“I kraljevi zemlje s njom su bludno griješili, i trgovci zemlje obogatili su se od sile raskoši njezinih.” (Otkrivenje 18,3)
Već smo govorili o tome da je spoj crkve i držve nedozvoljena radnja koju Bog naziva bludom, međutim ovaj redak nam otkriva novi detalj u razotkrivanju ovog religiozno-političkog sistema. Otkriveno nam je da je ova sila povezana sa bogaćenjem zemaljskih moćnika. Tko su ti zemaljski trgovci-moćnici? U novijoj povijesti to su banke i sve financijske ustanove, svjetske burze, trgovačke i industrijske korporacije. Ta religiozno politička sila akumulira svoju moć i utjecaj kroz zaduživanje svjetske ekonomije. Svjetski ekonomski sistem duguje svoje bogatsvo Bludnici-Velikom Babilonu. To nam otkriva Bog a ne čovjek (“i trgovci zemlje obogatili su se od sile raskoši njezinih.”)! Svjetsko bogatstvo je vezano ugovorima i zadužnicama, to znači da Bludnica-Veliki Babilon ima svoj udio vlasništva u cjelokupnom svjetskom bogatstvu. Udio u vlasništvu znači osiguranu političku moć i poziciju u društvu. Bogatstvo Rimokatoličke crkve nije i ne može biti vezano samo uz vatikansku banku i vatikanske riznice, ono je lukavo disperzirano – akumulirano zadužnicama i dionicama po cijelom svijetu. Ovo se ne može razumijeti ako se ne prouče biblijske knjige knjige Daniel, Matej 24 i Otkrivenje. Bog je stavio izazov i nalog da se protumači značenje simbola u tim proročkim knjigama i oni su dobro shvaćeni i obrazloženi u razdoblju reformacije. Protureformacija je učinila da današnji protestantski svijet negira tumačenje pionira reformacije.
Vatikanske milijarde
“Babilon Veliki – Bludnica” vlada kršćanskim svijetom, to nije teorija, trostruka papska kruna Tiara otvoreno predstavlja titulu, područje vladavine i naziv vladara. Ova ilustracija predstavlja piramidu moći koja se tiče svakodnevnice svakog pojedinca. Ako se netko pita tko i kako utječe na izglasavanje zakona neka prouči ovu sliku:
“Papa Inocencije IV. u svojoj enciklici (papina poslanica) iz 1245.g. ustvrdjuje: Apostolska stolica je imala svjetovnu vlast i prije Konstantina. On je bespravno koristio tu vlast sve dok je bio izvan Crkve (dok se nije pokrstio). Pristupanjem Crkvi on je dobio legitimni autoritet dopustenjem i ustupkom samog “Kristovog namjesnika”. Prema tome, papino prihvacanje Darovnice bilo je samo vanjski vidljivi znak njegovog suvereniteta nad cijelim svijetom.Vjerovanje u Darovnicu s vremenom je ojacalo, a tome je najvise pripomoglo njezino uvrstenje u Kanonsko Pravo (crkveno pravo). Otada pa nadalje najutjecajniji braniteljiove izmisljotine bile su generacije teologa i pravnika Papinske kurije. Crkveni otac Toma Akvinski otisao je tako daleko, da je Darovnicu tumacio kao doslovnu “abdikaciju Konstantina Velikog u korist pape Silvestra I.” Tako objasnjava dominikanac Tolomeo de Lucca u svom djelu Principi vladanja. Papinski teolozi su neprekidno jacali vjerovanje u Darovnicu, ali joj dodavali i sve smjelija i drskija tumacenja u korist papa. Te se teorije i tumacenja mogu formulirati i sazeti ovako: Krist je Gospodar cijelog svijeta. Prije svog odlaska na Nebo, On je ostavio svoj Dominion svom predstavniku na Zemlji apostolu Petru i njegovim nasljednicima rimskim papama. Zato punina sve duhovne i svjetovne vlasti i jedinstvo svih prava i povlastica lezi u rukama Pape. Svaki vladar, cak i onaj najmocniji posjeduje samo onoliko moci i teritorija koliko Papa prenese na njega i koliko mu dozvoljava.
Ova teorija podrzavana i ojacavana od vecine srednjovjekovnih teologa, postala je cvrsto vjerovanje i samih papa. Kraljevi i carevi pak bili su natjerani (a neki su idobrovoljno pristali) da priznaju te tvrdnje, zahtjeve i prava, te da se zaklinju da ce ihbraniti svojim macem.Tvrdnja da je sam Krist povjerio Petru i “njegovim nasljednicima” obje vlasti -duhovnu i svjetovnu, kao i oba kraljevstva – zemaljsko i nebesko, te ih ucinio svojim “namjesnicima na Zemlji” dakako nije biblijski utemeljena. Zbog neizmjernih isudbonosnih posljedica koje je Darovnica imala na povijest Evrope, a i sire, pozabavit cemo se tim famoznim dokumentom jos malo.Bilo kako, zahtjevi papa za svjetskom vlascu i svjetskim blagom bilo je nesto sto se nisu usudili zahtijevati ni najambiciozniji, ni najdrskiji cezari starog Rimskog Carstva.” (Iz knjige: Vatikanske milijarde)
PONTIFEX MAXIMUS
(lat. pontifex maximvs) vrhovni prvosvećenik kod starih Rimljana; u Katoličkoj crkvi, od V. st.,službeni naziv za papu
http://www.aloha.net/~mikesch/claims.htm
