvom. Apostol Petar također je osudio svjetovne načine vlasti u crkvi, «Ne vladajte okrutno nad dodijeljenim dijelovima Crkve, nego uvijek nastojte biti uzorom stadu!»[26] Rimokatolička crkva nije nasljednica apostola Petra, već Rimskoga carstva što se vidi u provođenju totalitarne kontrole i hijerarhije.
Što su oci rane crkve rekli o tekstu Mateja 16.
Rani crkveni vođe suglasili su se, napismeno, o značenju teksta u Mateju 16. Sačuvani su spisi četrdeset i osam crkvenih vođa zajedno sa «apostolskom konstitucijom».[27] William Webster je sakupio njihove spise i objavio ih pod naslovom «Patristička egzegeza ‘Stijene’ iz Mateja 16:18.»[28] Citiramo Teodoreta Cirskog (393-457),
«Neka nitko suludo ne pretpostavlja da je Krist išta drugo doli jedinorođeni Sin. Nemojmo zamišljati da smo mudriji od dara Duha Svetoga. Poslušajmo riječi velikoga Petra, ‘Ti si Krist Sin Boga živoga.’ Čujmo Kristovu potvrdu te ispovijesti, ‘Na toj ću stijeni sagraditi svoju crkvu i vrata pakla neće je nadvladati’. To je i Pavlu čvrst temelj za gradnju crkve. On kaže, ‘Prema milosti koja mi je dana, ja sam kao mudri graditelj, postavio temelj, a drugi nadoziđuje. Ali neka svatko pazi kako nadoziđuje. Nitko naime ne može postaviti drugog temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist.’ Kako onda mogu razmišljati o nekom drugom temelju, jer nije im dano da postavljaju temelj, već da grade na postojećem? Božanski pisac ovdje prepoznaje Krista kao temelj i uživa i raduje se zbog te Njegove osobine.»[29]
Nitko ne može postaviti drugi temelj, jer temelj već postoji to je Isusu Krist (I Korinćanima 3:11). Važno je graditi na već postojećem temelju, a ne postavljati drugi.
Naime, onome koji želi biti mudri graditelj nije mudro postavljati drugog temelja. Blaženi Petar također je položio taj temelj, točnije Gospodin ga je položio. Petar je rekao ‘Ti si Krist Sin Boga živoga’, a Gospodin mu je odgovorio ‘Na toj ću stijeni sagraditi svoju Crkvu’. Stoga ne budite sljedbenici ljudi i ne zovite se njihovim imenom, jer Krist je temelj…[30]
Pobožna vjera i ove Petrove riječi su ‘stijena’. Kada je Gospodin upitao svoje učenike za koga ga ljudi drže, blaženi Petar odgovorio je, ‘Ti si Krist, Sin Boga živoga’. Na što mu je Gospodin odgovorio ‘Ti si Petar i na toj ću stijeni sagraditi svoju crkvu i vrata paklena je neće nadvladati.’[31]
Njezin (crkvini) temelj je položen na svetim gorama. Božanski principi su temelj pobožnosti, a ‘sveta gora’ na kojoj su ti temelji položeni jesu apostoli našeg Spasitelj. O tim temeljima blaženi apostol Pavao nam govori ‘nazidani na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a zaglavni kamen je sam Krist Isus’. Nadalje kaže kako su ‘Jakov, Petar i Ivan smatrani stupovima.’ Nakon što je Petar božanski nadahnut ispovjedio da je Isus Sin Boga živoga, Krist mu je rekao ‘Ti si Petar i na toj ću stijeni sagraditi svoju crkvu, i vrata paklena je neće nadvladati’. Krist je također rekao ‘vi ste svijetlo svijetu i grad na gori se ne može sakriti’. Na tim svetim gorama Krist je postavio temelje pobožnosti…[32]
«Istražimo malo tko je taj kojeg nazivamo stijena, koji je naizgled malen, ali posta velik i prekri zemlju. Poslušajmo stoga što nam sam Bog poručuje preko proroka Izaije, ‘Evo postavljam na Sion kamen odabrani, dragocjen kamen ugaoni, temeljac. Onaj koji u nj vjeruje neće propasti. (Izaija 28:16)… Počujmo prorokovanje i vapaj Davidov, ‘Kamen koji odbaciše graditelji postade ugaonim kamenom’ (Matej 21:42). Blaženi apostol Petar naučavajući među Židovima rekao je, ‘a kamen koji ste vi graditelji odbacili, a koji je postao ugaonim kamenom’ (Djela 4:11). Pavao nam govori, ‘nazidani na pravom temelju – na apostolima i prorocima, a zaglavni je kamen sam Krist’ (Efežanima 2:20), na drugome mjestu kaže, ‘Nitko naime ne može postaviti drugog temelja osim onoga koji je već postavljen, a taj je Isus Krist.’ (I Korinćanima 3:11), zatim, ‘Pili su naime iz duhovne stijene koja ih je pratila, a ta stijena bijaše Krist.’ (I Korinćanima 10:4). Dakle, i Stari zavjet i Novi zavjet nas uče da je naš Gospodin Isus Krist stijena. [33]
Zaključak
Na početku ovoga poglavlja vidjeli smo da su crkvu u Rimu vodile starješine, a ne jedan biskup. Tijekom povijesti odvijalo se dosta prijevara, mnogi su tvrdili da su Petrovi nasljednici. Svi ti biskupi zapravo su dokazivali da su potomci Adama i njegova grijeha. Rimskog biskupa se nije smatralo Petrovim nasljednikom sve do četvrtog stoljeća. To je prvi uveo Damasus, rimski biskup, (366-384), potom Inocent I (401-417). Biskup Leon I (440-461) tu je tvrdnju formulirao u učenje u petom stoljeću. Bilo je potrebno mnogo intriga, masovnih krivotvorenja prije negoli je taj koncept postao Rimokatolička dogma. Irski kršćani također nisu prihvaćali to učenje sve do Anglo-normanskih osvajanja 1172. godine. Istočne Pravoslavne crkve nikada nisu prihvatile tu dogmu.[35]
Mnogi ljudi su tijekom povijesti željeli biti Petrovi nasljednici, jer su željeli moć i vlast. Poneka su čak dvojica ili trojica konkurirali za poziciju pape. Tako su sva trojica tvrdila kako su upravo oni pravi Petrovi nasljednici proklinjući i ekskomunicirajući jedan drugoga. Sabor u Konstanci 1415. godine se bavio tim pitanjem. Povjesničar Wylie nam donosi neke detalje,
«Pošto je sve bilo pripravljeno Sabor je započelo suđenje Papi. Gradski izvjestitelj je pozvao Ivana XXII da se pojavi i izjasni o optužbama iznesenim protiv njega…Optužnica je sadržavala sedamdeset optužaba, samo pedeset ih je pročitano na javnom Vijeću, ostale nisu pročitane iz poštovanja prema Papi… Trideset i sedam svjedoka je ispitano i svi su posvjedočili o jednoj točki optužnice, kako je Ivan otrovao svojeg prethodnika Aleksandra V, što je Sabor zatajio. Optužbe su dokazane i na dvanaestom zasjedanju, 29.05.1415., Sabor je Ivanu XXIII oduzelo pontifikat i oslobodilo sve kršćane zakletve vjernosti tome papi. Zadobivši taj udarac papa Ivan je bio potišten koliko je prije bio arogantan. Priznao je pravednost kazne, žalio dan kada je postao Papa, ropski ponizno pisao je caru, ako je ikako moguće da mu se poštedi život[36], iako mu nitko nije niti želio oduzeti život. Slučaj druge dvojice papa bio je jednostavniji. Njih je već ranije osudio Sabor u Pisi, koji je prije Sabora u Konstanci donio izjavu o vrhovnoj vlasti Sabora u suđenjima heretičnih papa, prodavača crkvenih službi.
Angelus Corario i Grgur XII dobrovoljno su se odrekli papinstva. Petar de Lune, Benedikt XIII je svrgnut, potom su kardinali jednoglasno izabrali za Papu Otta de Colonna, koje je uzeo ime Martin V.»[37]
Dolazak na vlast, na prijestolje svetoga Petra, nije se uvijek dolazilo biranjem, kako se obično misli. Često su pokvareni muškarci i žene intrigama i spletkama odlučivali o nasljedniku Petrova prijestolja, o čemu nam govori povjesničar A. Miller:
«Mnogo godina papinskom krunom raspolagala je zloglasna Teodora i njezine dvije kćeri, Marocija i Teodora. Njihov zli utjecaj je bio tako veliki da su na prijestolje svetoga Petra postavljale muškarce koji su bili jednako pokvareni kao i one same. Kada bi samo nabrojali njihov prijestupe i nemorale uprljali bi listove papira na kojima bi ih ispisali, i to je bilo papinsko nasljeđe. Ove su žene, uistinu, utjelovljivale starozavjetnu Izabelu, svojim utjecajem koji su imale nad papama i Rimom. No, i samo je papinstvo od svojih početaka utjelovljivalo Izabelu sa svim njenim suradnicima, korupcijom, tiranijom, idolatrijom.»[38]
Vjerovati Kristu i vjerovati Papi su dvije nepomirljive pozicije. Ranije su neki također primijetili da papinstvo drži ‘oltar’ umjesto stola zajedništva (stola Gospodnjeg), ‘svećenik’ umjesto propovjednik, ceremonije umjesto zdrave doktrine, sakramenti umjesto spasonosne milosti, tradicije umjesto Riječi Božje. To nije Crkva utemeljena na shvaćanju Isusa kao «Krista Sina Boga živoga» već je institucija utemeljena na papinskoj vladavini. Sve što mi imamo reći jest ponoviti riječi našega Gospodina, «Zato me, Sine moj, poslušaj, i čuj riječi mojih usta. Nek ti srce ne zastranjuje na njezine putove, i ne lutaj po njezinim stazama. Jer je mnoge smrtno ranila i oborila, i mnogo je onih što ih je pobila. U Podzemlje vode putovi kroz njenu kuću, dolje u odaje smrti.»[39] Oni ljudi ili narodi koji se podlože rimskoj crkvi i njenom papi ne poznaju nit život niti slobodu. Jedino u Gospodinu Isusu Kristu, Sinu Boga živoga nalazimo vječni život! Vjerujte u Njega, jedino Njega i «ne budite sudionici u besplodnim djelima tame, već ih radije razotkrivajte».[40]
Jedini vrhovni, suvereni poglavar crkve, kaže nam Pismo, je najmudriji i sveznajući Gospodin Isus Krist. Rimokatolička crkva tvrdi da je «Suvereni Pontif Ivan Pavao II»[41], ili koji drugi vladajući Papa glava Kristove crkve. Osoba ne može služiti dva gospodara, jer su Gospodnje zapovijedi u suprotnosti sa papinskim zapovijedima. Osoba ne može biti nepristrana između dva gospodara koji se međusobno nekompatibilna. Kada dođe do trenutka izbora prezreti će onoga kojem nije odan, kojeg ne ljubi. Stoga kada nam Isus Krist kaže, «Ljubi Gospodina Boga svoga svim srcem svojim, svom dušom svojom i svom pameti svojom!»[42], a takozvani Suvereni pontif, «Čak i ako nema pristanka vjere, nužno je odati religiozno poštovanje intelektom i voljom učenju Vrhovnog Svećenika ili biskupskog kolegija…»[43] moramo birati koga ljubimo i pred kime dršćemo.
Isus Krist umro je za iskrene vjernike. Njegov život i Njegova žrtva otkupljuju vjernika. «Sin Čovječji nije došao da mu služe, nego da on služi i da dadne život svoj kao otkup mjesto svih!» To je bila zadovoljština koju je Svemogući Bog zahtijevao za oproštenje grijeha kako bi Njegova pravednost bila zadovoljena. Kao rezultata te zadovoljštine svatko tko istinski vjeruje u Isusa Krista oslobođen je od grijeha i Sotone. «Jer je plaća za grijeh smrt, a milosni dar Božji jest život vječni u Kristu Isusu Gospodinu našem». Tekst iz Mateja 16:16-20 temelj je vječnoga života, vjera u Isusa «Sina Boga živoga» kao stijenu na kojoj je sagrađena Njegova crkva!
Ovo nije samo poruka katolicima, već i pravoslavcima, reformatorima-protestantima – da istupe iz duhovnog Babilona, izađu iz svojih zajednica i udruže se u držanju 10 zapovjedi kako su napisane u Bibliji a ne katekizmu. Isto tako da se udruže oko toga da su spašeni živom zajednicom/odnosom s Isusom Kristom a ne sa posrednicima Isusa Krista, crkvenom strukturom, sakramentima, ritualima ili odlaskom u crkvu. Da, vi ljudi vjere ste crkva, stoga izađite iz duhovnog Babilona i udružite se u male aktivne molitvene skupine.
Ekumenizam je prevara duhovnog Babilona, izađite iz njega, on je napravljen da vrati sve zajednice Rimokatoličkoj crkvi, ne mojte se zavaravati, sveto nema što tražiti s ne svetim, posvećeno s ne posvećenim, istina i laž nemaju razlog biti zajedno!
Sjetite se da svetkujete dan subotnji (od petka na večer do subote na večer) kao Dan Gospodnji, a ne dan nedjeljni koji je žig/autoritet zvijeri. Imajte svoje kućno bogoslužje u dan subotnji. Razumite troanđeosku vijest iz Otkrivenja i nađite načine da to objasnite svima koji ne znaju, to vam je misija i vizija. Pomaganje potrebnima u fizičkom i materijalnom smislu je uvijek bilo, to je dokaz osobne zajednice s Bogom ali Bog ima posebnu vijest https://vjesnici.net/vijest-trojice-andela/ za ovaj posljednji naraštaj koju se mora propovijedati po cijelom svijetu do Kristovog dolaska! Duh Božji će vas povezat i već vas povezuje. Vi ste duhovno tijelo Kristovo i nemate što više šurovat s Babilonom, bilo je vrijeme kada niste znali, kada su vas vaši prevarili, zaveli…ali danas ste mogli spoznat istinu. “I začuh glas drugi s neba, koji je govorio: “Izađite iz nje, narode moj, da ne budete dionici grijeha njezinih, i da ne primite od zala njezinih!” (Otkrivenje 18, 4.)
Papa Posjeduje Ključeve Apostola Petra !?
Peter the Rock and Mattew 16:18 – a grammatical analysis
Pope: father of kings, governor of the world and Vicar of Christ