Kako progurati sveopći nedjeljni zakon? Evo kako – preko “brige” za zajedničko zemaljsko dobro…ujediniti svijet oko nekoliko važnih pitanja i staviti pod zajednički nazivnik rješenje problema koje je u isto vrijeme i neupitni znak autoriteta – dan za obitelj, zajedništvo i duhovnost, dan za zemaljsko ekološko dobro – prvi dan tjedna – lažni Dan Gospodnji, lažni Sabbath. ‘Laudato Si’ dokument je još jedna značajna kampanja i promidžba autoriteta “Majke” svih crkava, jak argument u korist ultimativnog izglasavanja nedjeljnog zakona koji je u blažem obliku već na snazi u mnogim zemljama desetljećima unazad.
https://catholicecology.net/blog/laudato-si-day-praise-which-heals-our-relationships
“Protestantizam će pružiti ruku prijateljstva rimskoj sili. Onda će biti stvoren zakon protiv subote Božjeg stvaranja, a zatim će Bog izvršiti svoje “neobično djelo” na zemlji.” (7BC, str. 910. – 1886.)
“Ne vidimo da bi se rimska crkva mogla osloboditi idolopoklonstva. …I to je religija koju protestanti počinju gledati s velikom naklonošću i koja će se na kraju ujediniti s protestantizmom. Međutim do ovog sjedinjenja neće doći promjenom katolicizma, jer se Rim nikad ne mijenja. On tvrdi da je nepogrešiv. Promijenit će se protestantizam. Prihvaćanje liberalnih ideja s njegove strane omogućit će prihvaćanje ruke katolicizma.” (RH, 1. lipnja 1886.)
“Protestantski svijet će stvoriti konfederaciju s čovjekom bezakonja i Crkva i svijet stvorit će izopačeni savez.” (7BC, str. 975. – 1891. “Rimokatolicizam u Europi i otpali protestantizam u Americi poduzet će slične mjere protiv svih koji poštuju sve božanske propise.” (Velika borba, str. 530. – 1911.)
Kad vodeće Crkve u Sjedinjenim Državama, ujedinjene u točkama učenja koje smatraju zajedničkima, budu utjecale na državu da nametne njihove propise i podupre njihove ustanove, tada će protestantska Amerika podići kip rimokatoličke hijerarhije, a neizbježna posljedica bit će određivanje građanskih kazni onima koji misle drukčije. …
Prisiljavanje protestantskih Crkava da se svetkuje nedjelja jest prisiljavanje na štovanje papinstva. …
Ali samim činom što svjetovna vlast prisiljava na vršenje vjerskih dužnosti, Crkve će same načiniti kip Zvijeri; stoga će prisiljavanje na svetkovanje nedjelje u Sjedinjenim Državama biti prisiljavanje na štovanje Zvijeri i njezinog kipa.” (Velika borba, str. 382.385. – 1911.)
“Kad protestantizam preko ponora pruži ruku rimskoj sili, kada preko bezdana pruži ruku spiritizmu, kad pod utjecajem ovog trostrukog saveza naša zemlja odbaci sva ustavna načela svoje protestantske i republikanske vlasti, kad omogući širenje papinskih zabluda i obmana, tada znamo da je došlo vrijeme za čudotvorno djelovanje Sotone i da je kraj blizu.” (5T, str. 451. – 1885.)
“Kako se približavamo završnoj krizi, od životnog je značenja da među Gospodnjim oruđima vladaju sklad i jedinstvo. Svijet je preplavljen olujama, ratovima i neslogom. Ipak, ljudi će se ujediniti pod jednim poglavarom – papinskom vlasti – da bi se usprotivili Bogu u liku Njegovih svjedoka. Ovaj savez će učvrstiti veliki otpadnik.” (7T, str. 182. – 1902.)
“Zakoni koji prisiljavaju na svetkovanje nedjelje kao subote dovest će do otpada ove zemlje od načela republikanizma na kojemu je utemeljena naša vlast. Upravljači će prihvatiti papinsku religiju, a Božji zakon bit će proglašen ništavnim.” (7MR, str. 192. – 1906.)
“Pokazalo se da je dan velike intelektualne tame bio pogodan za uspjeh papinstva. Ali još će se pokazati da je za njegov
uspjeh podjednako pogodan dan velike duhovne svjetlosti.” (4SP, str. 390. – 1884.)
“U pokretima koji se sada razvijaju u Sjedinjenim Državama, kojima se nastoji osigurati državna potpora crkvenih institucija i potreba, protestanti idu stopama papista. Štoviše, oni otvaraju vrata papinstvu kako bi u protestantskoj Americi zadobilo prevlast koju je izgubilo u starom svijetu.” (Velika borba, str. 492. – 1911.)
“Da bi sebi osigurali popularnost i sljedbenike, zakonodavci će se pokoriti zahtjevima da se uvede zakon o nedjelji. … Naredbom kojom se ozakonjuje jedna papinska ustanova u kršenju Božjeg Zakona, naša nacija će se potpuno odreći pravednosti. …
Kao što je približavanje rimske vojske učenicima bilo znak o neposrednom razorenju Jeruzalema, tako će nam i ovaj otpad biti znak da je dostignuta granica Božjeg strpljenja.” (5T, str. 451. – 1885.)
“Moramo čvrsto odlučiti da nećemo svetkovati prvi dan sedmice kao subotu, jer ga Jahve nije blagoslovio i posvetio, a svetkovanjem nedjelje stavljamo se na stranu velikog varalice.”
“Narod Sjedinjenih Država uživao je Božju naklonost, ali kad bude ograničio vjersku slobodu, odrekao se protestantizma i poklonio se papinstvu, ispunit će mjeru svoje krivnje i u nebeskim knjigama bit će zapisan kao “nacionalni otpad”.” (RH, 2. svibnja 1893.)
“Isti majstorski um koji je kovao zavjeru protiv vjernih u prošlim vjekovima, još uvijek pokušava ukloniti sa Zemlje one koji se boje Boga i drže Njegov Zakon. Bogatstvo, umne sposobnosti i obrazovanje složit će se da njegove pripadnike izlože prijeziru. Nasilnički vladari, svećenici i vjernici zavjerit će se protiv njih. Glasom i perom, hvalisanjem, prijetnjama i ismijavanjem trudit će se da potkopaju njihovu vjeru.” (5T, str. 450. – 1885.)
“Doći će vrijeme kad će se, zbog toga što zastupamo biblijsku istinu, s nama postupati kao s izdajicama.” (6T, str. 394. – 1900.)
“Oni koji poštuju biblijski dan odmora bit će žigosani kao neprijatelji zakona i reda, kao oni koji ruše moralna društvena ograničenja, pa uzrokuju anarhiju i pokvarenost i navlače Božje kazne na Zemlju. Njihova će savjesnost biti proglašena za nepopustljivost, tvrdoglavost i prijezir prema vlastima. Optužit će ih da ne trpe vlast.” (Velika borba, str. 508. – 1911.)
“Svima koji će u taj zli dan neustrašivo služiti Bogu prema svojoj savjesti bit će potrebna hrabrost, čvrstina i poznavanje Boga i Njegove Riječi; oni koji budu vjerni Bogu bit će progonjeni, njihove pobude napadane, njihovi najplemenitiji napori pogrešno tumačeni i njihova imena ozloglašena.” (Djela apostolska, str. 271. – 1911.)
Božji pečat i žig Zvijeri
„Ne pustošite ni zemlje, ni mora, ni stabala, dok ne ’zabilježimo’ pečat sluge našega Boga ’na njihovim čelima’!“ (Otkrivenje 7,3)
Božji pečat, zalog ili znak Njegovog autoriteta, nalazi se u četvrtoj zapovijedi. To je jedini propis iz Dekaloga koji ukazuje na Boga kao na Stvoritelja neba i zemlje i koji jasno naglašava razliku između pravog Boga i svih lažnih bogova. Činjenica da je Bog pokazao svoju stvaralačku moć, u cijelom je Pismu navedena kao dokaz da je On iznad svih poganskih božanstava.
Subota, četvrta zapovijed, bila je uspostavljena da podsjeća na djelo stvaranja i tako misli svih ljudi usmjerava na pravoga i živoga Boga. Da je subota bila poštovana, nikada ne bi bilo nijednog idolopoklonika, nijednog ateista, nijednog nevjernika. Sveto poštovanje Božjeg svetog dana usmjeravalo bi misli muškaraca i žena na njihovog Stvoritelja. Pojave u prirodi podsjećale bi ih na Njega i svjedočile bi o Njegovoj sili i ljubavi. Subota istaknuta u četvrtoj zapovijedi pečat je živoga Boga. Ona ukazuje na Boga kao Stvoritelja i znak je Njegovog pravednog autoriteta i vlasti nad bićima koja je stvorio.
Što bi, onda, mogao biti žig zvijeri, ako ne lažna subota koju je svijet prihvatio umjesto prave?
Proročka izjava da će se poglavari otpale Crkve uzvisiti iznad svega što se zove ili poštuje kao Bog, ostvarila se doslovno u promjeni dana odmora sa sedmoga na prvi dan u tjednu. Gdje god se poštuje lažna subota, gdje god joj se daje prednost pred pravom Božjom subotom, tu se i čovjek bezakonja uzdiže iznad Stvoritelja neba i zemlje!
Oni koji tvrde da je Krist osobno promijenio dan odmora, neposredno se protive Njegovim riječima. Isus je u Govoru na Gori blagoslova rekao: „Nemojte misliti da sam došao ukinuti Zakon i Proroke! Ne dođoh da ih ukinem, već da ih ostvarim.“ (Matej 5,17)
Rimska crkva priznaje da je dan odmora promijenjen pod njezinim utjecajem i navodi upravo tu promjenu kao dokaz vrhovnog autoriteta Crkve. Ona izjavljuje da svetkovanjem prvog dana tjedna kao dana odmora, protestanti priznaju njezinu moć da zakonski uređuje područje koje pripada Bogu. … I dok tako ustanova nedjelje dobiva potporu, njezini se vjernici raduju i uvjereni su da će se na kraju cijeli protestantski svijet naći pod rimskom zastavom. (Signs of the Times, 1. studenoga 1899.)