Reformacija je rođena iz Biblije
Kao slavno rađanje sunca nakon tužne noći, reformacija šesnaestog stoljeća pojavljuje se u doba veće svjetlosti, nade, slobode, istine i napretka. Europa se počela buditi iz dugog sna praznovjerja. Kolumbo je otkrio Novi svijet. Otkrivena je vještina tiska. Evanđeoska svjetlost počela je prodirati u mnoge narode, i opet je oživjela vjera prve kršćanske Crkve. Posijano je sjeme građanske i vjerske slobode, a oživljavanje znanosti ubrzalo je pokret. Rim je zadrhtao na svojih sedam brežuljaka i izgubio velik dio posjeda. Pojavljuju se protestantski narodi. Nova era počinje — nastaje prekretnica u povijesti čovječanstva.
Reformacija nije bila polagano formiranje prave Crkve, već njezino reformiranje. S pravom se kaže da je Sveti Duh na dan Duhova “formirao” kršćansku Crkvu, papinstvo je “deformiralo”, a protestantizam 16. stoljeća je “reformirao”!
Crkva je bila užasno deformirana i trebalo ju je temeljito reformirati. Odstupila je od Kristove vjere i trebalo ju je vratiti pravoj vjeri. Papinstvo je pogazilo i Božju istinu i ljudske slobode. Krist je bio zamračen, a put spasenja grubo izopačen. Umjesto u Krista, ljudi su gledali u papine svećenike, a tajna bezakonja zauzela je mjesto tajne pobožnosti. Bog je podignuo reformaciju kako bi oslobodio ljude stoljetnih zabluda. To oslobođenje došlo je tadašnjem svijetu pod Lutherovim vodstvom.
—
—
Reformacija se rodila iz Biblije koju je Luther pronašao u erfurtskoj sveučilišnoj knjižnici. Počeo je proučavati Sveto pismo s velikim žarom i još prije 1517. godine otkrio “Krista i Njegov put spasenja; otkrio je da je papa prema Bibliji prorečeni Antikrist. Lutheru su se vrlo brzo priključili Melanchton, Carlstadt, Amsdorf, Jonas, Cellarius i drugi. Nove, u Bibliji otkrivene istine dale su im snagu da hrabro i neustrašivo podignu glas prosvjeda protiv Rima i krijepile ih u trenutku mučeničke smrti.
Načela reformacije bila su sadržana u latinskoj Bibliji koju je Luther prigrlio. Poslije je Luther u Vartburgu preveo Bibliju na njemački jezik. Osjećao je da bi jedino Biblija, koja je njega oslobodila, mogla osloboditi narod. Zato je njemačka Biblija tiskana u velikim nakladama i rasprostranjena kao lišće u jesen. Uzalud je Rim spaljivao Bibliju koju su protestanti širili; to je još više povećalo zahtjev za njom. Doba pojavljivanja reformacije postalo je stoljeće knjige. Sveto pismo je bilo uzdignuto u redovima protestanata, a tradicija potisnuta u pozadinu. U to doba Biblija se počela prevoditi na različite europske jezike.
Protestantski pokret što ga je Luther otpočeo, podijelio je zapadno kršćanstvo na dvije polovice. Njemačka, Švicarska, Nizozemska, Norveška, Danska, Engleska, Švedska i Škotska odvojile su se od Rima. Ali u doba takozvane protureformacije opet je znatan dio protestantskih područja pripojen Rimu; tada je Rim još čvršće podjarmio svoje podanike nego u prijašnjim stoljećima. (…)
Luther zabija 95 teza na vrata crkve u njemačkom gradu Wittenbergu
.
O Lutherovom udjelu u reformaciji i kasnijem širenju reformacije na neke europske države možete pročitati u knjizi:
Reformacija
Sadržaj:
1. Luther se odvaja od Rima
2. Luther pred državnim Saborom
3. Napredak reformacije u Njemačkoj
4. Prosvjed knezova
5. Švicarski reformator
6. Reformacija u Francuskoj
7. Nizozemska i Skandinavija
Stari mudraci su rekli: „Historia est magistra vite“ (Povijest je učiteljica života). Drugi su opet rekli da ljudi iz povijesti ništa ne uče i da se povijest ponavlja. Pitanje za nas jeste: Da li smo iz povijesti išta naučili?
Poznajemo li uopće povijest? Poznajemo li povijest naše vjere?
Danas ćemo govoriti o reformaciji odnosno o protestantskoj reformaciji. Šta je to protestanstska reformacija i šta možemo naučiti iz povijesti? Protestanstska reformacija je reformacija Crkve od strane protestanata u 16. stoljeću koju je započeo Martin Luter. Luter je bio rimokatolički svećenik, augustinijanski
monah, doktor i profesor teologije na sveučilištu u Witenbergu.
Poznajemo li uopće povijest? Poznajemo li povijest naše vjere?
Danas ćemo govoriti o reformaciji odnosno o protestantskoj reformaciji. Šta je to protestanstska reformacija i šta možemo naučiti iz povijesti? Protestanstska reformacija je reformacija Crkve od strane protestanata u 16. stoljeću koju je započeo Martin Luter. Luter je bio rimokatolički svećenik, augustinijanski
monah, doktor i profesor teologije na sveučilištu u Witenbergu.
Martin Luther
.
1. Razlozi za reformaciju
.
Zbog čega Luter započeo reformaciju? Ovo je zanimljivo pitanje. U mračnom šesnaestom stoljeću, u kojem je Luter živio, bilo je mnogo razloga za reformaciju. Jedni nisu bili zadovoljni političkim stanjem. Smetalo im je što njihov novac odlazi u Rim. Drugi nisu bili zadovoljni moralnim stanjem. Pape i svećenici su živjeli
nemoralnim i raskalašenim životom. Posebno su pape onog vremena su bile poznate po nemoralu i raskalašenosti. 1 Za papu Ivana 23. (1410-1415) piše da je bio optužen od strane 37 svjedoka (uglavnom biskupa i svećenika) za blud, preljub, incest, sodomiju, simoniju, krađu, i ubojstvo. Bilo je dokazano da je zaveo i silovao
300 časnih sestara. Kažu da je imao harem u Bolonji s 200 djevojaka. Koncil ga je optužio za 54 zločina najgovre vrste. Javno je bio nazvan utjelovljenim đavolom. Papu Aleksandra 6. (1492-1503) mnogi smatraju najpokvarenijim papom iz doba renesanse. Javno je živio u incestu sa svoje dvije sestre i vlastitom
kćerkom Lukrecijom s kojom je, navodno, imao i dijete. 31. Listopada 1501 predvodio je seksualnu orgiju u Vatikanu, takvu koja zbog silne grozote nikada nije bila duplicirana u analima ljudske povijesti.
nemoralnim i raskalašenim životom. Posebno su pape onog vremena su bile poznate po nemoralu i raskalašenosti. 1 Za papu Ivana 23. (1410-1415) piše da je bio optužen od strane 37 svjedoka (uglavnom biskupa i svećenika) za blud, preljub, incest, sodomiju, simoniju, krađu, i ubojstvo. Bilo je dokazano da je zaveo i silovao
300 časnih sestara. Kažu da je imao harem u Bolonji s 200 djevojaka. Koncil ga je optužio za 54 zločina najgovre vrste. Javno je bio nazvan utjelovljenim đavolom. Papu Aleksandra 6. (1492-1503) mnogi smatraju najpokvarenijim papom iz doba renesanse. Javno je živio u incestu sa svoje dvije sestre i vlastitom
kćerkom Lukrecijom s kojom je, navodno, imao i dijete. 31. Listopada 1501 predvodio je seksualnu orgiju u Vatikanu, takvu koja zbog silne grozote nikada nije bila duplicirana u analima ljudske povijesti.
Podaci koji slijede su iz knjige Babilonska misterijska religija, 96-99.
Papa Leo 10. (1513-1521) se neobuzdano predao zabavama koje su bile praćene razuzdanošću i pijančevanjem i koje je obilno priređivao. U njegovo vrijeme Martin Luter je došao na hodočašće u Rim. Nije mu tebalo puno vremena da shvati kako je Rim sve samo ne sveti grad. U to je vrijeme na papinom dvoru večeru
služilo 12 golih djevojaka. Luter je rekao da niko nemože zamislti kakvi se grijesi i sramna djela čine u Rimu. Ni svećenici nisu bili puno bolji. Rijetko koji nije imao ljubavnicu i vanbračnu djecu. Dakle, postoje politički i moralni razlozi za reformaciju. Treći razlog je teološki. Mnogi nisu bili zadovoljni niti praksom niti naučvanjem
Rimokatoličke crkve. Jedan od njih je bio Luter. Zašto Luter nije bio zadovoljan naučavanjem i praksom Rimokatoličke crkve? Luter je bio profesor Biblije. I kako je proučavao Bibliju shvatio je da se učenje niti život Crkve ne slažu s učenjem Biblije. Želio je reformirati Crkvu i dovesti je u red.
služilo 12 golih djevojaka. Luter je rekao da niko nemože zamislti kakvi se grijesi i sramna djela čine u Rimu. Ni svećenici nisu bili puno bolji. Rijetko koji nije imao ljubavnicu i vanbračnu djecu. Dakle, postoje politički i moralni razlozi za reformaciju. Treći razlog je teološki. Mnogi nisu bili zadovoljni niti praksom niti naučvanjem
Rimokatoličke crkve. Jedan od njih je bio Luter. Zašto Luter nije bio zadovoljan naučavanjem i praksom Rimokatoličke crkve? Luter je bio profesor Biblije. I kako je proučavao Bibliju shvatio je da se učenje niti život Crkve ne slažu s učenjem Biblije. Želio je reformirati Crkvu i dovesti je u red.
.
Oproštajnice
.
31. Oktobra 1517. Luter je napisao 95 teza i objesio ih na vrata katedrale u Witembergu. U tim tezama je napao učenje i praksu Rimokatoličke crkve, posebno učenje o oproštajnica ili indulgencijama.
Oproštajnice su oprosti vremenitih kazni za grijehe koji su se prodavali za novac. Vremenita kazna je kazna za grijehe koju rimokatolički vjernik mora platiti iako mu je svećenik oprostio grijehe. Dakle, kazna grijeha se oprašta onima koj isu imali dovoljno novca da kupe oproštajnice. Osim što je papa opraštao živima, opraštao je i mrtvima.
Živi su mogli kupiti oproštajnice za mrtve, koji su navodno bili u čistilištu, i tako im skratiti muke u čistilištu i ubrzati njihov prelazak u raj. Evo šta Suvremena katolička enciklopedija kaže o oproštajnicama:
Riječ „indulgencija“ prvobitno se odnosila na umanjenje ili poništenje određenih crkvenih kazni. Do 16. st. ta je riječ poprimila značenje oprosta vremenite kazne za grijeh (u čistilištu) što ga podjeljuje papa iz riznice zasluga Krista i svetaca s obzirom na neko dobro djelo koje je učinio molitelj oprosta.
Oproštajnice su oprosti vremenitih kazni za grijehe koji su se prodavali za novac. Vremenita kazna je kazna za grijehe koju rimokatolički vjernik mora platiti iako mu je svećenik oprostio grijehe. Dakle, kazna grijeha se oprašta onima koj isu imali dovoljno novca da kupe oproštajnice. Osim što je papa opraštao živima, opraštao je i mrtvima.
Živi su mogli kupiti oproštajnice za mrtve, koji su navodno bili u čistilištu, i tako im skratiti muke u čistilištu i ubrzati njihov prelazak u raj. Evo šta Suvremena katolička enciklopedija kaže o oproštajnicama:
Riječ „indulgencija“ prvobitno se odnosila na umanjenje ili poništenje određenih crkvenih kazni. Do 16. st. ta je riječ poprimila značenje oprosta vremenite kazne za grijeh (u čistilištu) što ga podjeljuje papa iz riznice zasluga Krista i svetaca s obzirom na neko dobro djelo koje je učinio molitelj oprosta.
—
Evo nekoliko Luterovih teza:
—
2 Suvremena katolička enciklopedija, sv.4,
2 Suvremena katolička enciklopedija, sv.4,
—
32.32.Svi koji veruju u sigurnost svog spasenja zbog
oproštajnica, biće večno prokleti zajedno sa njihovim
učenicima.
36. Hrišćanin pak, koji se stvarno kaje, ima pravo na
sveopšti oprost greha i to i bez oproštajnica.
37. Pravi hrišćanin pak, živ ili mrtav, učestvuje u svim
prednostima Hrista i Crkve; i to mu daruje Bog, i to i bez
oproštajnica.
52. Uzaludno je oslanjati se na spasenje putem
oproštajnica, čak iako bi poverenik ili sam papa založili
svoju dušu zajedno sa njihovom.
87. Opet: “Šta papa oprašta i od čega on oslobađa ljude,
kada oni putem svog savršenog pokajanja imaju pravo
na potpuno oproštenje i oslobađanje?”
oproštajnica, biće večno prokleti zajedno sa njihovim
učenicima.
36. Hrišćanin pak, koji se stvarno kaje, ima pravo na
sveopšti oprost greha i to i bez oproštajnica.
37. Pravi hrišćanin pak, živ ili mrtav, učestvuje u svim
prednostima Hrista i Crkve; i to mu daruje Bog, i to i bez
oproštajnica.
52. Uzaludno je oslanjati se na spasenje putem
oproštajnica, čak iako bi poverenik ili sam papa založili
svoju dušu zajedno sa njihovom.
87. Opet: “Šta papa oprašta i od čega on oslobađa ljude,
kada oni putem svog savršenog pokajanja imaju pravo
na potpuno oproštenje i oslobađanje?”
—
Zar Luter nije u pravu u ovim stvarima? Luter u ovo vrijeme još nije bio obraćen i nije uviđao stvarni problem
rimokatoličke religije ali je ono što je proepoznao kao krivo želio promijeniti.
rimokatoličke religije ali je ono što je proepoznao kao krivo želio promijeniti.
.
Spasenje
.
Luter dalje nastavlja istraživati Bibliju i dolazi do potpunijeg i jasnijeg razumijevanja te na kraju zaključuje da teologija Rimokatoličke crkve ima puno većih i dubljih problema nego što su oproštajnice. Nauk o spasenju koji propovijeda Rimokatolička crkva u potpunosti se razlikuje od učenja Biblije.
Kakav je to nauk Rimokatoličke crkve o spasenju? Kada bismo pitali katoličkog svećenika kako možemo biti spašeni, odgovor bi bio slijedeći: „Moraš se pridružiti Rimokatoličkoj crkvi, primiti krštenje i sve druge sakramente koje
propisuje Rimokatolička crkva. To uključuje i ispovjed te vršenje pokore koju svećenik odredi. To spadaju i molitve
svecima i Mariji te njihovi zagovori i posredništvo. Osim toga moraš vjerovati sve što naučava Rimokatolička
crkva. I na kraju, kada umreš, ideš u čistiliše da se očistiš. Tvoj boravak u čistilištu će zavisiti od toga kako si živio
na zemlji i hoće li neko kupiti oproštajnicu za tebe, odnosno koliko misa će tvoji rođaci ili prijatelji platiti za
tvoje izbavljenje iz čistilišta.“
Kakav je to nauk Rimokatoličke crkve o spasenju? Kada bismo pitali katoličkog svećenika kako možemo biti spašeni, odgovor bi bio slijedeći: „Moraš se pridružiti Rimokatoličkoj crkvi, primiti krštenje i sve druge sakramente koje
propisuje Rimokatolička crkva. To uključuje i ispovjed te vršenje pokore koju svećenik odredi. To spadaju i molitve
svecima i Mariji te njihovi zagovori i posredništvo. Osim toga moraš vjerovati sve što naučava Rimokatolička
crkva. I na kraju, kada umreš, ideš u čistiliše da se očistiš. Tvoj boravak u čistilištu će zavisiti od toga kako si živio
na zemlji i hoće li neko kupiti oproštajnicu za tebe, odnosno koliko misa će tvoji rođaci ili prijatelji platiti za
tvoje izbavljenje iz čistilišta.“
.
A kada isto pitanje postavimo Bibliji dobit ćemo puno drugačiji odgovor. Jedan tamničar je upitao apostola
Pavla i Silu kako se može sapasiti:
Pavla i Silu kako se može sapasiti:
.
(30) … “Gospodo, što mi je činiti da se spasim?” (31)
Oni će mu: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i
dom tvoj!” (Dj 16:30-31)
Oni će mu: “Vjeruj u Gospodina Isusa i spasit ćeš se – ti i
dom tvoj!” (Dj 16:30-31)
.
Je li moguće? U Rimokatoličkoj religiji toliko rada, truda i zasluga, a u Bibliji samo vjeruj i bit ćeš spašen. Koliko
velika razlika. Biblija koristi dvije osnovne riječi da označi spasonosnu vjeru u Krista a to su obraćenje i
vjera. Istinska, spasonosna vjera podrazumijeva da se čovjek pokajao za svoje grijehe i obratio od njih k Bogu
vjerom prihvaćajući Isusa za svoga Spasitelja i Gospodina. I u trenutku kada se čovjek obrati i povjeruje
prima oproštenje i spasenje, i prima pečat Duha Svetog kao zalog svoga spasenja. Kada je apostol Pavao pisao
poslanicu vjernicima u Efezu, rekao im je ovako:
velika razlika. Biblija koristi dvije osnovne riječi da označi spasonosnu vjeru u Krista a to su obraćenje i
vjera. Istinska, spasonosna vjera podrazumijeva da se čovjek pokajao za svoje grijehe i obratio od njih k Bogu
vjerom prihvaćajući Isusa za svoga Spasitelja i Gospodina. I u trenutku kada se čovjek obrati i povjeruje
prima oproštenje i spasenje, i prima pečat Duha Svetog kao zalog svoga spasenja. Kada je apostol Pavao pisao
poslanicu vjernicima u Efezu, rekao im je ovako:
.
(13) U njemu ste i vi (u Kristu), pošto ste čuli Riječ
istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši
vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, (14) koji je
zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu
Slave njegove. (Ef 1:13-14)
istine – evanđelje spasenja svoga – u njemu ste, prigrlivši
vjeru, opečaćeni Duhom obećanim, Svetim, (14) koji je
zalog naše baštine: otkupljenja, posvojenja – na hvalu
Slave njegove. (Ef 1:13-14)
.
To znači da su oni koji su čuli Evanđelje i povjerovali u njega, tj. koji su se pokajali za grijehe i povjerovali u
Krista, bili odmah zapečaćeni Duhom Svetim i to je bio znak da su spašeni i da će na kraju u raj. Nisu trebali
činiti nikakve ceremonije, nikakve pokore, nikakve obrede, nikakve kazne, nikakve zasluge, jednostavno
ništa osim spasonosne vjere u Krista. Apostol je dalje napisao ovako:
Krista, bili odmah zapečaćeni Duhom Svetim i to je bio znak da su spašeni i da će na kraju u raj. Nisu trebali
činiti nikakve ceremonije, nikakve pokore, nikakve obrede, nikakve kazne, nikakve zasluge, jednostavno
ništa osim spasonosne vjere u Krista. Apostol je dalje napisao ovako:
.
(8) Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi!
Božji je to dar! (9) Ne po djelima, da se ne bi tko
hvastao. (Ef 2:8-9)
Božji je to dar! (9) Ne po djelima, da se ne bi tko
hvastao. (Ef 2:8-9)
.
Kada je Luter ovo shvatio otvorila su mu se vrata u nebo i više nije moga nazad. Kada je 1521. na skupštini u
Wormsu, pred carem, ispitivan i kada su zatražili da se odrekne svojih knjiga rekao je slijedeće:
Ako ne budem svladan svjedočanstvima Svetog pisma ili očitim razumskim razlozima onda ću i nadalje ostati
svladan tim navodima Pisma što sam ih naveo, i moja će savjest ostati zarobljenik Božije riječi. Jer ja ne vjerujem
isključivo papi i koncilima, kad svi znaju da su se i oni češće prevarili i protuslovili sami sebi. Ne mogu i neću
ništa opozvati, jer nije ni sigurno ni razborito da čovjek nešto uradi protiv svoje savjesti. Tako mi Bog pomogao.
Amen.
Wormsu, pred carem, ispitivan i kada su zatražili da se odrekne svojih knjiga rekao je slijedeće:
Ako ne budem svladan svjedočanstvima Svetog pisma ili očitim razumskim razlozima onda ću i nadalje ostati
svladan tim navodima Pisma što sam ih naveo, i moja će savjest ostati zarobljenik Božije riječi. Jer ja ne vjerujem
isključivo papi i koncilima, kad svi znaju da su se i oni češće prevarili i protuslovili sami sebi. Ne mogu i neću
ništa opozvati, jer nije ni sigurno ni razborito da čovjek nešto uradi protiv svoje savjesti. Tako mi Bog pomogao.
Amen.
.
Luter je učenim teolozima onog vremena rekao:
.
„Dokažite mi na temelju Biblije da sam u krivu“. Nisu mogli i nemogu niti dan danas. Da ga nisu kidnapovali i
sakrili, Luter bi sigurno izgubio glavu, kao i mnogi prije i poslije njega. Ali zahvaljujući Božijioj milosti je
preživio, preveo Bibliju na narodni jezik, propovijedao i napisao gomile knjiga koje su poslužile da istina dopre
do ljudi. Luteru su se u reformaciji pridružili mnogi velikaši i knezovi i tako je došlo do odvojenja Luteranske
od Rimokatoličke crkve. Luter nije bio jedini reformator. Tu je bio i Kalvin, Cvingli, Melankton i drugi. Osim
Luteranske nastala je i Kavinistička crkva ali i mnoge druge.
sakrili, Luter bi sigurno izgubio glavu, kao i mnogi prije i poslije njega. Ali zahvaljujući Božijioj milosti je
preživio, preveo Bibliju na narodni jezik, propovijedao i napisao gomile knjiga koje su poslužile da istina dopre
do ljudi. Luteru su se u reformaciji pridružili mnogi velikaši i knezovi i tako je došlo do odvojenja Luteranske
od Rimokatoličke crkve. Luter nije bio jedini reformator. Tu je bio i Kalvin, Cvingli, Melankton i drugi. Osim
Luteranske nastala je i Kavinistička crkva ali i mnoge druge.
.
.
2. Protureformacija*
.
Da li je Rimokatolička crkva mirno prihvatila ovo radikalno odvojenje? Nipošto. Pokušali su silom i
ratovima zaustaviti raformaciju, ali nisu uspjeli. Poduzete su i mnoge druge mjere:
ratovima zaustaviti raformaciju, ali nisu uspjeli. Poduzete su i mnoge druge mjere:
.
1. Sazvan je sveopći koncil u Tridentu. Na tom koncilu su liberalnije stuje pokušavale naći kompromis i tako
ponovo ujediniti crkve. Međutim konzervativne rimokatoličke struje su imale veći utjecaj. Tako se
Tridenstski koncil strogo suprotstavio učenju reformatora. Osporio je sva učenja reformatora, a time i
biblijska učenja, i izrekao prokletsvo nad istima. Evo nekoliko kanona s Tridenstskog koncila:
ponovo ujediniti crkve. Međutim konzervativne rimokatoličke struje su imale veći utjecaj. Tako se
Tridenstski koncil strogo suprotstavio učenju reformatora. Osporio je sva učenja reformatora, a time i
biblijska učenja, i izrekao prokletsvo nad istima. Evo nekoliko kanona s Tridenstskog koncila:
.
Kan. 12. Tko kaže da vjera koja opravdava nije ništa
drugo nego pouzdanje u Božje milosrđe kojim se
opraštaju grijesi radi Krista, ili pak da je samo to
pouzdanje ono čime bivamo opravdani, neka bude
kažnjen anatemom (prokletstvom) [usp. Pogl. 9.].
Dakle, izrečeno je prokletstvo nad reformatorima koji su
naučavali da je opravdanje samo vjerom u Krista, a ta
vjera je pouzdanje u Krista za spasenje. Mi vjerujemo
isto jer tako Biblija uči. Slijedi da ovo prokletstvo važi i
za nas. Koncil u Trentu, dakle, izriče prokletstvo i nad
nama danas.
Kan. 24. Tko kaže da se primljeno opravdanje dobrim
djelima pred Bogom ne čuva niti povećava, nego da su ta
djela samo plodovi i znakovi stečenog opravdanja a ne i
uzrok njegovog povećanja, neka bude kažnjen
anatemom [usp. Pogl. 10.].
Ponovo prokletstvo nad onim što su protestanti vjerovali
i naučavali i što vjerujemo i mi danas, a to je da su dobra
djela plodovi i znakovi, a ne uzrok opravdanja.
Kan. 30. Tko kaže da se poslije primljene milosti
opravdanja svakom grješniku koji se kaje tako oprašta
grijeh i briše krivnja vječne kazne, da ne ostaje nikakva
krivnja vremenite kazne koju bi trebalo okajati na ovom
svijetu ili u budućem u čistilištu, prije nego li mu se
mogne otvoriti pristup kraljevstvu nebeskom, neka bude
kažnjen anatemom [usp. Pogl. 14.].
drugo nego pouzdanje u Božje milosrđe kojim se
opraštaju grijesi radi Krista, ili pak da je samo to
pouzdanje ono čime bivamo opravdani, neka bude
kažnjen anatemom (prokletstvom) [usp. Pogl. 9.].
Dakle, izrečeno je prokletstvo nad reformatorima koji su
naučavali da je opravdanje samo vjerom u Krista, a ta
vjera je pouzdanje u Krista za spasenje. Mi vjerujemo
isto jer tako Biblija uči. Slijedi da ovo prokletstvo važi i
za nas. Koncil u Trentu, dakle, izriče prokletstvo i nad
nama danas.
Kan. 24. Tko kaže da se primljeno opravdanje dobrim
djelima pred Bogom ne čuva niti povećava, nego da su ta
djela samo plodovi i znakovi stečenog opravdanja a ne i
uzrok njegovog povećanja, neka bude kažnjen
anatemom [usp. Pogl. 10.].
Ponovo prokletstvo nad onim što su protestanti vjerovali
i naučavali i što vjerujemo i mi danas, a to je da su dobra
djela plodovi i znakovi, a ne uzrok opravdanja.
Kan. 30. Tko kaže da se poslije primljene milosti
opravdanja svakom grješniku koji se kaje tako oprašta
grijeh i briše krivnja vječne kazne, da ne ostaje nikakva
krivnja vremenite kazne koju bi trebalo okajati na ovom
svijetu ili u budućem u čistilištu, prije nego li mu se
mogne otvoriti pristup kraljevstvu nebeskom, neka bude
kažnjen anatemom [usp. Pogl. 14.].
.
Koncil potvrđuje rimokatoličko učenje o oproštajnicama i čistilištu i izreče prokletstvo nad onima koji vjeruju
drugačije. Rimokatolička crkva nikada nije povukla ili opovrgnula ove kanone s koncila u Tridentu, nego je čak
na 2. Vatikanskom koncila potvrdila Tridenstki sabor. To je službeno učenje Crkve do dan danas.
drugačije. Rimokatolička crkva nikada nije povukla ili opovrgnula ove kanone s koncila u Tridentu, nego je čak
na 2. Vatikanskom koncila potvrdila Tridenstki sabor. To je službeno učenje Crkve do dan danas.
.
2. Osnivanje posebnih redova.
.
Još jedan korak u protureformaciji je osnivanje ili posvećivanje posebnih redova koji će biti zaduženi za sprečavanje
reformacije. Ovdje posebno mislim na osnivanje Jezuita ili Isusovačkog reda odnosno Družbe Isusove. Osnivač
ovog reda je bio Ignacije Loyola. Isusovački red je zadužen za širenje rimokatoličanstva, suzbijanje i uništavanje
protestantizma. Ovaj red postoji i djeluje i dan danas, bilo otvoreno, bilo kroz razne organizacije. Isusovci su
Vatikanska vojska i vrhovni Isusovac se naziva generalom. Uvijek je bio poznat pod nazivom crni papa, jer je bio
obučen u crno, dok je papa obučen i bijelo. Danas imamo situaciju da je bjeli papa iz Isusovačkog reda. Ovo je za nas
važan red jer znamo da se bori protiv protestantizma i širenja protestanstke nauke. Koje su njihove metoda ili kako
se bore protiv protestantizma?
.
Evo šta piše u Suvremenoj katoličkoj enciklopediji:
.
Isusovci su bili na čelu protuofanzive protiv protestantizma, unoseći militantni i duhovno obnovljeni katolicizam u
obrazovanje, misije, pastoralne djelatnosti, umjetnost i politiku. Kažu da nema zemlje u koju nisu otišli, nema jezika
koji nisu učili, nema znanosti i umjetnosti kojom se nisu bavili. Infiltrirali su se u sve pore društva i vlasti te postali
i savjetnici kraljeva. Jezuiti su naizgled veoma učeni, uljudni, vaspitani, miroljubivi, prijemčivi ljudi, koji imaju svoju
tajnu misiju i nju obavljaju po čitavom svetu tamo gde ih njihove glavešine pošalju. Organizovani su kao
duhovnici – u svešteničke odore – i zapravo se šalju da špijuniraju i podrivaju druge konfesije. Ali rade i u
civilnom ruhu kao obični građani. Tada mogu biti bilo šta: piloti, kontroliri leta, inženjeri, zidari, čistači, kapetani
brodova ili lučki kapetani; mogu biti naučnici, pisci, astronomi, lekari, 4 Str. 38. novinari, poslanici, bankari, ali i
članovi nacionalnih vlada i sl. Jedino što ih razlikuje od drugih ljudi jeste to što su oni svojom dušom povezani u
jezuitsko jedno telo koje ima svoje ćelije po čitavom svetu. Vidimo da se se uvukli i ušuljali svuda pa čak i u druge
konfesije da ih špijuniraju i podrivaju. To znači da su se uvukli i u protestantske crkve, među protestantske
vjernike, teologe. profesore i pastore kako bi organizirano, konstantno i sistematski rušili protestantske crkve i
vjernike, teologe. profesore i pastore kako bi organizirano, konstantno i sistematski rušili protestantske crkve i
sprečavali širenje Evanđelja. Vjerujem da je jedan primjer jezuitskog djelovanja, unošenja zabune i rušenja
protestantizma i Emerging crkva o kojoj sam govorio nedavno. Pretpostavljam da je ona, ako ne osnovana od
strane Jezuita, onda barem upravljana i vođena. Vođe Emerging crkve su ljudi koji se često predstavljaju kao
evanđeoski kršćani i protestanti ali se u svom naučavanju bitno razlikuju. Richard Bennet u jednom izlaganju o
Emerging crkvi navodi da vođe Emerging crkve često citiraju, zamislite koga? Ignacija Loyolu. Koga još? Ivana
od Križa i Terezu Avilsku. Ko su ovi ljudi? To su sveci protureformacije. Možemo reći da su se Jezuiti služili i služe
svim mogućim metodama kako bi postigli svoje ciljeve. Zbog toga su protjerani iz mnogih zemalja i red je od strane
pape bio ukinut (koga su zbog toga otrovali), ali su se ponovo pojavili i ponovo vraćali tamo odakle su bili protjerivani.
Isusovci spadaju među najveće redovničke zajednice. 1580 Družba Isusova je brojala 5000 redovnika i u svijetu
Isusovci spadaju među najveće redovničke zajednice. 1580 Družba Isusova je brojala 5000 redovnika i u svijetu
su djelovala 144 njihova učilišta. Enciklopedia Wikipedia navodi Papinski godišnjak u kojem piše da su 2009.
Isusovci brojali 18 139 članova. Od toga 12 808 svećenika.7 Međutim, neki smatraju da je njihov stvarni broj puno veći jer djeluju tajno kroz razne druge organizacije. Nama ovaj red nije nepoznat jer u Travniku postoji Isusovačka gimnazija.
Blaženi Petar Barbarić je bio Isusovac, blaženi kardinal Stepinac također. Ali vjerovatno nismo znali da je njihova
zadaća da se bore protiv širenja protestantizma.
.
3. Inkvizicija
.
Navest ću još jedan alat Rimokatoličke crkve u borbi protiv protestantske reformacije a to je Inkvizicija. Inkvizicija je
crkvena institucija za borbu protiv hereze. Papa Pavao III u Julu 1542. osniva inkvizicijski tribunal koji postoji i danas
i naziva se Kongregacija za nauk vjere. Poznato je da je za vrijeme trajanja inkvizicije Rimokatolička crkva mučila i
ubila milijune* vjernika, takozvanih heretika.
.
Mučenje „heretika“
.
Nekima koji nisu prihvatili učenja Rimske crkve ulili su rastopljeno olovo u uši i usta. Drugima su kopali oči i okrutno ih bičevali. Bilo je i takvih koje su prisiljavali da skoče s litice na pobodene dugačke šiljke, na kojima su sporo umirali u bolnim grčevima. Neke su gušili djelovima vlastitog tijela ili urinom i izmetom. Noću su žrtve Inkvizicije bile vezivane lancima za pod ili zidove, pa su postajali plijen štakora i gamadi, koji su naseljavali takve krvave sobe za mučenje.
Prilikom masakra u Merindolu pet stotina žena je bilo zaključano i zapaljeno. Kada bi koja iskočila kroz prozor, bila bi
dočekana šiljcima koplja. Nad ženama se javno vršilo nasilje. Djeca su bila ubijana pred svojim bespomoćnim roditeljima.
Neki ljudi su bili bacani s litica ili razgolićeni i vučeni kroz ulice. Slične metode su bile korišćene i u masakru kod Oranža,
1562. godine. Papa Pije IV je poslao italijansku vojsku i zapovjedio joj da pokolje muškarce, žene i djecu.
Naređenje je izvršeno s užasnom okrutnošću.Ljudi su bili izloženi sramoti i neopisivim mučenjima.
Deset hiljada hugenota bilo je ubijeno u Parizu tokom krvavog masakra na “Dan svetog Bartolomeja” 1572. godine.
Francuski car je otišao na misu da bi svečano zahvalio što jepoklano tako mnogo heretika. Papski dvor je primio tu
vijest s velikom radošću, pa je papa Grgur XIII na čelu ogromneprocesije otišao u Crkvu svetog Luja da oda zahvalnost
Bogu! Papskoj kovnici je naredio da izradi novčić u sjećanje na taj događaj. Na tom novčiću je prikazan anđeo s mačem
u jednoj i križom u drugoj ruci; pred njim bježi gomila hugenotasa strahom na licima.
(Iz Knjige „Babilonska misterijska religija“).
.
Novčić Grgura xiii
—
* Broj ubijenih kršćana koji se u svojoj vjerskoj slobodi nije mogao pokloniti učenjima Katoličke crkve je osporavan od protureformatora koji u novije vrijeme iznose brojku od nekoliko tisuća povjesno evidentiranih žrtava od strane katoličke inkvizicije.
Broj ukupno ubijenih kroz 1260 godina djelovanja Papstva pod različitim religiozno-političkim izlikama se može mjeriti u milijunima.—Ovo je jedna od studija koja pokušava skupiti povijesne podatke o broju ubijenih kršćana “heretika” od strane Katoličke crkve:
Broj ukupno ubijenih kroz 1260 godina djelovanja Papstva pod različitim religiozno-političkim izlikama se može mjeriti u milijunima.—Ovo je jedna od studija koja pokušava skupiti povijesne podatke o broju ubijenih kršćana “heretika” od strane Katoličke crkve:
—
The Bloody History of Papal Rome
—
.
4. Katolička reformacija (obnova)
.
Još jedan alat za borbu protiv reformacije je katolička obnova. Ukoliko je mislila zaustaviti širenje reformacije
Rimokatolička crkva se morala reformirati. Međutim, reforma nije bila teološka nego samo praktična i kozmetička.
Postoji još jedan važan alat u borbi protiv reformacije a to je ekumenski pokret.
.
Zaključne misli
.
Želim da iz ovog kratkog pregleda povijesti odnosno reformacije uzmemo i neke pouke. Prvo, kao je došlo do
reformacije i kako je bilo moguće njeno širenje? Ili koji su važni elementi zaslužni za širenje poruke reformatora?
Vidjeli smo da je, u slučaju Lutera, suštinski važno bilo čitanje i proučavanje Biblije. Bez toga nebi bilo govora o
reformaciji. Drugi važan elemenat je smjelo, neustrašivo i ustrajno propovijedanje i pisanje i to na jeziku koji ljudi
mogu razumijeti. Bez ovog elementa nemožemo niti zamisliti reformaciju. Jedan je povijesničar ovako napisao:
reformacije i kako je bilo moguće njeno širenje? Ili koji su važni elementi zaslužni za širenje poruke reformatora?
Vidjeli smo da je, u slučaju Lutera, suštinski važno bilo čitanje i proučavanje Biblije. Bez toga nebi bilo govora o
reformaciji. Drugi važan elemenat je smjelo, neustrašivo i ustrajno propovijedanje i pisanje i to na jeziku koji ljudi
mogu razumijeti. Bez ovog elementa nemožemo niti zamisliti reformaciju. Jedan je povijesničar ovako napisao:
Reformacija je bila preplavljena riječima. Povjesničar koji pokuša uloviti njezinu bit uočit će kako mu mreža
puca pod težinom riječi. Riječi su neprekidno tekle s usana Martina Lutera i iz njegovog pera: jedna knjiga u
dva tjedna tijekom trideset godina, gotovo stotinu velikih svezaka u standardnom modernom izdanju. njegovih
djela …( Patrick Collinson, Reformacija, kratka povijest, Alfa, Zagreb, 2008, 53)
puca pod težinom riječi. Riječi su neprekidno tekle s usana Martina Lutera i iz njegovog pera: jedna knjiga u
dva tjedna tijekom trideset godina, gotovo stotinu velikih svezaka u standardnom modernom izdanju. njegovih
djela …( Patrick Collinson, Reformacija, kratka povijest, Alfa, Zagreb, 2008, 53)
.
Za Kalvina piše ovako:
.
Kako je to Kalvinu uspjelo? … Ženeva je propovijedima
bačena na koljena pred Bogom. Bio je to neumoljiv
napad na njezine uši. Bile su to svakodnevne propovijedi,
nedjeljom tri. 260 propovijedi godišnje bio je Kalvinov
doprinos. … bio je pisac velikog formata. Ako je Luter
obogatio wittemberške tiskare, Kalvin je Ženevu
pretvorio u glavno središte protestantskog izdavaštva.
(Reformacija, 116, 117.)
bačena na koljena pred Bogom. Bio je to neumoljiv
napad na njezine uši. Bile su to svakodnevne propovijedi,
nedjeljom tri. 260 propovijedi godišnje bio je Kalvinov
doprinos. … bio je pisac velikog formata. Ako je Luter
obogatio wittemberške tiskare, Kalvin je Ženevu
pretvorio u glavno središte protestantskog izdavaštva.
(Reformacija, 116, 117.)
.
Oni koji žele nastaviti putem kojim su išli Luter, Kalvin i drugi, i koji žele da Evanđelje napreduje i širi se, moraju
čitati i proučavati Bibliju, moraju propovijedati, pisati i na svaki drugi način širiti Riječ Božiju.
Drugo što možemo naučiti iz povijesti je da će se širenju Evanđelja mnogi protiviti i da će organizirano i
sistematski nastojati da zaustave i spriječe svako širenje Riječi. Sluge Riječi se svjesno, hrabro i mudro moraju
suočiti s ovim problemima. Nipošto ne smiju biti u neznanjo o protivniku i njegovim namjerama.
čitati i proučavati Bibliju, moraju propovijedati, pisati i na svaki drugi način širiti Riječ Božiju.
Drugo što možemo naučiti iz povijesti je da će se širenju Evanđelja mnogi protiviti i da će organizirano i
sistematski nastojati da zaustave i spriječe svako širenje Riječi. Sluge Riječi se svjesno, hrabro i mudro moraju
suočiti s ovim problemima. Nipošto ne smiju biti u neznanjo o protivniku i njegovim namjerama.
.
Učenje reformatora
.
(Pet „samo“ reformacije)
Ljudi se često pitaju kakva je razlika između rimokatolika i baptista odnosno između njihovog naučavanja i vjerovanja.
Razlika je u principu ista kao i razlika između rimokatoličkog učenja i učenja reformatora u šesnaestom stoljeću.
Postoje, naravno, razlike između učenja baptista i reformatora i reformiranih crkava ali to nije tema ove brošure.
Koje su osnovne karakteristike učenja reformatora? Gledat ćemo pet temeljnih vjerovanja koja karakteriziraju
učenje reformatora i koja su naglašena kao suštinske razlike između reforamtora i rimokatolika, kako onda tako
i danas. Dva su osnovna pitanja na koja su rimokatolici i reformatori dali različite odgovore. Centralno pitanje je
šta je spasenje i kako ga postići? Drugo pitanje je šta ili ko je vrhovni autoritet za pitanja vjere i morala.
Drugim riječima,ko ima pravo da nam odgovori na prvo ili centralno pitanje. Reformatori su rekli da je samo
Biblija vrhovni i nepogrešivi autoritet i da je istina samo ono što Biblija kaže o spasenju. Rimokatolici su se djelimično
složili, ali su dodali i to da je Predaja također nadahnuta Božija riječ i da samo nepogrešivo crkveno učiteljstvo s
papom na čelu može i mora dati nepogrešivo tumačenje Biblije. Time je u praksi učiteljstvo postavljeno kao vrhovni
autoritet za vjeru i moral. Protestantski odgovor na ova pitanja je sadržan u pet temeljnih principa ili doktrina koje su
osnovna karakteristika učenja svih reformatora, a to su:
.
Sola Scriptura,
Solo Christo (Solus Christus),
Sola Gracia,
Sola Fide i
Soli Deo Gloria.
.
Samo Pismo (Sola Scriptura)
.
Samo Pismo je temeljni odnosno formalni princip učenja reformatora. Šta mi ustvari kažemo kada kažemo Samo Pismo?
Kažemo da je samo Biblija Božija riječ a time i vrhovni autoritet za vjeru i moral osnosno praktičan život.
Reformatori su princip Sola Scriptura naglašavali kako bi se suprotstavili učenju i praksi Rimokatoličke crkve koja je
uz Bibliju jednako vrijednom smatrala i Predaju. Protestantski reformatori nipošto nisu prihvaćali da se Predaja
izjednačava s Biblijom niti da se učiteljstvo postavlja kao autoritet koji je iznad Biblije. Osim što su reformatori rekli da
je Biblija vrhovni autoritet, rekli su i da je Biblija dovoljna, te je i dovoljno jasna. Dakle, kada kažemo Sola Scriptura
ili Samo Pismo, mi time kažemo kako vjerujemo da je Biblija vrhovni autoritet, da je dovoljna i da je dovoljno jasna.
Šta mislimo pod time kada kažemo da je Biblija dovoljna? Time kažemo da Biblija sadrži sve informacije koje su nam
potrebne kako za spasenje tako i za život potpuno ugodan Bogu.
Biblija ne sadrži samo dio informacija koje su potrebne za spasenje, nego sve potrebne informacije.
Biblija ne sadrži samo dio 20 informacija koje su nam potrebne za život u potpunosti ugodan Bogu, nego sadrži sve
potrebne informacije. To znači da, ako želimo znati kao možemo biti spašeni i kako trebamo živjeti da bismo bili u
potpunosti ugodni Bogu, onda je dovoljno da čitamo i proučavamo Bibliju i u njoj ćemo naći sve potrebne informacije.
Slijedeće što su reformatori isticali je da jasnoća Biblije. Ne samo da je Biblija vrhovni autoritet, ne samo da je dovoljna,
nego je i dovoljno jasna. Zašto je ovo važno? Zato što bi neko mogao reći da Biblija jeste vrhovni autoritet, da sadrži
dovoljno informacija, ali da nije dovoljno jasna.
To bi značilo da je nemožemo sami čitati i razumjeti nego nam oni moraju reći šta tamo piše i šta to znači.
Šta se postiže ovakvim postupkom? Negira se autoritet i dovoljnost Biblije i čovjek postaje vrhovni autoritet jer on
jedini zna kako je ispravno protumačiti. Zato nije dovoljno reći da je Biblija vrhovni autoritet i da je dovoljna.
Moramo ustvrditi i da je dovoljno jasna. Je li stvarno Biblija vrhovni autoritet? Je li dovoljna? Je li dovoljno jasna?
.
Evo šta sama Biblija kaže:
.
(6) Time, braćo, smjerah na sebe i Apolona radi vas: da
na nama naučite onu “Ne preko onoga što je pisano” te
se ne nadimate jednim protiv drugoga. (1Kor 4:6)
(30) Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga
znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. (31) A ova su
zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da
vjerujući imate život u imenu njegovu. (Iv 20:30-31)
na nama naučite onu “Ne preko onoga što je pisano” te
se ne nadimate jednim protiv drugoga. (1Kor 4:6)
(30) Isus je pred svojim učenicima učinio i mnoga druga
znamenja koja nisu zapisana u ovoj knjizi. (31) A ova su
zapisana da vjerujete: Isus je Krist, Sin Božji, i da
vjerujući imate život u imenu njegovu. (Iv 20:30-31)
.
Vidimo da tekstovi jasno kažu da je Biblija vrhovni auoritet i da je dovoljna. A je li jasna? Većina biblijskih knjiga
prvobitno je napisana i upućena svim vjernicima. U Starom Zavjetu čitavom Izraelskom narodu, a u Novom Zavjetu
svim vjernicima u crkvi, pa čak i djeci.To znači da je svi mogu čitati i razumjeti. Ne znači da svi mogu sve razumjeti
ali znači da posebno vjernici mogu razumjeti mnoge stvari i napredovati u razumijevanju. Da bi vjernicima pomogao
u razumijevanju Bibliji Bog je dao Duha Svetog ali i pastire i učitelje da ih poučavaju kako bi što bolje razumijeli.
Međutim, pastiri i učitelji nisu ničiji gospodari savjesti, nego pomočnici u duhovnom napredovanju i razumijevanju.
.
Samo Krist (Solus Christus, Solo Christo)
.
Biblija veoma jasno uči da postoji samo jedan jedini spasitelj a to je Gospodin i Spasitelj Isus Krist. On sapsava potpuno i savršeno.
Kada kažemo samo Krist onda mislimo na nekoliko stvari. Prvo, dakle, da je samo On Spasitelj, da nas spasava samo svojim zaslugama i da samo po Njemu možemo imati vjećni život.
Kada kažemo samo Krist onda mislimo na nekoliko stvari. Prvo, dakle, da je samo On Spasitelj, da nas spasava samo svojim zaslugama i da samo po Njemu možemo imati vjećni život.
.
(6) Odgovori mu Isus: “Ja sam Put i Istina i Život: nitko
ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14:6)
(12) I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu
pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se
možemo spasiti.” (Dj 4:12)
ne dolazi Ocu osim po meni. (Iv 14:6)
(12) I nema ni u kome drugom spasenja. Nema uistinu
pod nebom drugoga imena dana ljudima po kojemu se
možemo spasiti.” (Dj 4:12)
.
Drugo, kada kažemo samo Krist onda tvrdimo da je samo Isus posrednik između Boga i ljudi:
.
(5) Jer jedan je Bog, jedan je i posrednik između Boga i
ljudi, čovjek – Krist Isus, (1Tim 2:5)
ljudi, čovjek – Krist Isus, (1Tim 2:5)
.
Postavlja se pitanje zašto su protestanti morali i moraju isticati da je samo Krist Spasitelj i jedini posrednik?
Zar iz Biblije nije jasno da je Krist jedini Spasitelj i da je jedini posrednik između Boga i ljudi?
Zar Rimokatolička crkva ne uči da je samo Krist Spasitelj i posrednik? I da i ne. Rimokatolička crkva uči da
je Krist jedini Spasitelj i posrednik ali isto tako uči da je i Marija posrednica (Katekizam katoličke crkve, paragraf 969)
i suspasiteljica. Isto tako je i crkva posrednica.
Rimokatolička crkva uči da spasenje nemožemo primiti osim preko crkve odnosno svećenika koji nam kroz sakremente
udjeljuju milost. Protestantski reformatori su rekli ne! Ne trebaju nam svećenici niti bilo kakvi drugi posrednici do Krista.
Krist je jedini posrednik između Boga i ljudi. Mi čvrsto vjerujemo da su reformatori bili u pravu i da nam nikakav
posrednik do Krista nije potreban.
.
(28) “Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja
ću vas odmoriti. (Mt 11:28)
(16) Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju
milosti (Kristovom prijestolju) da primimo milosrđe i
milost nađemo za pomoć u pravi čas! (Heb 4:16)
ću vas odmoriti. (Mt 11:28)
(16) Pristupajmo dakle smjelo Prijestolju
milosti (Kristovom prijestolju) da primimo milosrđe i
milost nađemo za pomoć u pravi čas! (Heb 4:16)
.
Svako ko čuje za Evanđelje Isusa Krista može smjelo i slobodno pristupiti Isusu Kristu u pokajanju i vjeri i primiti
oproštenje grijeha i vječni život. Nikakvi posrednici mu ne trebaju, nikakve institucije mu ne trebaju, nikakvi obredi
i ceremonije mu ne trebaju. To su vjerovali i naučavali protestantski reformatori i to vjeruju i naučavaju i dan danas.
Prije nego što idem dalje objasnit ću narav i bit spasenja u Isusu Kristu. Krist nam omogućava spasenje svojim
pravednim životom i zamjenskom smrću na križu tako što je na sebe uzeo našu krivicu i kaznu. Sam sebe je prinio
kao žrtvu umjesto nas. Starozavjetni svećenici su prinosili životinjske žrtve koje nikako nisu mogle uzeti grijehe.
One su bile samo slika Krista koji je imao doći. Krist, kao veliki svećenik po redu Melkisedekovu, prinosi sebe kao
žrtvu bez mane. Time nas Isus spasava.
.
Izaija prorok je rekao:
.
Za naše grijehe probodoše njega, za opačine naše njega
satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše. (Iz 53:5).
satriješe. Na njega pade kazna – radi našeg mira,
njegove nas rane iscijeliše. (Iz 53:5).
.
Kada su vodeći protestantski i evanđeoski teolozi u Americi sastavili Kembrišku deklaraciju tamo su u vezi principa
Samo Krist napisali ovako:
.
„Mi potvrđujemo da je naše spasenje ostvareno samo po
posredničkom djelu povjesnog Isusa Krista. Samo
Njegov bezgrešan život i zamjenska žrva su dovoljni za
naše opravdanje i pomorenje s Bogom.“
posredničkom djelu povjesnog Isusa Krista. Samo
Njegov bezgrešan život i zamjenska žrva su dovoljni za
naše opravdanje i pomorenje s Bogom.“
.
Samo milost (Sola Gratia)
Biblija kristalno jasno uči da je spasenje čovjeka moguće samo i jedino milošću Božijom, milošću koju je Bog
iskazao u Kristu, na temelju onoga što je Krist učinio na križu, Kristovim zaslugama, a nipošto bilo kakvim
čovjekovim djelima i zaslugama. Apostol Pavao je vjerniciam u Efezu napisao ovako:
.
(8) Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi!
Božji je to dar! (9) Ne po djelima, da se ne bi tko
hvastao. (Ef 2:8-9)
Božji je to dar! (9) Ne po djelima, da se ne bi tko
hvastao. (Ef 2:8-9)
.
Pogledajmo i glagol koji se koristi u osmom stihu. Tekst kaže: …milošću ste spašeni. Ne piše: spasavate se, niti
piše: možda ćete biti spašeni, nego spašeni ste. To je nešto što se dogodilo u trenutku kada su povjerovali i
što traje i što će trajati. Osim toga glagol je u pasivu što znači da oni koji su spašeni nisu ništa učinili kako bi
zaslužili spasenje ili nekako doprinjeli spasenju. Oni su primili spasenje, a onaj koji spasava, koji je aktivan,
jeste Bog. Mislim da će za mnoge ljude biti čudno to što Pavao tvrdi da je spasenje milošću, tj da je besplatno.
Riječ milost označava nešto što nismo zaradili ili zaslužili. To je nezaslužena Božija ljubav ili naklonost.
.
U poslanici Rimljanima isti apostol kaže:
.
„Ako pak po milosti, nije po djelima; inače milost nije
više milost!“ (Rim 11:6).
više milost!“ (Rim 11:6).
.
Biblijska istina je da spasenje nismo i nemožemo zaslužiti. Druga biblijska istina je da nešto ipak jesmo zaslužili
a to je je prokletstvo, a nipošto spasenje. Dakle, zaslužili smo prokletstvo, a Bog nam daje spasenje. To je milost
Božija. Kada Biblija govori o čovjeku i njegovom duhovnom i moralnom stanju veoma jasno uči da je čovjek grešan.
Ovo se odnosi na svakog pojedinca. Svi smo sagriješili kaže nam Biblija. I budući da smo sagriješili i da je Bog
pravedan, On nas mora kazniti prokletstvom. Dakle, ako smo nešto zaslužili zaslužili smo kaznu a nipošto vječni život.
I zato spasenje ne može biti nikako drugačije osim samo i jedino milošću Božijom. Mnoge religije govore o milosti Božijoj.
Međutm, mi moramo znati jednu važnu stvar. Kada ja kažem milost i kada ti kažešmilost, uopće ne mora značiti da mi
mislimo na istu stvar. Za mene riječ milost može značiti nešto sasvim drugo nego za tebe. U vrijeme reformacije
Rimokatolička crkva je učila, kao što i danas uči, da je spasenje milošću Božijom. Ali reformatori i Rimokatolici nisu
isto shvaćali milost Božiju. Da bi naglasili razliku između Rimokatoličkog i protestantskog učenja o milosti reformatori su,
kada su govorili o spasenju, ispred riječi milost dodali riječ samo. Ovdje je suštinska razlika između učenja reformatora i rimokatolika. Reformatori su rekli da je spasenje samo milošću, a Rimokatolička crkva uči da nije samo milošću.
Katekizam katoličke crkve kaže ovako:
2010 Budući da u redu milosti inicijativa pripada
Bogu, nitko ne može zaslužiti prvu milost koja stoji na
početku obraćenja, oproštenja i posvećenja. No na
poticaj Duha Svetoga i ljubavi možemo sebi i
drugima susljedno zaslužiti korisne milosti za naše
posvećenje, za porast milosti i ljubavi i za postignuće
vječnoga života (pragraf 2010, usporedi i paragraf 1996).
Iz teksta vidimo da za rimokatolike spasenje odnosno postignuće vječnog života, nije samo milošću, nego milošću
i našim zaslugama. Milost nas je, kažu, osposobila da činimo djela kojima ćemo na kraju zaslužiti vječni život.
To potvrđuje i Dekret o opravdanju, koji je donesen na Tridentskom:I koji se budu uzdali u Boga, treba predočiti
vječni život dobrostivo obećan kao milost djeci Božjoj i “kao plaću” za njihova dobra djela i zasluge, vjerno isplaćenu
iz obećanja samoga Boga. (Dekret o opravdanju, poglavlje 16)
Bez sumnje vidimo kako je Rimokatolička crkva naučavala i naučava da je vječni život i Božiji milosni dar i čovjekova
zasluga. Protestanti su se u 16. stoljeću suprotstavili ovakvom učenju i tvrdili isto što pravi protestanti tvrde i danas,
da je vječni život samo i jedino Božiji milosni dar, a nipopšto naša zasluga. I upravu su jer u Bibliji upravo tako i piše:
zasluga. Protestanti su se u 16. stoljeću suprotstavili ovakvom učenju i tvrdili isto što pravi protestanti tvrde i danas,
da je vječni život samo i jedino Božiji milosni dar, a nipopšto naša zasluga. I upravu su jer u Bibliji upravo tako i piše:
.
(8) Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi!
Božji je to dar! (9) Ne po djelima, da se ne bi tko
hvastao. (Ef 2:8-9)
Božji je to dar! (9) Ne po djelima, da se ne bi tko
hvastao. (Ef 2:8-9)
(4) Ali kad se pojavila dobrostivost i čovjekoljublje
Spasitelja našega, Boga, (5) on nas spasi ne po djelima
što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem
milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu
Svetom… (Tit 3:4-5)
Spasitelja našega, Boga, (5) on nas spasi ne po djelima
što ih u pravednosti mi učinismo, nego po svojem
milosrđu: kupelji novoga rođenja i obnavljanja po Duhu
Svetom… (Tit 3:4-5)
.
Međutim, ovdje treba strogo istaći da protestanti nipošto nisu naučavali kako dobra djela nemaju nikakvog mjesta
u priči o spasenju. Dobra djela itekako imaju mjesta. A koje je njihovo mjesto? Dobra djela su posljedica, a nipošto
uzrok spasenja. Dobra djela ne uzrokuju spasenje, nego spasenje uzrokuje dobra djela. Bog spasava samo i jedino
grešnike a onda to spasenje u životu dojučerašnjeg grešnika stvara novi život, promijenjen život. Izraz samo milost,
dakle, označava da je spasenje samo i jedino milosni Božiji dar, a nipošto, niti u najmanjoj mjeri, naša zasluga.
u priči o spasenju. Dobra djela itekako imaju mjesta. A koje je njihovo mjesto? Dobra djela su posljedica, a nipošto
uzrok spasenja. Dobra djela ne uzrokuju spasenje, nego spasenje uzrokuje dobra djela. Bog spasava samo i jedino
grešnike a onda to spasenje u životu dojučerašnjeg grešnika stvara novi život, promijenjen život. Izraz samo milost,
dakle, označava da je spasenje samo i jedino milosni Božiji dar, a nipošto, niti u najmanjoj mjeri, naša zasluga.
..
Samo vjera (Sola Fide)
..
Sada se postavlja pitanje kako možemo primiti ovaj milosni dar spasenja? Rimokatolička crkva je naučavala i naučava
da je spasenje ili postizanje spasenja proces koji započinje krštenjem a završava pročišćavanjem u čistilištu.
Protestantski reformatori su, čitajući Bibliju, zaključili da primanje spasenja nipošto nije proces, nego se dešava u
trenutku kada čovjek povjeruje u Isusa Krista. To nam veoma jasno kaže tekst iz poslanice Efežanima. Apostol Pavao
onima koji su povjerovali u Krista kaže ovako:
da je spasenje ili postizanje spasenja proces koji započinje krštenjem a završava pročišćavanjem u čistilištu.
Protestantski reformatori su, čitajući Bibliju, zaključili da primanje spasenja nipošto nije proces, nego se dešava u
trenutku kada čovjek povjeruje u Isusa Krista. To nam veoma jasno kaže tekst iz poslanice Efežanima. Apostol Pavao
onima koji su povjerovali u Krista kaže ovako:
..
(8) Ta milošću ste spašeni po vjeri! I to ne po sebi!
Božji je to dar! (9) Ne po djelima, da se ne bi tko
hvastao. (Ef 2:8-9)
Božji je to dar! (9) Ne po djelima, da se ne bi tko
hvastao. (Ef 2:8-9)
..
Ovdje je neophodno da pojasnim nekoliko stvari. Prvo, sve religije govore da je za spasenje potrebna vjera, ali
vidimo da su protestantski reformatori naglašavali, kao što naglašavamo i mi danas, da je za spasenje potrebna
i dovoljna samo vjera. Drugo, kada kažemo samo vjera, mi ne govorimo o vjeri bez pokajanja i obraćenja, niti
govorimo o vjeri bez prihvaćanja Isusa Krista za Gospodara i Spasitelja, nego govorimo o vjeri koja nema veze s
našim zaslugama zbog dobrih djela ili obredima i ceremonijama. Milošću ste spašeni po vjeri, ne po sebi, ne po
djelima. Treće, kada govorimo o samo vjeri, mi ne govorimo o vjeri koja je sama. Istinsku spasonosnu vjeru slijede
dobra djela, ali kao što sam već rekao, ona nisu uzrok, nego poslijedica spasenja.
Četvrto, vjera nije nikakva naša zasluga niti zamjena za dobra djela, ona je Božiji dar. Vjera nipošto nije temelj
Četvrto, vjera nije nikakva naša zasluga niti zamjena za dobra djela, ona je Božiji dar. Vjera nipošto nije temelj
našeg spasenja, nego samo ruka koja prima spasenje koje je samo i jedino u Kristu Isusu. Ovdje se, dakle,
vraćamo na princip samo milost koji iz kojeg vidimo da je spasenje samo milošću Božijom, pa je tako i sama vjera
milosni dar Božiji, a nipošto naša zasluga. Mi vjerom primamo Kristovu pravednost a ne postižemo neku svoju
pravednost.
—
—
Soli Deo gloria (Samo Bogu Slava)
—
Na kraju, sva slava pripada samo Bogu (Soli Deo Gloria). Šta to znači kada kažem da slava pripada samo Bogu?
Pa dvije stvari je važno istaći. Prvo, Slava za naše spasenje pripada samo Bogu. Budući da spasenje nismo
ničim zaslužili niti uzrokovali, nego je ono samo i jedino Božije djelo, slijedi da sva slava za spasenje pripada samo
i jedino Bogu. Drugo, samo Bog je onaj koga trebamo slaviti i kome se trebamo moliti. Molitve pred
kipovima, molitve svecima i Mariji su praksa koja je suprotna učenju Biblije.
—
(2) “Ja sam Jahve, Bog tvoj, koji sam te izveo iz zemlje
egipatske, iz kuće ropstva. (3) Nemoj imati drugih
bogova uz mene. (4) Ne pravi sebi lika ni obličja bilo
čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama
pod zemljom. (5) Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja,
Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh
otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog
koljena, (6) a iskazujem milosrđe tisućama koji me
ljube i vrše moje zapovijedi. (Izl 20:2-6)
egipatske, iz kuće ropstva. (3) Nemoj imati drugih
bogova uz mene. (4) Ne pravi sebi lika ni obličja bilo
čega što je gore na nebu, ili dolje na zemlji, ili u vodama
pod zemljom. (5) Ne klanjaj im se niti im služi. Jer ja,
Jahve, Bog tvoj, Bog sam ljubomoran. Kažnjavam grijeh
otaca – onih koji me mrze – na djeci do trećeg i četvrtog
koljena, (6) a iskazujem milosrđe tisućama koji me
ljube i vrše moje zapovijedi. (Izl 20:2-6)
—
Evo i ovdje je velika razlika između Rimokatoličke i protestantskih crkava. Jedni štuju kipove, a drugi ne. Zatim, Biblija jasno zabranjuje molitve onima koji su umrli:
—
—
(10) Neka se kod tebe ne nađe nitko tko bi kroz oganj
gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem,
čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; (11) nitko tko bi
bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na
pokojnike (Pnz 18:10-13)
gonio svoga sina ili svoju kćer; tko bi se bavio gatanjem,
čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom; (11) nitko tko bi
bajao, zazivao duhove i duše predaka ili se obraćao na
pokojnike (Pnz 18:10-13)
—
Dakle, Bog zabranjuje zazivanje duhova, duša predaka i obraćanje na pokojnike.
—
Zaključak
—
Vidjeli smo pet temeljnih učenja reformatora po kojima se suštinski razlikuju od Rimokatolika odnosno pet učenja po kojima se učenje naše crkve razlikuje od učenja Rimokatoličke. Prvo je Sola Scriptura (samo Pismo) a znači da je Bilija vrhovni autoritet za vjeru i moral, da je dovoljna za spasenje i pobožan život u potpunosti ugodan Bogu i da je dovoljno jasna. Drugo, Solus Christus (samo Krist) a znači da je Isus jedini spasitelj koji nas svojim pravednim životom i zamjenskom žrtvom na križu spasava potpuno i savršeno, i da je On jedini posrednik između Boga i ljudi. Treće je Sola Gratia (samo Milost) a znači da je spasenje samo i jedino milošću Božijom, na temelju Kristovih zasluga, a nipošto našim zasluga. Četvrto je Sola Fide (Samo vjera) a znači da spasenje
primamo samo vjerom, ne djelima, ne obredima. Peto je Soli Deo Gloria (Samo Bogu Slava) i označava da slava za spasenje pripada samo i jedinom Bogu i da je On jedini koga možemo i moramo štovati, slaviti i hvaliti.
primamo samo vjerom, ne djelima, ne obredima. Peto je Soli Deo Gloria (Samo Bogu Slava) i označava da slava za spasenje pripada samo i jedinom Bogu i da je On jedini koga možemo i moramo štovati, slaviti i hvaliti.
—
—
—
* Primjer stalne protureformacije Rimokatoličke crkve je portal Katolik.hr gdje se mogu naći mnoge teme
koje opovrgavaju vjerodostojnost i autentičnost protestantskog pokreta i davaju mu epitete vjerskog fundamentalizma i hereze.
—
Evo nekoliko naslova tema:
—
—
Sjećanje na tužan dan – petstota obljetnica reformacije
Antikatolicizam
Protestantski fundamentalizam
Na prvi pogled kritika reformacije-protestantizma izgleda kao objektivna jer se spominje da su i reformatori imali
inkviziciju, da su izvrtali povjesne činjenice i da su uvijek prikazivali sebe u najboljem svjetlu te da nepoznavajući
katoličku teologiju izvrću i prezentiraju krive zaključke. Druga poteškoća koju navode adresirana je na same
katoličke vjernike koji su večinom formalisti i ne poznaju niti crkvenu povijest, niti Bibliju niti Svetu Predaju pa ih
protestantski “sektaši” ili “heretici” lako zavode na pogrešan put. Naravno da svaki pokret sebe želi predstaviti u
boljem svjetlu nego što je – to je općepoznata ljudska priroda ali postotak u kojem je to radio protestantizam u
odnosu na Rimokatolicizam je neznatan. Činjenica je da postoje mjesta gdje protestantski vjernici pa i teolozi
površno interpretiraju neke katoličke točke vjere ali i to je u neznatnoj mjeri.
Nije mi namjera da demantiram mnoge netočne tvrdnje ovog katoličkog portala (koje su već davno demantirane na
višem akademskom-teološkom nivou i na mnogim mjestima ovog bloga) već samo da upozorim vjernike i one koji
se tek upoznaju s pojmom ‘vjera’ da je za objektivno razumijevanje potrebno čitati Bibliju, čitati protestantske
komentare i tumačenja jednako kao i katoličke.
Čovjek može bit i ateist i s vrlo malo ulaganja u poznavanje crkvene povijesti i čitanja protestantske
literature/vjerovanja može vidjeti velike rupe u katoličkoj teologiji i interpretaciji kršćanstva. Ponekad je dovoljno
samo vidjeti ogromne građevine i strukturu svečenićkog reda pa donjeti zaključak. Najjednostavniji test je povjesna
činjenica da je katolička crkva promijenila tri Božje zapovjedi u dekalogu (10 Božjih zapovjedi) a dokaz za promjenu
stoji u katoličkom katekizmu.
Naravno, Rim ima što za reći i kada je Pravoslavna crkva u pitanju:
Veliki raskol – tko se odcijepio?
Okosnica papstva i katoličanstva je autoritet katoličke crkve koji je po njihovom tumačenju uspostavio
sam Isus Krist preko apostola Petra – prvog Kristovog namjesnika na zemlji (prvog pape). To je glavni
argument na koji se katolici pozivaju kad su pravoslavci i protestanti u pitanju tj. njihovo tumačenje biblije
i otcjepljenje od “Majke Crkve”. Niti pravoslavci niti protestanti ne nalaze nikakve dokaze u Bibliji za takvu
tvrdnju:
Papa Posjeduje Ključeve Apostola Petra – Namjesnik Božji na zemlji !?
—
Vezane teme:
Kamo smo to skrenuli?
Tajna bezakonja – otpad od vjere
Istina o ustroju prve kršćanske crkve
Biblijski pogled na svećeničku službu
Deset Božjih zapovijedi
Pokušaji promjene dana bogoslužja kroz povijest
Biblijski proročki vremenski periodi, početak nebeskog suda i Kristov drugi dolazak
Tko su Zvijer iz mora, Zvijer iz zemlje i Bludnica-Babilon veliki?
Nedjeljni zakon, Božji pečat, žig zvjeri, posljednji događaji na planeti
Namjere papstva