“I poslije nekog vremena dogodi se, da Kain prinese Gospodu žrtvu od plodova poljskih. I Abel žrtvova od prvina stada svojega, i to komade sala. Gospod pogleda milostivo na Abela i žrtvu njegovu, a na Kaina i žrtvu njegovu ne pogleda. Tada se Kain rasrdi veoma i gledao je preda se mrko.” (Postanak 4,3-5)
Mnogi vjernici tvrde kako je opravdanje vjerom jako teško razumijeti. Oni ističu dio koji se odnosi na pravni aspekt pomirenja, koji se odnosi na pitanje: “Kako je moguće da Božji oprost može trajno pokriti odgovornost, krivicu i ukloniti posljedicu grijeha – smrt?”. Oni pokušavaju proniknuti u biblijsku tvrdnju da je Kristovom zaslugom u potpunosti zadovoljena svaka pravda a krivac oslobođen osude.
Sav teret krivice cijelog čovječanstva je stavljen na Isusa Krista u trenucima najveće agonije umiranja na križu, Sotona je likovao da će to biti konačna neodoljiva kušnja koja će najizad navesti Isusa na grijeh i uništiti Božjeg Sina i plan spasenja čovječanstva. Biblija nam kaže da je Isus Krist, Sin Božji ostvario pobjedu! Na mnogo mjesta Biblija ulazi u detalje o tajni spasenja i na svakom pojedincu je da proučavajući Božju objavu shvati dubinu koliko mu je god to moguće. S druge strane Biblija ističe da se spasenje prima vjerom, povjerenjem u Božje obećanje a ne samo intelektualnom spoznajom. Drugim riječima nije potrebno u potpunosti razumijeti pravni aspekt već prihvatiti činjenicu da je Bog Otac dao garanciju i potvrdio da je Isus Krist – obećani Mesija ostvario pobjedu.
Ni Abel ni Kain nisu u potpunosti intelektualno shvaćali pojam žrtve i otkupa ali su imali dovoljno vjere da ispune Božji zahtjev. Ipak između žrtve koju je prinesao Abel i žrtve koju je prinesao Kain bila je velika razlika! Abelova žrtva je bila ugodna Bogu dok Kainova nije. Znamo da je zahtjev za žrtvovanjem bila sjena stvarnosti o dolasku Mesije, nevinog Janjeta koji ima biti žrtvovan-ubijen zbog grijeha svijeta, nevina životinja je bila ubijena i prinesena na oltar a Bog je dao znak potvrde ako je čin izvršen po Njegovoj volji. Na taj način su starozavjetni ljudi bili opravdani vjerom u buduću žrtvu, vjerom u Pravednost koja uklanja krivnju (“A načini Gospod Bog Adamu i ženi njegovoj haljine od kože i obuće ih u njih” Postanak 3,21), vjerom u Kristovu pravednost koja je darovana svakom grešniku koji je želi prihvatiti. Ali Kain se oglušio na Božju izričitu uputu i prinesao žrtvu po svom nahođenju. On je naumio prinesti najbolje plodove sa svojih njiva a ne žrtveni prinos iz stada (janje). Kroz ovaj čin neposlušnosti i zanemarivanja Božje upute o potrebnoj žrtvi Kain je u stvari pokazao stanje svoga duha. On je smatrao da će svojim najboljim nakanama moći zamijeniti izričiti zahtjev i da će njegove najbolje pobude biti prihvaćene kao ugodne Bogu. On je krvnu žrtvu (koja je simbolizmom najbolje mogla predstavljati Kristovu smrt za grijehe svijeta) zamijenio voćem i povrćem, on je zamijenio i prinesao svoje blagoslove i životno postignuće umjesto krvne žrtve. Nikakvo naše životno postignuće, najbolje namjere i pozitivno mišljenje o nama samima ne može biti zamjena za naše grijehe. Bog Otac gleda na nas kroz savršenstvo karaktera i pobjedu nad grijehom koju je ostvario Njegov ljubljeni Sin, svatko tko vjerom prima ovu istinu biva opravdan pred Bogom, svi oni koji se sami pokušavaju opravdati na bilo koji drugi način ostat će izgubljeni za vječnost.
Isus Krist svojom pobjedom nad grijehom ne ukida moralni zakon već daje opravdanje, oprost i silu Duha za obnovu grešnikovog karaktera, silu za vršenje zapovijedi i rast u posvećenju
“Ne mislite, da sam došao ukloniti zakon ili proroke. Nijesam došao da ih uklonim, nego da ih ispunim.” (Matej 5,17)
“I razgnjevi se zmaj na ženu, i otide da zametne borbu s ostalima od potomstva njezina, koji drže zapovijedi Božje i imaju svjedočanstvo Isusa Krista.” (Otkrivenje 12,17)
“Molite se, da ne padne bijeg vas u zimu ili u subotu!” (Matej 24,20)
Ovi reci iz Mateja i Otkrivenja su ultimativni dokaz svim onim kršćanima koji tvrde da je Isus Krist ukinuo Zapovijedi. Ovim recima je opisan kontekst vremena nakon Krista i apostola a Krist je naglasio i najomrženiju zapovijed kod većine kršćana u trenucima progonstva pred Kristov drugi dolazak, potpuno je jasno da Deset Zapovijedi nikad nisu bile ukinute. Kada je Bog objavio Zapovijedi u pisanom obliku, objavio je mjerilo karaktera u kome se ogleda naš dug kad griješimo. Bog nikad nije rekao da spasenje dolazi iz našeg nesavršenog vršenja Zapovijedi, spasenje dolazi po onome tko je jedini savršeno ispunio Zapovijedi – po Isusu Kristu, Božjem Sinu – ispuniti i ukinuti je velika razlika!
Opravdanje vjerom i četvrta zapovijed
Dan odmora – sabbath (subota), znači biti slobodan, posvećen toga dana, slobodno posvećeno vrijeme i odnos nije legalizam. Biti slobodan toga dana jer posvećeno vrijeme i odnos s Bogom donosi obećane blagoslove, slobodno posvećeno vrijeme i odnos je stvar razumijevanja Božje ljubavi, odnos i razumijevanje Božje ljubavi je pitanje opravdanja vjerom. Opravdanje vjerom rezultat je odnosa s Bogom u svim danima života, ali posebni su blagoslovi sedmog dana u tjednu. Odnos je smisao života u svemiru kojeg je Bog stvorio. Držeći sabbath/subotu kao vrijeme posvećeno Bogu s našim umom i srcem, biti u tom danu u vezi s Njim, zavjet je između Boga i Njegovog naroda, a ovaj zavjet (istinski odnos) također je Božji pečat. Subota je također dan za odnos s našom obitelji i sa svim ljudima s namjerom da s njima podijelimo Božju ljubav na mnogo divnih načina.
Razlika između formalnih subotara i istinskih štovatelja Boga je karakter koji je sličan samom zakonodavacu, onome tko je ispunio zapovijedi dok je hodio kao čovjek na zemlji – Gospodu Isusu Kristu. Formalni redoviti odlazak u crkvu subotom, formalno redovito čitanje i poznavanje biblijskih tekstova nisu bili dokaz odnosa s Bogom “duhovne” elite Isusovog vremena, niti su dokaz danas. Proslavljanje Boga kao Tvorca i Otkupitelja četvrtom zapovijedi je neodvojivo povezano s karakterom koji treba biti jednak Božjem. Nitko ne može tvrditi da ima pečat Božji ako njegov karakter nije isti kao karakter Božjeg Sina Isusa Krista a taj dar primanja Njegove pravednosti se posebno dobiva u dan koji je On posvetio – sedmi dan u tjednu. Dublje razumijevanje subotnjeg počinka u kontekstu palog čovječanstva otkriva da je sama bit počinka odmor od ljudskih pokušaja da postigne spasenje (pročitaj poslanicu Hebrejima), odmor od ljudskih napora, rituala, psihologije da postigne visoki zahtjev Zapovijedi i izgradi karakter sličan Bogu. Isusova poruka je da čovjek ne može naporima postići ili zaslužiti Božji karakter, ne treba ulagati napore da ga se postigne, sve što treba je biti fokusiran vjerom u posvećenom vremenu na dar pravednosti koji Bog daruje u svojoj velikoj ljubavi i milosti – i to je ono što nazivamo opravdanjem vjerom. „I kao što je Mojsije u pustinji podignuo zmiju od mjedi, tako i ja, Sin Čovječji, moram biti uzdignut da svatko tko povjeruje u mene ima vječni život.“ (Ivan 3,14.15) Gledajući vjerom izraelci su ozdravljali od posljedica ujeda zmija u pustinji, jednako tako gledajući vjerom u život, smrt i posredničku službu Isusa Krista mi bivamo iscjeljeni za vječnost – slobodni od naših napora, fokusirani, kroz istinsko osvjedočenje u Božju ljubav – kroz povjerenje, kroz vjeru.
Opravdanje vjerom i grešna priroda
Nažalost većina nas se pod pritiskom savjesti i krivnje prvo sakriva od neugodnog susreta s Bogom (sjeti se Adama i Eve) a nakon toga dolazi faza kad predlažemo Bogu da vidi najbolje u nama i da to uračuna u konačnu računicu – dajemo sami sebi preporuku (sjeti se Kaina i njegovog prinosa na žrtvenik).
Mnogi od nas ponekad dolazimo pred Boga i kažemo “Ako ne vidiš koliko sam napora i truda uložio u životu da izgradim karakter, da budem dobra osoba, čak bolja od mnogih drugih… ako se to ne računa onda ni ne želim spasenje koje nudiš”. Ali ni tada ne moramo brinuti jer Božja ljubav je veća od našeg očajanja i trenutne slabosti, Bog nas tako vodi u životu da ne dozvoljava tom našem stanju samoopravdanja da postane kronično. Kroz stalni odnos s Bogom, kroz posvećeno vrijeme u mislima na Njegovu ljubav doživljavamo oslobođenje od vlastitih pokušaja i bilo kakve samopreporuke i najizad shvaćamo da je jedino što možemo učiniti – dopustiti da Bog skine naše prljavo istrošeno pokrivalo prekriveno zakrpama i obuće nas u kožu nevinog Janjeta u Kristovu pravednost kao haljinu za vječnost.
Nasljednici i najamnici
Odnos – ogledalo duhovnosti
Četiri stupnja odnosa s Bogom – na kojem si ti?
Ne čudi se što ti rekoh, valja vam se nanovo roditi!
Motivi i pobude – tajna istinske sreće
Svetište, Božje prebivalište među ljudima
Pokušaji promjene dana bogoslužja kroz povijest
