Jedna od najboljih taktika prevare je ostaviti dojam da neprijatelja nema, da ne postoji, da je izmišljen, da je plod bujne mašte ili popularno plod teorije zavjere.
Druga moćna taktika je ostaviti krivi dojam na one koji su se usudili povjerovati – manipuliacija njihovom maštom isto tako u svrhu prijevare. Kada u internet tražilicu ukucate ‘sotona’ ‘pali anđeli’ dobijete tisuće slika groznih stvorova s rogovima, kandžama i krilima poput zmaja. Isto tako kada ukucate ‘Isus’ dobijete kao rezultat pretrage lijepog, dugokosog, plavookog stasitog muškarca bijele rase. Oba ova prikaza nisu utemeljena na biblijskom izvještaju o Kristu i Sotoni.
Sotona nije oduvijek bio sotona, on je bio najveličanstveniji anđeo na nebu:
“Budući da je Zakon ljubavi temelj Božje vladavine, sreća svih razumnih bića ovisi o njihovoj savršenoj usklađenosti s njegovim načelima pravednosti. Bog želi da Mu sva stvorenja služe iz ljubavi, službom koja izvire iz poštovanja prema Njegovom karakteru. On ne nalazi zadovoljstvo u prisilnoj poslušnosti i On svima daruje slobodnu volju da Mu mogu dragovoljno služiti.
Sve dok su sva stvorena bića prihvaćala vjernost iz ljubavi, diljem Božjeg svemira vladao je savršeni sklad. Ispunjavanje Božjih namjera je bila radost nebeskih vojski. One su uživale odražavati Njegovu slavu i iskazivati Mu hvalu. Dok je vladala ljubav prema Bogu, međusobna je ljubav bila puna povjerenja i nesebična. Nije bilo tragova nesklada koji bi remetio nebeski sklad. Međutim, ovakvo se sretno stanje promijenilo. Jedno je biće zloupotrijebilo slobodu koju je Bog dao svojim stvorenjima. Grijeh je nastao u onome kome je Bog, osim Krista, dao najveću čast i koji je od Boga primio najveću silu i slavu među stanovnicima Neba. Lucifer, “sin Zorin”, bio je prvi među anđelima, kerubima zaklanjačima, svet i neokaljan. On je stajao u prisutnosti velikog Stvoritelja, a na njemu su počivale zrake slave koja okružuje vječnog Boga. “Ovako govori Jahve Gospod: Gle, ti bješe uzor savršenstva, pun mudrosti I čudesno lijep! U Edenu, vrtu Božjem, ti življaše, resio te dragulj svaki… Postavih te kao raskriljena keruba zaštitnika: bio si na svetoj gori Božjoj, hodio si posred ognjena kamenja. Savršen bješe na putima svojim od dana svojega rođenja dok ti se u srcu ne zače opačina.” (Ezekiel 28,12-15)
Lucifer je malo-pomalo popuštao želji za samouzvišenjem. Sveto pismo kaže: “Srce ti se uzoholi zbog ljepote tvoje, mudrost tvoju odnemari zbog svojega blaga!” (Ezekiel 28,17) “U svom si srcu govorio: Uspet ću se na nebesa, povrh zvijezda Božjih prijesto ću sebi dići… bit ću jednak Višnjemu.” (Izaija 14,13.14) Premda je sva ta slava dolazila od Boga, ovaj je moćni anđeo počeo smatrati da ona pripada njemu. Nezadovoljan svojim položajem on se usudio žudjeti za čašću koja je pripadala samo Stvoritelju. Umjesto da nastoji uzvisiti Boga u osjećajima i vjernosti svih stvorenih bića, on se trudio njihovu službu i odanost osigurati za sebe. Žudeći za slavom koju je beskonačni Otac darovao svojem Sinu, ovaj je anđeoski knez težio za moći koja je bila Kristovo isključivo pravo.
Tako je poremećen savršen sklad Neba. Luciferova težnja da služi samom sebi, umjesto svojem Stvoritelju, pobudila je osjećaj straha u onima koji su smatrali da Božja slava treba biti najuzvišenija. Božji Sin mu je pokazao Stvoriteljevu veličinu, dobrotu i pravednost te svetu, nepromjenjivu narav Njegovog Zakona. Sâm je Bog uspostavio nebeski ustroj, i napuštajući ga, Lucifer bi obeščastio svojega Stvoritelja i uništio sebe. Ali upozorenje, dano u beskonačnoj ljubavi i milosti, samo je potaklo duh otpora. Lucifer je dopustio da ljubomora prema Kristu prevlada i još se više učvrsti.
Osporavanje vrhovništva Božjem Sinu, a time i sumnja u Stvoriteljevu mudrost i ljubav, postao je cilj kneza anđela. On je odlučio snage svojega uma usmjeriti prema ovom cilju; uma koji je, osim Kristovog, bio prvi među nebeskim bićima. Ali Krist, koji je želio da sva Njegova stvorenja imaju slobodnu volju, nije nikoga ostavio nezaštićena od zbunjujuća mudrovanja kojim će se pobuna nastojati opravdati. Prije početka velikog sukoba svi su trebali dobiti uvid u Božju volju, čija su mudrost i dobrota bili izvor sve njihove radosti.
Kralj svemira je okupio sva nebeska bića da u njihovoj prisutnosti objasni pravi položaj svojega Sina i pokaže kakav odnos održava sa svim stvorenim bićima. Božji je Sin dijelio Očevo prijestolje, a slava vječnog samopostojećeg Boga okruživala je obojicu. Oko prijestolja su se okupili sveti anđeli, beskrajno mnoštvo — “deset tisuća puta deset tisuća i tisuću puta tisuću” (Otkrivenje 5,11), najuzvišeniji anđeli, kao sluge i podanici, radujući se svjetlosti koja ih je obasjavala iz božanske prisutnosti. Pred okupljenim stanovnicima Neba Kralj je objavio da samo Krist, Božji jedinorodni Sin, može u cijelosti shvatiti Njegove namjere te je Njemu bilo povjereno da izvrši moćne naredbe Njegove volje. Božji Sin je stvaranjem svih nebeskih bića izvršio Božju volju, a Njemu je, kao i Bogu, pripadalo njihovo poštovanje i vjernost. Krist je tek trebao pokazati božansku silu u stvaranju Zemlje i njezinih stvorenja. Ali pored svega toga On nije tražio moć ili čast za sebe protivno Božjem planu, već je uzdizao Očevu slavu i izvršavao Njegove nakane dobrote i ljubavi.”
Nakon pada Lucifer dobiva naziv Sotona jer se njegov um pomračio, postao je začetnik zla, međutim u bibliji nigdje ne nalazimo da se njegov fizički izgled promijenio ili da je izgubio nešto od slavne pojave koju je imao.
—
“Tko je povjerovao vijesti našoj, kome se je otkrila mišica Gospodnja? Tako je izrastao pred njim kao mladica, kao korijen iz suhe zemlje. Nema obličja na njemu, nema ljepote, da bismo ga gledali, i nema izgleda, da bismo našli ugodnosti na njemu. Prezren je bio, posljednji od ljudi, čovjek bolova, vičan patnjama, kao jedan, od koga čovjek zaklanja lice svoje, tako je bio prezren, i nijesmo ga cijenili. A on je nosio patnje naše, žalosti je naše uzeo na se, mi smo ga držali udarenim, pogođenim od Boga i mučenim, Ali je on bio ranjen za naše grijehe, izbijen za naša zlodjela. Za spasenje naše ležala je kazna na njemu, modricama njegovim mi smo se iscijeljeni. Svi smo mi kao ovce lutali naokolo. Svaki je išao svojim vlastitim putem. A Gospod je stavio na njega grijehe zlodjela sviju nas. Bio je zlostavljen, a on se je predao dragovoljno, nije otvorio usta svojih kao janje, što se vodi na klanje. Kao ovca, nijema pred onima, koji je strižu, nije otvorio usta svojih. Iz tjeskobe i suda bio je uzet, i tko da iskaže sudbinu njegovu. Bio je istrgnut iz zemlje živih i za opačine naroda mojega bio je na smrt pogođen. Odredili su mu grob uz zločince, a uz bogatoga bio iza smrti, jer nije počinio nepravde, i nije se našla prijevara u ustima njegovim. Ali je Gospodu bila volja, da ga udari na muke. Kad se sam žrtvuje kao žrtva za grijeh, vidjet će potomke, dugo će živjeti, i volja će se Gospodnja ispuniti po njemu. “Za muku duše svoje on će se nasititi obilno. Svojim spoznanjem moj će sluga kao pravednik donijeti mnogima pravednost, i zlodjela njihova uzima on na se. Zato ću mu dati mnoge kao dio, mnogobrojne će on prisvojiti zato, jer je dao život svoj na smrt, i bio ubrojen među zločince, i nosio grijehe mnogih, i molio se za zločince.” ” (Izaija 53, 1-12)
Ljudi koji nisu upoznati s činjenicama koje otkriva sam Božja objava grade cijeli niz predpostavki i sumnji na osnovu lažne predodžbe o Kristu i Sotoni koju nam nudi vjekovna umjetnost.
Biblija govori da će se pred drugi Kristov dolazak pojaviti Antikrist tj. sam Sotona koji će imitirati Krista čineći čuda kako bi prevario sve, čak i Božje vjerne ljude. Ljudi koji imaju predodžbu Sotone kao rogatog, zubatog s krilima zmaja i vilama, svakako će biti prevareni. Isto tako mnogim ateistima je s pravom nepojmljivo da je Bog sviha nacija baš bijele rase i plavih očiju. Lik Isusa Krista je naravno vjekovima iskomercijaliziran u svrhu određene teološke promidžbe. Svaki iskreni i pobožni čovjek će se složiti da je boja kože apsolutno nebitna i sporedna a kamo li boja kože Isusa Krista Spasitelja svijeta. Pa ipak ovaj članak želi razotkriti da se pojavom, likom može manipulirati i da ta naizgled bezopasna manipulacija može utjecati na nečije prihvaćanje istine o Bogu.
