Jedan od najlošijih trendova u modernom kršćanstvu jest ponovno tumačenje Postanka kako bi se prilagodilo evolucijskim teorijama. Mnogi poznati biblijski učitelji i apologeti popustili su pred evolucionistima i počeli prihvaćati da vjerovanje u doslovno tumačenje Postanka nekako šteti kredibilitetu kršćana. Počeli su naučavati takozvanu “Teističku evoluciju” koja je u velikoj mjeri prihvaćanje naturalističke evolucije i negiranje doslovnog stvaranja. Vjernici kojima se “znanstveni dokazi” ili bolje rečeno interpretacije “dokaza” čine logične, stvaraju si ozbiljan problem jer ubrzo dođu do spoznaje da u evolucionističkom kontekstu smrt nije problem grijeha već je dio prirodnog procesa. Zatim se pitaju čemu žrtva Isusa Krista, čemu veliki plan spasenja kad je smrt prirodna stvar, zatim dolazi u pitanje i pojam grijeha, tjedni ciklus – dan od odmora, na kraju sve postaje upitno… Iako u akademskim krugovima opada broj pravih kreacionista, nekoliko vjernih organizacija poput Creation Ministries International (Internacionalne službe za pitanje stvaranja) Creation Research Society (Društvo za istraživanje stvaranja) i Institute for Creation Research (Institut za istraživanje stvaranja) potvrdili su da Biblija nije samo usklađena s pravom znanošću nego potvrđuju da nijedna riječ u Bibliji nikad nije bila opovrgnuta pravom znanošću. Biblija je Božja živa Riječ, a dao ju nam je Stvoritelj svemira. Njegov opis stvaranja tog svemira nije kompatibilan s teorijom evolucije, pa čak ni „teističkim“ razumijevanjem evolucije.
Jer se ne stidim evanđelja, jer je sila Božja na spasenje svakome, koji vjeruje, najprije Židovu, pa Grku. Jer se u njemu otkriva pravda Božja iz vjere u vjeru, kao što je pisano: “Pravednik živi od vjere.” Jer se otkriva gnjev Božji s neba na svaku bezbožnost i nepravdu ljudi, koji drže istinu u nepravdi, Jer što se može doznati o Bogu, očito je u njima; jer im je Bog objavio.
Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora.
Jer kad spoznaše Boga, ne proslaviše ga kao Boga, niti mu zahvališe, nego zaludješe u svojim mislima, i potamnje nerazumno srce njihovo. Kad su govorili da su mudri, postadoše ludi.
I pretvoriše slavu besmrtnoga Boga u obličje smrtnoga čovjeka i ptica i četveronožaca i gmazova. I zato ih predade Bog u željama njihovih srdaca u nečistoću, da sramote sami tjelesa svoja, Koji pretvoriše istinu Božju u laž, i većma iskazivaše čast i služiše stvorenju nego Stvoritelju, koji je blagoslovljen u vijeke. Amen. (Rimljanima 1,16-25)
Bog apostola Pavla nije opunomoćio da ulazi u rasprave i dokazivanja svojeg postojanja jer je to nepotrebno, kako i sam kaže u gornjem tekstu “Jer što se na njemu ne može vidjeti, od postanja svijeta moglo se je spoznati i vidjeti na stvorenjima, i njegova vječna sila i božanstvo, te nemaju izgovora.” Očito spoznaja nije znanstveni ni filozofski problem već moralni problem, naime Bog preko apostola objavljuje da su čudesa i ljepota prirode, životinjskog i biljnog svijeta te krune stvaranja – čovjeka, sasvim dovoljne. Ipak postoje mnogobrojni kršćani koji su potaknuti na ovakav oblik evangeliziranja (posebno zato što je stvaranje ugrađeno u četvrtu Božju zapovjed koja je pečat Božji za razliku od žiga Zvijeri) zato evo nekoliko zanimljivih stranica na tu temu:
—
Teistička evolucija
video teme:
Stvaranje, kreacionizam, evolucija
Tražiš ultimativni dokaz?
Znanost se ne može načuditi kompleksnosti koja proizilazi iz izvornog koda-informacije-instrukcije života. Zato što izvorni kod života izgleda prirodno strukturiran, njima nije logično da iza njega stoji Stvoritelj. Da kod izgleda umjetno strukturiran, to bi im bio dokaz da je zaista kreiran a ne nastao slučajnošću. Sličnom logikom neki kršćani dokazuju da Božje stvaranje mora biti očiglednije, pa predlažu model ravne zemlje i kupole u kojoj su sunce, mjesec i zvijezde. Sva druga nebeska tijela po ovoj teoriji mogu biti sferična ali zemlja ne – jer je posebna, jer je očigledno Božja posebna kreacija. Oni idu dalje i tvrde da kad ljudski rod bude shvatio da je zemlja ravna sa kupolom i nebeskim tijelima unutar kupole, svi će priznat da ju je Bog stvorio, da nije nastala slučajem i onda će velika većina zemljana postati vjernici, kršćani. Ali to nije logično razmišljanje, to nije znanstven pristup. Empirijski gledano kod je dokazan, informacija postoji, biokemijska struktura/instrukcija stvara život, ne moraš biti znanstvenik da bi se divio svemu što vidiš. Sve je lijepo i smisleno jer su ljepota i smisao ugrađeni u instrukciju i proizilaze iz nje, nije nešto lijepo i smisleno samo tek tako samo od sebe. Ne samo da je lijepo već je i korisno i sposobno je učiti, kreirati i razmijenjivati informacije, ideje i apstrakcije. Kad živo biće umisli da su vrijeme i broj pokušaja čarobni štapić a zanemari da živa struktura nije nužana i da entropija ne potiče život, onda sebe svrstava u red onih koje optužuje za nerazumnost. Vrijeme je da se svaki ateist zapita kakav dokaz bi po njemu bio dokaz Božjeg stvaranja, kako bi to atom, molekula, stanica, živa bića i svemir trebali izgledati da bi zadovoljili njihov kriterij i logiku, da bi mogli reći: “e vidiš, to je to, nema dileme, Bog je taj koji stoji iza svega”? Kada bi stanica izgledala kao mikročip je bi to bio dokaz? Kada bi mozak bio štampana pločica s milijardu elektroničkih sklopova je bi to bio dokaz? Zar bi tako trebalo izgledat Božje stvaranje?
Zamisli sad da je cijeli svemir, da su sva nebeska tijela elektronički sklopovi, da su atomi najmanji čipovi i da je sve što je čovijek ikada znao, vidio i doživio oduvijek bilo tako struktuirano, što bi u tom slučaju bio dokaz Božjeg stvaranja? I tako možemo u nedogled svek dok nam se sam Bog ne objavi i kaže da je on Stvoritelj, ali ni onda to nebi bio dokaz, ultimativni dokaz bi bio biti prisutan tokom stvaranja. Na “žalost” mnogih, ustroj svemira kojeg je tvorac Bog Otac i Sin, nije zasnovan na dokazivanju, a ljudski prijezir prema onome gdje se Bog objavio kao Stvoritelj i Spasitelj – je osobne prirode.
“Jer misli moje nijesu vaše misli, i putovi vaši nijesu moji putovi”, veli Gospod. “Ne, kako je nebo visoko nad zemljom, tako su putovi moji visoki nad vašim putovima i misli moje nad vašim mislima. (Izaija 55,8.9.)