Uvod: Daniel 8. poglavlje


Božji Pomazanik – Mesija

Posljednje riječi osmog poglavlja još odzvanjaju u našim ušima dok gledamo Danijela u mraku nerazumijevanja (9, 1.2). On je sam priznao da nije razumio značenje te vizije, i to ga je uznemirilo. Danijel ne samo što je nije razumio nego ga je ona toliko potresla da se razbolio. Bio je potpuno iscrpljen. Vizija je za njega bila tajna punih trinaest godina.

Deveto poglavlje nas stavlja u prvu godinu vladavine cara Darija (538. prije nove ere). To je ona ista godina u kojoj se Danijel suočio s lavovima u jami iz koje je bio izbavljen intervencijom anđela. Ukratko, u toj je godini Danijel bio izbavljen Božjim čudom i u toj istoj godini dobio je novu viziju.

9, 2 – Krajem osmog poglavlja ostavili smo Danijela zbunjenog vizijom koju nije razumio. Međutim, u samom početku devetog poglavlja nalazimo ga kako razumije. “Prve godine njegova carovanja ja Danijel razumjeh … da će se navršiti razvalinama jeruzalemskim sedamdeset godina.”

Danijel je u svom razmišljanju mogao zaključiti da bi izjava anđela: “Do dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara, onda će se Svetinja očistiti” mogla značiti da će tragedija ropstva Jeruzalema trajati punih 2300 godina! Medjutim, nakon proučavanja Knjige proroka Jeremije, Danijel je shvatio da će ropstvo u Babilonu trajati sedamdeset godina. “Jer ovako veli Gospod: Kad se navrši u Babilonu sedamdeset godina, pohodiću vas, i izvršiću vam dobru riječ svoju da ću vas vratiti na ovo mjesto… Tada ćete me prizivati i ići ćete i molićete mi se, i uslišiću vas.” (Jer. 29, 10-12)

U Knjizi dnevnika se nalazi unekoliko izmijenjen tekst Jeremijinog proročanstva na vrlo interesantan način. Jeremija spominje period od sedamdeset godina kao sedamdeset subotnih godina odmora za Judejsku zemlju. “ i sve sudove doma Božjega, velike i male, i blago doma Gospodnjega i blago carevo i knezova njegovih, sve odnese u Babilon. I upališe dom Božji i razvališe zid jeruzalemski… odnese ih u Babilon i biše robovi njemu… da se ispuni riječ Gospodnja koju reče ustima Jeremijinim, dokle se zemlja ne izdovolji subotama svojim, jer počivaše za sve vrijeme dokle bješe pusta, dokle se ne navrši sedamdeset godina. … ” (2. Dnev. 36,18-23)

Ako počnemo računati s 605. godinom, koja je početna godina razaranja Jeruzalema i početak ropstva u Babilonu, zaključujemo da je prošlo ukupno 68 godina ropstva izraelskog naroda. Preostalo je svega dvije godine do 70 godina. Međutim, i dalje se ništa značajno nije dešavalo. Narod je još daleko od svoje zemlje, a Jeruzalem još leži opustošen i razrušen.

Danijel s posebnim žarom proučava proročanstva. Na svoju radost u Jeremijinom proročanstvu otkriva istinu o ropstvu koje treba trajati 70 godina. Samo je dvije godine preostalo do ispunjenja roka koje spominje to proročanstvo. S druge strane, Danijel ne vidi nikakav znak koji bi pokazao da će se situacija bitno promijeniti u skoroj budućnosti. Stoga Danijel pada pred Bogom na koljena u svojoj molitvi.

 

Danijelova usrdna molitva

Prorok iznosi svoju molitvu u velikoj zebnji, i to čini pod sjenkom smrti. Tekst spominje tri simbola smrti: post, ogrtanje plaštem od kostrijeti i posipanje pepelom. To je bio oblik rituala kojim su praćene molitve pokajanja u biblijskim vremenima.

  • Poput mrtvaca, osoba koja se moli ne jede i nosi
    samo najosnovniju odjeću sačinjenu od ovnove
    vune, devine ili kozje dlake.
  • Poput mrtvaca, ta osoba odlazi u prah i pepeo.’
  • Pred Bogom mi smo goli i ranjivi kao na smrt. Kao prašina iz koje je stvoren, čovjek poziva sada svoga Stvoritelja – Izvora svoga života. U svoju molitvu Danijel unosi cijelo svoje biće. On osjeća da nema ništa važnije od onoga što izražava u svojoj molitvi.

Ovo je sedma, najduža i najznačajnija molitva u Danijelovoj knjizi. To je posljednja molitva. To je i univerzalna molitva, koja se odnosi na cijeli Izrael. Grijeh Izraela ima odraza i na susjedne zemlje: “… jer s grijeha naših is bezakonja otaca naših Jeruzalem i tvoj narod posta rug u svih koji su oko nas.”

Po prvi puta Danijel se moli u prvom licu množine:

  •  Mi zgriješismo, i zlo činismo, i bismo bezbožni, i odmetnusmo se, i odstupismo od zapovijesti Tvojih
    i od zakona Tvojih.
  •  Mi ne slušasmo sluga Tvojih proroka.
  •  Jer s grijeha naših i s bezakonja otaca naših, Jeruzalem i Tvoj narod posta rug u svih koji su oko nas.

Danijel izjednačuje sebe sa svojim narodom. Mi ga ne vidimo da kao čist trijumfalno stoji iznad nečistoća Judinih. Kao posrednik za svoj narod, Danijel doživljava sebe kao jednog od mnogih grješnika u Judi. Njegovo posredovanje je puno žara. On se poistovjećuje sa sudbinom svoga naroda.

Bog koji je izveo Izraela iz egipatskog ropstva je isti Bog od koga Danijel očekuje da izvede Judu iz babilonskog ropstva. “Ali sada, Gospode Bože naš, koji si izveo narod svoj iz zemlje Egipatske rukom krjepkom…” (9, 15)

Ime koje Danijel ovdje koristi za Boga je JHVH. To ime se uvijek koristi kada označava Boga koji djeluje u povijesti. Isto tako JHVH je Bog zavjeta koji je učinio sa svojim narodom. Do sada Danijel nije koristio ovo ime za Boga. Sada, u svojoj molitvi, Danijel koristi ime JHVH sedam puta (9, 4.9.10.13.14.15.20). Ime JHVH je i Bog budućnosti, jer će on spasiti svoj narod iz babilonskog ropstva.

Korijeni Danijelove molitve se ne zadržavaju samo na grijesima i zlu koje je narod činio u prošlosti. Ona ide dublje, ona ulazi u iskustva spasenja koja im je Bog davao. To je hranilo prorokovu nadu. Danijel se moli za svoj narod i za grad Jeruzalem koji je u ruševinama. Kao i u šestom poglavlju, njegovo tijelo u stavu molitve je okrenuto prema Jeruzalemu i razorenom Hramu.

Vrijeme u koje se Danijel moli je vrijeme “… o večernjoj žrtvi”. (9, 21) To je trenutak kad treba završiti post (2. Moj. 9, 5). Danijel sada očekuje da se ispuni ono što je bilo predmet njegove molitve upućene Gospodu.

Na kraju svoje molitve Danijel kaže: “Sada dakle poslušaj, Bože naš, molitvu sluge svojega i molbe njegove… ” (9, 17) Danijel moli Gospoda da odgovori pozitivno.

Uslišenje Danijelove molitve kao Božjeg odgovora nije rezultat rituala molitve i posta, već rezultat Božje milosti, na koju se Danijel cijelo vrijeme pozivao. Anđeo dolazi k Danijelu dok se on još moli. Molitva ne može prisiliti Boga da djeluje. Riječi molitve nemaju magičnu moć. Bog je taj koji odlučuje da li će djelovati ili ne. Bog je slobodan. Sve ovisi o Njemu. Danijel to zna, i zato se moli da Bog ne odlaže uslišenje (9, 17). Danijel traži više od duhovnog odnosa. On traži konkretnu Božju intervenciju u povijesnim događanjima. On traži da judejski zarobljenici u Babilonu dobiju slobodu i vrate se u Jeruzalem. Njegova molitva je okrenuta ka budućnosti.

 

Mesija i sedamdeset proročkih sedmica

https://encrypted-tbn0.gstatic.com/images?q=tbn:ANd9GcQKsyyYqXRtaQKHEgumCNgMYMoTCqr9LJJUL4_nogiyj1jBtioS9, 25 – Božji odgovor na Danijelovu molitvu i na njegovo pitanje o dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara uključuje Gabrijelovo nagovještavanje dolaska Mesije. “Zato znaj i razumij: od kad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida do Pomazanika Vojvode biće sedam sedmica i šezdeset dvije sedmice… “

Biblija gleda na Mesiju kao na Osobu koja ima božansku misiju da spasi Božji narod. Hebrejska riječ mašah znači pomazati. Mesija je Osoba koja je pomazana. Pomazati osobu uljem simbolizira prenošenje snage i mudrosti i vjere onoga koji pomazuje na onoga koji se pomazuje.

Biblija izvještava da su svećenici, čak i neki carevi bili pomazanici, to jest mesije. Povijest Izraela je imala nekoliko ovakvih pomazanika (mesija).

  •  Biblija naziva Arona pomazanikom (2. Moj. 28, 41; 3. Moj. 16,32).
  •  Prorok Izaija je bio pomazan (Iz. 61, 1).
  •  Car Saul je bio pomazan (2. Sam. l, 14).
  •  Car David je bio pomazan (1. Sam. 16, 6.13).
  •  Čak je i stranac, perzijski kralj Kir, bio nazvan pomazanikom (Iz. 45,1)

Proroštvo od sedamdeset sedmica je odgovor na proroštvo od sedamdeset godina kao njegovo konačno rješenje. Ovaj tekst nam ne govori o jednom od mesija, nego nam govori o vrhovnom, glavnom Mesiji. Dok je proučavao proroštvo od sedamdeset proročkih sedmica, Danijel je očekivao jednog pomazanika (mesiju), a to je bio Kir. “Ovako govori Gospod pomazaniku svojemu Kiru… ” (Iz. 45, 1) Međutim, proroštvo od sedamdeset proročkih sedmica je izvorna, univerzalna verzija proroštva od sedamdeset godina zarobljeništva koje se odnosilo na izraelski narod.

 

Sedamdeset godina i sedamdeset proročkih sedmica

 

 

Isto tako riječi koje je Danijel koristio u prvom dijelu svoje molitve odnose se na određenu, lokalnu situaciju, dok riječi i ideje koje nalazimo u drugom dijelu molitve imaju univerzalno značenje. Danijel kaže: “mi zgriješismo ” (9, 5) , “u nas je sram”‘(9, 9), “Izrael … ne sluša glasa Tvojega”(9, 11), “bezbožni bismo” (9, 15), što se odnosi na izraelski narod. Međutim, riječi: prijestup, bezakonje, vizija, proroštvo (9, 24) kao i sadržaj narednih stihova (9, 25-27) imaju univerzalno značenje. Stoga i riječ Mesija (“da se pomaže Sveti nad svetima” i “Pomazanik Vojvoda”) ima univerzalno značenje. Mesija u ovom tekstu je univerzalni Mesija – Mesija svih mesija.

9, 27 – Završetak teksta devetog poglavlja govori o misiji Mesije koja će biti univerzalna i koja će uključiti mnoge. Riječ mnogi (hebrejski rabim) ima jak univerzalni smisao (Ezra 3, 12). “I mnogo onih koji spavaju u prahu zemaljskom probudiće se.” (12,2)

Proroci često koriste riječ mnogi da bi ukazali na narode i nacije u njihovom univerzalnom proslavljanju Boga. “I ići će mnogi narodi govoreći: Hodite da idemo na goru Gospodnju i u dom Boga Jakovljeva, i učiće nas svojim putevima… “(Mihej 4, 2)

Univerzalni Mesija nas upućuje na Jubilej (oprosna godina). Levitski praznik Jubileja simboliše ponovno stvaranje svijeta. To je “Subota nad subotama” koja nastupa u vrijeme od 49 godina (7×7 godina), kad se čovječanstvo i priroda nanovo rađaju (3. Moj. 25, 8-11).

Proročanstvo od sedamdeset proročkih sedmica je takođe povezano s 2300 večeri i jutara. Pošto Danijel nije razumio proročanstvo o 2300 večeri i jutara (8, 27), on je obratio pažnju na poroštvo od sedamdeset godina da bi to proroštvo bolje razumio (9, 2). Zatim nas vizija uvodi u sedamdeset proročkih sedmica. U tom trenutku Gabrijel dolazi da mu pomogne u razumijevanju (9. 21- 27).

Ključna riječ ovdje je razumij koja nam se stalno ponavlja. Proroštvo o sedamdeset proročkih sedmica je pomoćna informacija u pronalaženju nedostajuće karike u lancu da bismo razumjeli proročanstvo o 2300 večeri i jutara.

Isti anđeo Gabrijel koji je ranije dolazio i objašnjavao proročanstvo o 2300 večeri i jutara ponovo dolazi da bi pomogao Danijelu u razumijevanju vizije (9, 23). O kojoj viziji je tu riječ? Gabrijel koristi isti izraz, vizija/utvara (hebrejski mare – 9, 23), koju je spomenulo nebesko Biće u Danijelu 8,16.

Bog šalje preko Gabrijela proročanstvo od sedamdeset proročkih sedmica, navješćujući dolazak Mesije, da nam pomogne u razumijevanju proroštva o 2300 večeri i jutara. Dolazak Mesije nije mističan. To je događaj smješten u vremenu i prostoru.

Brojevi u proročanstvu su svakako izazov. Ali i mi smo od Gabrijela, Božjeg anđela, zajedno s Danijelom ohrabreni da razumijemo. Prije nego li kronološki riješimo period od sedamdeset proročkih sedmica, navedimo tri bitne stvari:

  1. početak tog perioda,
  2. dužinu perioda
  3. i kraj perioda.

Sada možemo otkriti kariku koja nam je nedostajala da bismo razumjeli oba proročka perioda, kako period od 2300 večeri i jutara tako i period od sedamdeset proročkih sedmica.

 

1. Početak perioda od sedamdeset proročkih sedmica

  •  9, 23 – “U početku molitve tvoje iziđe riječ i ja dođoh da ti kažem. Zato slušaj riječ i razumij utvaru. “
  •  9, 25 – “Zato znaj i razumij: otkad iziđe riječ da se Jeruzalem opet sazida do Pomazanika (Mesije)
    biće sedam sedmica, i šezdeset i dvije sedmice… ”

Tu imamo dva identična izraza, “iziđe riječ”, od kojih se jedan odnosi na Božju riječ ili naredbu, a drugi na čovjekovu riječ ili naredbu. Čovjekova riječ na Zemlji je inspirisana Božjom riječju s Neba.

Početna točka za izračunavanje vremena dolaska Mesije je datum kad se izda naredba o ponovnom zidanju Jeruzalema. Knjiga proroka Ezdre spominje tri dekreta u kojima je riječ o Jeruzalemu: Prvi dekret izdaje Kir, drugi Darije a treći Artakserks.

Kirov dekret

Dekret cara Kira koji je izdat 538. godine omogućio je Hebrejima da se vrate iz babilonskog ropstva. Oko 50 000 Hebreja se vratilo u Jeruzalem (Ezdra 2, 64). Carev dekret se najviše odnosio na ponovnu izgradnju Hrama. Taj dokument je ovlastio svećenike da uzmu 5400 posuda koje su pripadale tom Hramu (Ezdra l, 11).

Darijev dekret

Dragi dekret je izdat 519. godine. Izdao ga je Darije I Histasp (ne Darije Medski). Taj dekret je samo potvrdio Kirov dekret (Ezdra 6,1.3-12).

Artakserksov dekret

Međutim, dekret cara Artakserksa (457) ili Longimanov dekret imao je nekoliko elemenata na koje je proročanstvo mislilo.

  •  To je posljednji dekret.
  •  To je najdetaljniji dekret koji ponavlja naredbu o rekonstrukciji Hrama i uspostavlja administraciju nad
    gradom (Ezdra 7, 25)
  • To je jedini dekret koji izričito spominje Božju intervenciju kao temelj izdavanja tog carskog dokumenta (Ezdra 7, 27.28). Artakserksov dekret kao i preostali dio Ezdrine knjige napisan je na hebrejskom jeziku, dok su prethodna dva dekreta i cijeli prethodni tekst knjige napisani na aramejskom jeziku. Artakserksov dekret dijeli Ezrinu knjigu na dva dijela. To je znak novog doba za Izrael koji pokazuje daje započela nacionalna obnova.

Prema Ezdrinoj knjizi, car Aratkserks je izdao taj dekret u sedmoj godini svoje vladavine, u rano proljeće 457. godine (Ezdra 7, 8). Ezdra je otišao iz Babilona prvog dana prve godine i stigao u Jeruzalem u petom mjesecu. Stoga je 457.godina vrijeme napuštanja Babilona i početna godina računanja oba proročanstva.

 

2. Trajanje ili dužina proročanstva

70sedmica

Sedamdeset sedmica su proročke sedmice. Jedan dan znači jednu godinu. Prema tome sedamdeset sedmica jednako je 490 godina.

Od samog početka tekst devetog poglavlja daje nam smjernice pravca tumačenja kako treba shvatiti sedamdeset sedmica. One su proročke, dakle sadrže godine a ne dane. Interesantno je zapaziti da prve riječi desetog poglavlja direktno potvrđuju takvo tumačenje. Kad spominje tri sedmice posta, Danijel nam doslovno kaže: “tri sedmice dana”. (10, 2) Ovo je jedino mjesto u Bibliji u kome se uz riječ sedmica dodaje riječ dana. To je zato da bi se napravila razlika između dvije različite sedmice – obične i proročke (sedmice godina – 9, 24-27; sedmice od dana – 10, 2).

Biblijska proza često koristi riječ dani (hebrejski jamim) u smislu godina, i većina prevoda prevodi taj izraz s godine: “Zato vrši zakon ovaj na vrijeme od godine do godine.” (2. Moj 13, 10) “… od godine do godine idu kćeri Izraelove… “(Sudije 11, 40)

Poetski tekstovi Biblije sadrže mnoge paralelizme između dana i godina: “Jesu li tvoji dani kao u smrtnika i godine tvoje kao čovjekove. “(Job 10, 5) “Da proglasim godinu milosti Godpodnje i dan osvete Boga našega.”.

Ovaj princip se pojavljuje i u levitskim tekstovima. Šest godina izraelski zemljoradnici su trebali obrađivati svoju zemlju, ali sedme godine zemlja se nije smjela obrađivati, nego je morala imati odmor. Biblija naziva sedmu godinu odmora subotom. Prema tome ta subota nije subotni dan, nego subotna godina (3. Moj. 25,1-7).

Biblija, koristi isti rječnik u vezi s Jubilejom: “… nabrojaćeš sedam subota godina, sedam puta sedam godina izbroj sedam subotnih godina – sedam puta sedam godina i dani tih sedam subota godina učiniće četrdeset devet godina.” (3. Moj. 25, 8, prevod L. Bakotića)

Taj princip dana za godinu je nešto što srećemo i na drugim mjestima u Bibliji. Tako su uhode uhodile Kanan 40 dana. Tih četrdeset dana su pretvorene u četrdeset godina lutanja po pustinji: “Po broju dana, za koje uhodiste zemlju, četrdeset dana, na svaki dan po godinu, nosićete grijehe svoje, četrdeset godina, i poznaćete da sam prekinuo s vama. “(4. Moj. 14, 34) Isto tako Bog je zapovjedio proroku Ezehijelu da leži na svojoj lijevoj strani određeni broj dana pri čemu je svaki dan simbolizirao godinu (Ez. 4, 5).

I hebrejska i kršćanska tradicija razumijevaju jubilarne sedmice iz Danijela devetog poglavlja kao sedamdeset sedmica 70×7 (490 godina). Među brojnim djelima evo nekih koji potvrđuju to tumačenje: Knjiga Jubileja, Enohova knjiga, Talmud, Midraš Rabbah. Sve su ovo svjedočanstva od najstarijih vremena o vjerodostojnosti tog tumačenja. Princip dan za godinu je najstariji princip korišten za tumačenje vremenskog elementa ovog teksta.

 

Sedamdeset proročkih sedmica kao cjelina

Vizija o sedamdeset proročkih sedmica vodi nas do dolaska Mesije. “… do Pomazanika (Princa) Vojvode biće sedam sedmica i šezdeset dvije sedmice… ” (9, 25)

Dolazak Mesije će se zbiti nakon Šezdeset i dvije sedmice koje su dodate na sedam sedmica. Ne postoji prostor ili pauza između sedam sedmica i šezdeset i dvije sedmice. Kontekst nam kaže da je riječ o cjelini “od sedamdeset sedmica koje su određene tvom narodu i tom gradu”. Kad bismo uzeli da ove sedmice nisu godišnje sedmice, to bi značilo da će Mesija doći 49 godina nakon 457. (pr.n.e.) umjesto 483. godine nakon te godine.

 

3. Kraj proročanstva

Dolazak Mesije se očekuje 69 sedmičnih godina (što iznosi 483 godine) nakon 457. godine.

Mi smo utvrdili da je 457. godina početna godina računanja sedamdeset proročkih sedmica. Tako ulazimo u 27. godinu nove ere, kad se pojavljuje osoba koja se zove “Hristos”(Pomazanik}. Tačno te godine Mesija je bio pomazan, to jest kršten Duhom Svetim (Luka 3, 21.22). Evanđelista Luka kaže da se to krštenje ili pomazanje desilo petnaeste godine cezara Tiberija (Luka 3, 1).

Isus počinje svoju javnu službu u sinagogi grada Nazareta čitanjem teksta iz Knjige proroka Izaije koji je primijenio na sebe (Izaija 61, 1-3; Luka 4, 18.19). Isus je najprije bio kršten (pomazan), a poslije krštenja odlazi u pustinju da se pripremi za svoju misiju. Zatim odlazi u nazaretsku sinagogu, u kojoj počinje svoju javnu službu čitajući pomenuti tekst iz Izaije. Taj tekst je opis univerzalnog Jubileja ili Jubilarnog perioda. Svake 49. godine bio je lokalni jubilej značajan za izraelski narod, a sada je nakon 70×7 (490) nastupio univerzalni Jubilej koji je značajan za cijeli svijet. Kad je pročitao taj tekst Jubileja, Isus se obratio cijeloj kongregaciji sa svečanom izjavom: “Danas se ispunilo ovo proročanstvo!” (Luka 4,21)

 

Smrt Princa – Mesije

9, 26 .- Tekst ovog proroštva ide tako daleko da proriče i Mesijinu smrt! “Nakon šezdeset i dvije sedmice pogubljen će biti Pomazanik … I u polovini sedmice ukinuće žrtvu i prinos.” Tekst kaže da će Mesija biti pogubljen. U legalnom smislu, prema Pentateuhu, glagol pogubiti odnosi se na osobu koja je sudskom presudom osuđena na smrt. Međutim, taj glagol se uvijek koristi i u kontekstu zavjeta koji je omogućen žrtvom. Glagol pogubili (na hebrejskom jeziku krt), uvijek stoji rame uz rame pored riječi “zavjet” (Jer. 34, 13; 1. Moj. 15, 18).

Danijel nagovještava smrt Mesije terminima koji podsjećaju na zavjet prikazan smrću jagnjeta u levitskom obrednom sistemu. Ovo proročanstvo aludira na taj čin jer izričito govori da će se očistiti bezakonje i dovesti (uspostaviti) pravda. Proroštvo ukazuje na Mesiju koji će biti žrtvovan poput jagnjeta. Njegova žrtva čini zavjet Boga i čovjeka mogućim i oproštenje grijeha stvarnim. Prorok Izaija koristi isti rječnik da bi opisao patnje koje će podnijeti Mesija (Iz. 53, 6.7). Kao posljedica njegove smrti žrtvovanje životinja se ukida.

Smrt Mesije trebala se dogoditi u sredini proročke sedmice. Tačno tri i po godine nakon krštenja i pomazanja Mesije nastupa 31. godina, koja je godina Isusovog raspeća.

 

Razorenje Jeruzalema

9, 26.27 – Nakon smrti Mesije, prorok Danijel upravlja našu pažnju na budućnost Jeruzalema i Hrama, “…narod će vojskovođe doći i razoriti grad i Svetinju; i kraj će mu biti s potopom, i određeno će pustošenje biti do svršetka rata… l krilima mrskim koja pustoše do svršetka određenoga izliće se na pustoš.”

Proroštvo govori o padu Jeruzalema i uništenju Hrama. Proroštvo nam daje element vremena koji je povezan s Mesijom-Pomazanikom i njegovom smrću. Međutim, proroštvo nam ne daje element vremena za razorenje Jeruzalema i Hrama. Kaže nam se samo da će biti ratovi i pustošenje, kao i da će se ta tragedija kronološki desiti nakon Mesijine smrti.

I stvarno, Rimljani su 70. godine osvojili Jeruzalem i razorili Hram. Povjesničar Josip Flavije bio je svjedok tog događaja. On kaže da se to proročanstvo treba primijeniti na opsadu Jeruzalema za vrijeme Vespazijana i Tita 70. godine nove ere (vidi: Jeruzalem).

 

Zavjet

Prorok Danijel ne opisuje djelo Mesije kao uspostavljanje novog zavjeta, nego više kao učvršćivanje prvobitnog zavjeta. Tekst koristi izraz “potvrditi ili “utvrditi zavjet”. Spasenje se nudi i ostvaruje u svim vremenima na isti način.

Biblijski tekst nam kaže da će se zavjet utvrditi s mnogima. To je izraz koji ima univerzalan značaj i koji ukazuje na žrtvu koja se prinosi i na utvrđivanje zavjeta na temelju te žrtve, što će imati univerzalne posljedice, koje prelaze granice Palestine (Svete zemlje – Izrael).

 

Veza između proroštva o 70 sedmica i 2300 večeri i jutara

Bog je objavio proročanstvo o sedamdeset sedmica da bi uvjerio izabrani narod o sigurnom dolasku Mesije. Proroku Danijelu vizija o sedamdeset proročkih sedmica trebala je da posluži kao pomoć u boljem razumijevanju vizije o 2300 večeri i jutara. Ta dva proročanstva su međusobno povezana.

Vremenski gledano, proročanstvo o sedamdeset proročkih sedmica donosi bitan nedostajući elemenat za razumijevanje proročanstva o 2300 večeri i jutara. Početna točka računanja tog proročkog vremena je dekret cara Artakserksa, izdat 457. godine prije Krista.

Izraz “večeri i jutara” preuzet je iz izvještaja o stvaranju. On označava kratko vrijeme od jednog običnog dana. U proročkom kontekstu, jedan dan označava jednu godinu.

Kad počnemo računati 2300 godina od godine 457. (prije Krista), dolazimo do 1844 godine poslije Krista. I jedno i drugo proročanstvo ima još jednu zajedničku točku: i jedno i drugo govori o spasenju. Jedno naglašava jedan dio spasenja, a drugo naglašava drugi dio spasenja.

  •           Prvi dio spasenja je križ (sedamdeset proročkih sedmica).
  •           Drugi dio spasenja je sud (2300 večeri i jutara).

Oba ova događaja smještena su u vrijeme i prostor. Kao što je Isus došao na Zemlju kad se ispunilo proročko vrijeme, isto je tako i sud počeo na Nebu kad se ispunilo proročko vrijeme. Jom Kipur ili Dan čišćenja je neophodan da se ostvari kompletno spasenje.

Mnogi kršćani gledaju na raspeće kao jedini događaj u spasilačkom djelu grešnog čovjeka, koji se dogodio 31. godine na križu. Po njima križ je bio dovoljan. Oni kažu: “Sve se ostvarilo na križu.” Kršćanstvo je tako postalo religija prošlosti i sadašnjosti. Po tom shvaćanju ono nema veze s budućnošću. Subjektivno iskustvo je zamijenilo povijesni događaj. Međutim, Bog obećava vrijeme kad više neće biti grijeha ni smrti tek nakon suda.

Križ bez radikalno boljeg carstva nema nikakvog smisla. S druge strane, nama je potreban križ da bismo mogli preživjeti sud. Da bi spasio čovječanstvo, “Isus je došao k čovječanstvu da bi umro za njega i tako ga spasio. Da bi smrt i zlo zaista prestalo, život kakvog znamo mora pretrpjeti drastičnu promjenu. Ogromno čudo se mora desiti. Bog mora doći, a prije toga mora se obaviti nebeski istražni sud za sve pravednike od vremena Adama do Kristovog drugog dolaska. Naravno, za pravednike svih vremena koji su opravdani i otkupljeni vjerom u Kristov život i smrt, sud je radost jer opravdani ne dolazi na sud. Ipak svi slučajevi se trebaju zaključit po Božjem naumu i pravednosti.

“Rijeka je ognjena izlazila od njega i tekla dalje. Tisuća tisuća služila mu i deset tisuća po deset tisuća stajalo pred njim. I sud sjede i knjige se otvoriše. (Daniel 7.10)

“Zaista, zaista, kažem vam: Tko sluša moju riječ i vjeruje onome, koji je poslao mene, ima život vječni i ne dolazi na sud, nego se prešao iz smrti u život.” (Ivan 5,24)

Nada u budućnost obogaćuje sadašnjost. Dobra vijest evanđelja javlja da Isus Krist, Božji Sin ponovo dolazi!

 

 

Literarna (hijastička) struktura: