UVOD:
Daniel 2
Daniel 7
Prorok Daniel i Babilonsko sužanjstvo
Razdoblje u povijesti židovskoga naroda nakon zauzeća Jeruzalema 587. pr. Kr., kada je gotovo cijela židovska vladajuća klasa bila zatočena u Babiloniji, traje do 539. pr. Kr., kada je perzijski kralj Kir II. osvojio Babilon i donio edikt kojim se Židovi smiju vratiti u svoju zemlju. Židovi koji su ostali u Babilonu utemeljili su snažnu dijasporu. Tijekom babilonskoga sužanjstva zatočenici su sačuvali svoj identitet obdržavajući Zakon, obrezivanje i šabat, a sȃmo to razdoblje bilo je literarno i teološki plodno: Ezekiel, 2. Izaija, svećenička predaja, dio psalama.
—
Veza između Kirovog cilindra i najdužeg proročkog perioda u Bibliji
—
Biblijski tekst (Daniel 8. poglavlje):
“U trećoj godini vladanja kralja Belšazara (548/547 pr.Kr.) imao sam ja, Daniel, poslije viđenja, što mi se najprije pokazalo, još drugo. Vidio sam ovo viđenje: Gledao sam, kako sam bio u prijestolnom gradu Suzi, koji leži u pokrajini Elamu. I to vidio sam u viđenju, da sam bio na rijeci Ulaju. Kad sam pogledao oko sebe, vidio sam najednom ovna gdje stoji pokraj rijeke, i imao je dva roga. Rogovi su bili veliki. Jedan je bio veći od drugoga. Veći je bio narastao poslije. Vidio sam ovna gdje bode na zapad, na sjever i na jug. Nijedna životinja nije mu mogla odoljeti i od sile njegove izbaviti. Činio je što je htio, i osilio se. Dok sam još gledao, dolazio je najednom jarac od zapada povrh sve zemlje, a da se nije doticao zemlje. Jarac je imao snažan rog iznad očiju. Kad je bio došao do ovna sa dva roga, što sam ga vidio gdje stoji pokraj rijeke, navali na njega silnim gnjevom. Vidio sam onda gdje posve blizu dođe k ovnu. Bijesno je udario na ovna i slomio mu oba roga, jer ovan nije imao snage da mu odoli, baci ga na zemlju i pogazi ga nogama. Nikoga nije bilo, da bi oslobodio ovna od sile njegove. Jarac je potom postao vrlo velik, ali kad je bio postao velik, slomio se veliki rog. Na njegovo mjesto narasla su četiri druga roga prema četiri vjetra nebeska. Iz jednoga od njih narastao je malen rog i onda postao vrlo velik prema jugu i istoku i prema najkrasnijoj od zemalja.
Podigao se je do vojske nebeske i pobacao na zemlju neke od vojske nebeske i od zvijezda i pogazio ih. Sve do kneza vojske nebeske on se je podigao. Uzeo mu je svagdašnju žrtvu [službu] i oskvrnio mjesto svetišta njegova, Zbog bezakonja bila je predana sveta vojska zajedno sa žrtvom [službom] svagdašnjom. Srušio je istinu na zemlju. Što je činio, napredovalo mu je. Tada sam čuo jednoga sveca gdje govori. Drugi je svetac upitao toga, koji je govorio: Dokle će trajati to viđenje za svagdašnju žrtvu [službu] i za bezakonje pustošeno i za gaženje svetišta i svete vojske? Tada mi on reče: ‘Do dvije tisuće i tri stotine večeri i jutara. Tada će svetište doći do svojega prava. Kad sam ja, Daniel, tražio da razumijem viđenje, što sam ga bio vidio, tada najednom stade netko preda me, koji je izgledao kao čovjek. Nato sam čuo glas čovječji gdje viče preko Ulaja: ‘Gabriele, razjasni tome tamo viđenje! I dođe On na mjesto, gdje sam stajao. Kad se je približio, uplaših se ja i padoh ničice na svoje lice. A on mi reče: ‘Pazi, sine čovječji, to se viđenje odnosi na posljednje vrijeme. Kad se je on razgovarao sa mnom, postadoh ja sav zapanjen i padoh na zemlju ničice na svoje lice. A on me se dotače; ispravi me opet na mjestu, gdje sam bio stajao. Tada reče: ‘Evo, reknut ću ti, što će se dogoditi u posljednje vrijeme gnjeva; jer se viđenje odnosi na posljednje vrijeme. Ovan, što si ga vidio, sa dva roga, to su kraljevi medijski i perzijski!
Jarac je kralj grčki; veliki rog, što mu je bio iznad očiju, to je prvi kralj.
Što su onda, kada se slomio, mjesto njega narasla četiri druga, znači: Četiri kraljevstva proizaći će iz njegova naroda, ali ne tako jaka kao on. Pri svršetku vlasti njihove, kad bezakonici navrše mjeru, ustat će kralj, drska pogleda i lukav. Silna će mu biti moć, ali ne od vlastite snage. Nanijet će izvanrednu pustoš, i djela će mu napredovati. Moćne, pa i narod svetaca upropašćivat će. Lukavstvom njegovim napredovat će mu prijevarni pothvat njegov. Bit će ohol i mnoge će iznenada upropastiti. Ali čim se digne na kneza nad knezovima, bit će satrven bez ruke ljudske. Viđenje o večerima i jutrima, o čemu je bio govor, odgovara istini. Ali zapečati viđenje; jer se odnosi na dane daleke! Ja, Daniel, bio sam posve iznemogao i bolovao sam čitave dane. Kad sam opet mogao ustati, vršio sam kraljevsku službu. A puno sam se čudio viđenju. Ali nije bilo nikoga, koji bi mogao to objasniti.” (Dn 8,1-27)
Kasnije, u 9. poglavlju Daniela prorok dobiva objašnjenje:
“Od časa kad izađe riječ neka se vrate i opet sagrade Jeruzalem pa do Kneza Pomazanika: sedam sedmica, a onda šezdeset i dvije sedmice… A poslije šezdeset i dvije sedmice bit će Pomazanik pogubljen…” (Dn 9,25.26)
“Od časa kad izađe riječ neka se vrate i opet sagrade Jeruzalem…” je ključ za razumijevanje, to je početna točka iz koje Bog nadalje objavljuje sve pojedinosti onoga što želi objaviti svijetu.
Raspad Grčke na četri kraljevstva i “mali rog” – nova sila na svjetskoj pozornici
“Na njegovo mjesto narasla su četiri druga roga prema četiri vjetra nebeska…”
Nakon raspada Grčkog imperija u fokusu Božje objave je nova sila na svjetskoj pozornici (mali rog) koja dolazi iz pravca sjevera i zapada u odnosu na četri razdvojena grčka kraljevstva i krasnu-svetu zemlju (područje antičkog Izraela). Važno je zamjetiti da u ovoj rečenici četri vjetra nebeska predstavljaju sveobuhvatnost i nije nam u potpunosti jasno da li su to doslovni sjever, jug, zapad, istok.
“…Iz jednoga od njih (jedan od četri vjetara nebeska) narastao je malen rog i onda postao vrlo velik prema jugu i istoku i prema najkrasnijoj od zemalja.” Tek sada je jasno da se cilja istaknuti njegovo gravitiranje prema maloj aziji i arabiji, što znači da ta sila dolazi iz suprotnog pravca (sjevero-zapad). Osim očiglednog dolaska nove svjetske imperije (Rimsko carstvo) koja zamjenjuje Grčku, naglasak je da će ta sila u svojoj kasnijoj fazi bitno utjecati na posredničku službu nebeskog svećenika – Isusa Krista na način da će oduzimat “potkradati” Njegovu posredničku svagdašnju žrtvu [službu] službu u nebeskom svetištu (o kojem piše apostol Pavao u poslanici Hebrejima) drugim riječima ta sila će lažirat svoju punomoć, nametnut će se ulogom posrednika u ime Božje ali je po svojoj prirodi Božji protivnik koji svojom simulacijom degradira što je Božje i najzad progoni vjerne Božje “… pa i narod svetaca upropašćivat će.”
U opisu događaja u nebeskom svetištu upotrebljava se pomalo nejasan izraz nisdaq, a on doslovno znači “ponovno uspostaviti njegova prava”. Što bi značilo ponovno uspostaviti pravo svetišta? Septuaginta prevodi s nisdaq kao “čišćenje” (katharisthesetai) Svetišta. Prevoditelji Septuaginte su ovaj ulomak razumjeli kao upućivanje na Dan pomirenja, upravo onaj dan kad se zemaljsko starozavjetno Svetište čistilo (Lev 16,19.30). To se događalo jedanput godišnje u zemaljskom svetištu i ukazivalo je na jedinstveni proces ili fazu Kristove posredničke službe u nebeskom svetištu. 2300 godina je veliki vremenski period u kojem se sila malog roga pojavljuje i djeluje određeno vrijeme pa ne možemo zaključiti da je “ponovno uspostaviti njegova prava” ili “čišćenje” svetišta vezano uz djelovanje sile “mali rog”, namjera je samo istaknuti do kada će određeni događaji sveukupno trajati ili preciznije rečeno, sa završetkom 2300 godina otpočeti će veliki Dan pomirenja – posljednja faza Kristove službe u nebeskom svetištu do njegovog drugog dolaska.
Dan. 8,10-14 povezuje 2300 sa malim rogom. Tekst kaže da je Mali rog zemaljska sila koja se uzdiže do Nebeske realnosti i Kristove posredničke službe “svagdašnja” u Nebeskoj Svetinji. Tekst kaže da nebesku realnost-istinu baca na zemlju što sugerira da istinu o Bogu i posredničkoj službi u Nebeskoj Svetinji pretvara u laž. Kako ta sila pretvara Kristovu posredničku službu u laž? Tako što je utemeljila sistem svećenstva koji na perfidan način skreće pažnju na sebe i stvara ovisnost kod vjernika. Da bi pojačali ovisnost morali su napraviti set dogmi, učenja i predmet obožavanja – strahopoštovanja na zemlji u crkvi, dinastiju – “red nasljednika” Kristovih. Ta sila (Papski Rim) djeluje unutar 2300 godina opisanih u Danielu 8,14. zatim netko u tekstu postavlja ključno pitanje: “Tada čuh jednoga sveca gdje govoraše, i jedan svetac reče nekome koji govoraše: dokle će trajati ta utvara za svagdašnju žrtvu [službu] i za otpad pustošni da se gazi svetinja i vojska?” (Dan.8,13) Parafrazirano rečeno, “Do kada će trajati taj vjerski otpad koji negira, falsificira i krade posredničku službu Isusa Krista?” Započet će negdje unutar proročkog vremena od sveukupno 2300 godina (prva stoljeća, nastanak papskog sistema) i trajat će negdje do svršetka 2300 godina, tada će Svetište biti očišćeno. Biblija na više mjesta spominje period od 1260 godina (prororčkih dana) koji je povezan s djelovanjem ove sile “mali rog” Papski Rim koji je naslijednik Rimskog imperija.
Za bolje razumijevanje što je to Dan pomirenja (heb. יוֹם כִּפּוּר Yom Kippur) potrebno je proučiti značenje starozavjetnog svetišta – sjene stvarnosti na nebu; koji se tiče našeg svakodnevnog života i vječne budućnosti:
Isus Krist i posrednička služba u nebeskom svetištu – I
Isus Krist i posrednička služba u nebeskom svetištu – II
——
Artakserksov dekret
Za početak tumačenja proročanstva treba uzeti proglas kojim je zapovijeđena obnova Jeruzalema. Iz Ezrine knjige saznajemo da su grad Jeruzalem i Hram stvarno obnovljeni zahvaljujući izdavanju tri dekreta što su ih objavili Kir, Darije i Artakserks. (Ezra 6,14)
“Od časa kad izađe riječ neka se vrate i opet sagrade Jeruzalem…” (Daniel 9,25.26)
“Ali prve godine Kira kralja babilonskoga, zapovjedi kralj Kir, da se opet sazida ovaj hram Božji. I zlatno i srebrno posude hrama Božjega, što ga je Nebukadnezar bio odnio iz hrama u Jerusalemu i donio u hram u Babilon, dade kralj Kir iznijeti iz hrama u Babilonu. Ono je bilo dano čovjeku po imenu Šešbasaru, kojega postavi namjesnikom.
Njemu zapovjedi: Uzmi ovo posuđe, pa idi i stavi ih u hram u Jerusalem! Hram Božji ima se opet sazidati na svojemu prijašnjem mjestu. Onda dođe onaj Šešbasar i postavi temelj hramu Božjem u Jerusalemu. Od onoga vremena do sada zida se na njemu; ali još jednako nije gotov. I neka se, ako je po volji kralju, potraži u riznici kraljevskoj tamo u Babilonu, je li tako, da je kralj Kir zapovjedio, da se opet sazida hram Božji u Jerusalemu. Kralj neka bi nam o tom dao poslati odluku!” (Ezra 5,13-17)
“Tada kralj Darije zapovjedi, da se potraži u pismohraniku, u kojem se tamo u Babilonu pohranjivalo blago.
Nađe se i u dvoru kraljevskom u Ekbatani, koja leži u pokrajini Mediji, jedan svitak pismeni, u kojemu je bila zapisana ova povelja:
Prve godine kralja Kira izdade kralj Kir ovu zapovijed u stvari hrama Božjega u Jerusalemu: Ima se opet podignuti hram kao mjesto, gdje se kolju žrtve zaklanice i prinose žrtve paljenice. Visina mu ima biti šezdeset lakata; šezdeset lakata neka mu bude i širina!” (Ezra 6,1-3)
“Starješine judejske mogoše dalje zidati, i napredovali su sretno po proročanstvu proroka Hagaja i Zaharije, sina Idova. Tako napokon privedoše gradnju kraju, kao što su bili zapovjedili Bog Izraelov i perzijski kraljevi Kir, Darije i Artakserks.
Dovršiše hram do trećega dana mjeseca Adara u šestoj godini vladanja kralja Darija.” (Ezra 6,14-15)
“Ujedno dođe u Jerusalem mnoštvo sinova Izraelovih, svećenika, Levita, pjevača, vratara i Netineja. Bilo je to sedme godine kralja Artakserksa. Ovako glasi pismo, što ga dade kralj Artakserks književniku svećeniku Ezri, tumačitelju zapovijedi i uredaba Gospodnjih u Izraelu: “Artakserks, kralj nad kraljevima, svećeniku Ezri, tumačitelju zakona Boga nebeskoga: Ja izdajem zapovijed, da svaki, koji u mojemu kraljevstvu od naroda Izraelova, njegovih svećenika i Levita hoće da od svoje volje ide u Jerusalem, smije ići s tobom. Jer ti si poslan od kralja i njegovih sedam savjetnika, da i tražiš prilike u Judeji i Jerusalemu na temelju zakona Boga svojega, koji je u tvojoj ruci.” (Ezra 7,1-28)
Više elemenata upućuje na Artakserksov dekret: on je posljednji i stoga najdjelotvorniji. Osim toga on je jedini potpun; odnosi se na obnovu službe Hrama kao i obnovu administrativne i političke uloge grada Jeruzalema. Uz to je jedini koji je popraćen blagoslivljanjem i slavljenjem Boga, dakle jedini koji usmjerava na Božju intervenciju. “Blagoslovljen neka je Jahve, Bog otaca naših, koji je nadahnuo srce kraljevo da proslavi Dom Jahvin u Jeruzalemu. ” (Ezr 7,27) Isto je tako značajno što nakon ovog blagoslova i hvale – koji je Ezrina reakcija na Božje djelovanje – tekst prelazi s aramejskog na hebrejski jezik. Ovaj prijelaz prouzročio je Artakserksov dekret, što upućuje na početak nacionalne obnove. Artakserks je ovaj dekret objavio u sedmoj godini svoje vladavine, odnosno ujesen 457. godine pr. Kr. Prema tome ova je godina početak računanja za 2300 večeri i jutara kao i 70 sedmica.
Ključ za razumijevanje proročkih večeri i jutara tj. dana nalazi se u knjizi proroka Ezekiela:
“Dajem ti po dan za godine grijeha njihovih: tristo i devedeset dana nosit ćeš grijeh doma Izraelova. A kad to završiš, četrdeset ćeš dana ležati na desnoj strani da nosiš grijeh doma Judina; dajem ti po dan za svaku godinu..”
(Ezekiel 4,5.6)
Pored ključa koji nas upućuje na preračunavanje u doslovne godine imamo jaki eshatološki kontekst (vrhunac povijesti, kraj vremena i novi početak) opisan u cijeloj knjizi proroka Daniela koji nas vodi ka Kristovom drugom dolasku, uništenju grijeha i uspostavi nebeskog kraljevstva. Shvaćanje da su 2300 i ostali vezani proročki vremenski periodi – doslovni dani, bio bi promašaj u kontekstu cijele knjige proroka Daniela i Božje poruke za ovaj svijet.
—
—
Kir Veliki (559. do 530. g. pr. Kr)
Ime kralja Kira, velikog osnivača perzijskog kraljevstva, potječe od stare perzijske riječi Kuruš . Prema pisanju grčkog povjesničara Herodota, Kir je bio sin Kambisa I., vladara ujedinjenih zemalja Paršumaš-Anšana i Parse. Njegova majka Mandana bila je kći medijskog vladara Astajagesa. Kir je vladao od 559. do 530. g. pr. Kr., a njegov imperij bio je slavan sve dok ga nije osvojio Aleksandar Veliki 331. g. pr. Kr. Sam kralj Kir ostavio nam je zapis u kojem potvrđuje svoje podrijetlo. Evo izvatka iz tog zapisa, poznatog kao Kirov cilindar: “Ja sam Kir, kralj svijeta, veliki kralj, zakoniti kralj, kralj Babilona, kralj Sumera i Akada; sin Kambisa I., velikog kralja, kralja zemlje Anšan; unuk Kira I., velikog kralja, također kralja zemlje Anšan; iz obitelji koja je uvijek kraljevala …” Biblija na više mjesta spominju kralja Kira i njegovu vladavinu. Umro je 530. g. pr. Kr., a grob mu se nalazi u staroj prijestolnici Pasargade (današnji Murghab) u Iranu. Sagrađen je od velikih blokova kamena vapnenca povezanih željezom. 94 Na grobu se nalazi natpis ispisan staroperzijskim pismom: “O, čovječe, tko god bio, odakle god dolazio, a znao sam da ćeš doći; ja sam Kir koji je zadobio imperij Perzijancima i bio kralj Azije. Nemoj mi zavidjeti na ovo malo zemlje što prekriva moje tijelo.” Najpoznatiji povijesni dokument koji su arheolozi do danas pronašli u Mezopotamiji poznat je pod imenom Kirov cilindar. Napravljen je od pečene gline, dugačak je dvadeset pet centimetara i sadrži Kirov zapis o osvajanju Babilona te nalog kojim se svim zarobljenicima iz raznih zemalja odobrava povratak u domovinu. Za vrijeme svojih iskopavanja u Babilonu od 1879. do 1882. godine arheolog Hormuzd Rassam, pomoćnik slavnog Austina Henryja Layarda, pronašao je više tisuća pločica na kojima se nalaze vrlo detaljni podatci o gospodarskom i poslovnom životu u vrijeme vladanja babilonskih kraljeva Nabopolasara (625.—605. g. pr. Kr.) i Nabukodonozora (605.—562. g. pr. Kr.). Na arheološkom lokalitetu Jumjuma pronađen je i Kirov cilindar. Ovaj dokument nazvan je tako zato što se na njemu nalazi Kirov izvještaj o pobjedama te Kirovo dopuštenje da se ratni zarobljenici mogu vratiti iz Babilona u svoje zemlje i obnoviti porušene hramove. Mnogi Izraelci iskoristili su ovu priliku i vratili se u Jeruzalem. Ovaj izložak čuva se u Britanskom muzeju u Londonu. Kirov cilindar kojeg je — po 
svemu sudeći — sastavio hramski službenik, izvještava: “ Marduk je pogledao po svim zemljama tražeći pravednog vladara … koji je ispunjen dobrim djelima i zapovjedio mu da napadne njegov [Mardukov] grad Babilon. Sam Marduk išao je pokraj njega [Kira] kao pravi prijatelj. … Učinio je da [Kir] uđe bez ikakve borbe u njegov grad Babilon, poštedjevši Babilon od velike nesreće.” U zapisu na cilindru Kir tvrdi kako je Marduk izgovorio njegovo ime kao budućeg vladara svijeta i da je tako on uz pomoć toga božanstva osvojio grad Babilon, uništio babilonsko kraljevstvo i osnovao novo, veliko perzijsko kraljevstvo. Zahvaljujući podacima s Kirovog cilindra, mi danas možemo bolje razumjeti izvještaje o povratku Izraelaca i obnovi zemlje iz biblijskih knjiga Ezre i Druge knjige Ljetopisa: “Ovako veli Kir, perzijski kralj: ‘Bog, Gospodin u nebu dao mi je sva zemaljska kraljevstva. On mi je naložio da mu sagradim Hram u Jeruzalemu, u Judeji. Tko od vas svih bilo kako pripada njegovu narodu, neka ide s Božjim blagoslovom u Jeruzalem u Judeji i neka tamo gradi Hram Gospodina, Boga Izraelova, Boga koji stanuje u Jeruzalemu. Svuda gdje se još zadržavaju ostaci naroda, neka ih stanovnici mjesta potpomognu srebrom i zlatom, imutkom i stokom, osim darova za kuću Božju u Jeruzalemu!’” (Ezra 1,2-4) “Prve godine kralja Kira izdade kralj Kir ovu zapovijed koja se odnosi na Božji Hram u Jeruzalemu: treba opet podići Hram kao mjesto gdje se kolju žrtve klanice i prinose žrtve paljenice. 97 Kirov grob kod Pasargade i današnjem Iranu Visina će mu biti šezdeset lakata, a širina šezdeset lakata. Tri reda neka budu od velikog kamenja i jedan red od novog drveta. Troškove neka snosi kraljevski dvor. I zlatno i srebrno posuđe Božjega Hrama, što ga je Nabukodonozor uzeo iz Hrama u Jeruzalemu i donio u Babilon, neka 98 se vrati i odnese u jeruzalemski Hram na svoje prijašnje mjesto i neka se postavi u Božjemu Hramu.” (Ezra 6,3-5) “U prvoj godini vladanja perzijskoga kralja Kira — da se ispuni obećanje Gospodnje, koje navijesti Jeremija — nadahnu Gospodin perzijskoga kralja Kira, te oglasi po svemu svom kraljevstvu i raspisa ovo: ‘Ovako veli Kir, perzijski kralj: Sva zemaljska kraljevstva dao mi je Bog, Gospodin u nebu. I on mi je naložio da mu sagradim Hram u Jeruzalemu u Judeji. Tko od svih vas pripada njegovu narodu, neka ide gore s blagoslovom Gospodina, svojega Boga!’” (2. Ljetopisa 36,22.23) Na Kirovu cilindru zapisano je da je kralj porobljene narode, koje su babilonski vladari odveli u sužanjstvo, vratio u njihove zemlje. On im je ponovno sazidao razorene hramove i vratio im zaplijenjene predmete. Kir je vratio i sve posvećeno posuđe iz jeruzalemskog hrama koje je Nabukodonozor 587. g. pr. Kr., nakon osvajanja Jeruzalema, odnio kao ratni plijen u Babilon i stavio ga u Mardukov hram Esagilu. “Iziđe Jojakin, Judin kralj, babilonskomu kralju sa svojom majkom, s dvorskim činovnicima, s knezovima i dvoranima. Babilonski ga kralj zarobi u osmoj godini svojega kraljevanja. On dade da sve blago Gospodnjega Hrama i blago kraljevske palače bude odneseno, i sve zlatno posuđe, što ga je bio dao načiniti Salomon, izraelski kralj, u Gospodnjem Hramu po Gospodnjoj zapovijedi, 99 porazbijano. Zarobi i odvede sav Jeruzalem, sve knezove i sve valjane ratnike, deset tisuća zarobljenika, zatim sve kovače i bravare. Samo još preostade siromašni narod zemlje. … Mjedene stupove u Gospodnjem Hramu, podnožja i mjedeno more u Gospodnjem Hramu razbiše Kaldejci, a mjed uzeše sa sobom u Babilon. I lonce, lopate, noževe, vrčeve, sve mjedeno posuđe kojim se obavljala služba, uzeše sa sobom. I tavice i škropionice, koje su bile ili posve od zlata ili posve od srebra, uze sebi zapovjednik tjelesne straže. Oba stupa, jedno more i podnožja koja je Salomon bio dao načiniti za Gospodnji Hram: mjedi od koje je bilo sve to posuđe nije bilo mjere.” (2. o kraljevima 24,12-14; 25,13-16) Ovo skupocjeno posuđe od zlata i srebra, sveukupno više od pet tisuća predmeta, vratio je kralj Kir Izraelcima preko babilonskog državnog blagajnika: “A kralj Kir je dao posuđe Gospodnjega Hrama, što ga je bio odnio iz Jeruzalema Nabukodonozor i metnuo ga u hram svoga boga. I to ga dade izdati perzijski kralj Kir preko rizničara Mitredata, koji ga izbroji judejskomu knezu Šešbasaru. Ovo mu je broj: trideset zlatnih i tisuću srebrnih zdjela, dvadeset i devet noževa, trideset zlatnih čaša, četiri stotine i deset srebrnih čaša druge vrste, tisuću drugoga posuđa, svega pet tisuća i četiri stotine zlatnoga i srebrnoga posuđa. Sve to ponese Šešbasar sa sobom, kad su bili prognanici povedeni iz Babilona u Jeruzalem.” (Ezra 1,7-11) Povratak i obnova jeruzalemskog Hrama potpomognuti su novčanom pomoći od dobrovoljnih priloga skupljenih po raznim narodima: “I svi što su s njima stanovali potpomogoše ih srebrnim posuđem, zlatom, imutkom, stokom i dragocjenim darovima, osim svih posvetnih darova.” (Ezra 1,6)
—
Navodi s Kirovog cilindra dokazuju nam da su biblijski izvještaji o povratku Izraelaca u njihovu zemlju i obnavljanju jeruzalemskog hrama — pouzdani i točni. Sve to učvršćuje i produbljuje povjerenje suvremenog čitatelja u istinitost i nadahnutost biblijskih spisa.
Artakserks I |
Darije I |
Israel Post issues Cyrus Declaration stamp 16 Apr 2015
–
—