Reč “Teos” znači “Bog”, a reč “evolucija” odnosi se na nastanak svemira i živog svijeta na planeti Zemlji. Teistički evolucionisti veruju da je Bog stvorio svemir, da je On dao početne impulse po kojima se svemir razvija, da je (po nekima) udahnuo život u neke primitivne oblike, a onda je pustio da se sve samo razvija. Ako je negdje nešto zastalo, On je pripomagao. Dva ključna vjerovanja teističkih evolucionista su:

1) Evolucija kao mehanizam kojim nastaju nove vrste je točna

2) Biblijski izveštaj stvaranja u šest dana nije doslovan


Vrijeme pojave i razlog

Teistička evolucija se pojavila tek kad se pojavila klasična, naučna, neteistička evolucija. Prije pojave teorije evolucije nikome nije ni padalo na pamet da vjeruje u teističku evoluciju, a da u isto vreme vjeruje da Bog postoji. Sve crkve su do pojave teističke evolucije smatrale da su dani stvaranja doslovni. Međutim, mnogi naučnici su povjerovali u Darvinove ideje da je celokupni živi svijet sa svim svojim vrstama, nastao evolucionim procesom, pa su odbacili ono što piše u Bibliji da je Bog stvorio svijet za doslovnih 6 dana.

I sada su neki vjernici bili u dilemi: ili će prihvatiti ono što naizgled tvrdi znanost, ili će prihvatiti ono što tvrdi Biblija. Situaciju je pogoršalo to što teolozi u vreme pojave evolucije nisu imali nikakve naučne argumente kojima bi se oduprli napadima evolucionista, nego su imali samo teološke argumente koji za naučnike nisu bili vjerodostojni. Tako je teorija evolucije naizgled pobjedila. Mnogi ljudi ne veruju u Bibliju baš zato što su povjerovali u ono što se tvrdi u teoriji evolucije. Postoje ljudi koji kažu: “Kako da vjerujem u Boga poslije svega toga što smo učili na fakultetu”.

Zato se pojavila teistička evolucija koja je pokušala napraviti kompromis između biblijskog stvaranja i onoga što uči evolucionistička teorija. Da se nije pojavila teorija evolucije, ne bi se pojavila ni teistička evolucija, ne bi se pojavili ni teolozi koji bi je prihvatili kao metodu kojom je Bog stvarao.

Međutim, naše znanje o Bogu moglo bi ovisiti od ljudskih naučnih tvrdnji jedino ako Bog ne postoji, jedino ako su ljudi izmislili religiju. Ako Bog postoji, onda je Bog objavio što je istina, i nikakve “naučne” spoznaje ne mogu poreći istinu koju je objavio Onaj koji sve zna.

Teističku evoluciju prihvaćaju neki neo-ortodoksni kršćani i neki moderni teolozi akademskog ranga. Po njima Biblija služi samo da nam otkrije da je Bog Stvoritelj, a kojim je metodom On stvarao, to će nam objasniti znanost. Oni tvrde da je Bog ipak u početku stvarao u onom pravom smislu ex Deo, i da je dao početne impulse a da je kasnije razvoj bio spontan. U prvom izdanju “Porijeklo vrsta” to je usvojio i Darvin, ali je kasnije odbacio to vjerovanje.

Kompromis

Iz želje da se napravi umjetni sklad između Biblije i evolucionističke znanosti, nastalo je konkordističko tumačenje šestodnevnog stvaranja (reč “konkordističko” znači “slaganje”). Da li je dobro po svaku cijenu usklađivati biblijski izveštaj sa onim što tvrdi moderna znanost i evolucija? Evolucijska teorija sve više pokazuje da je puna načelnih grešaka. Onog trenutka kad evolucijska teorija bude odbačena kao neadekvatna da objasni porijeklo života, porijeklo čoveka i povijest svijeta, past će i sve teorije koje silom pomiruju Bibliju i evoluciju. Pogrešno je zadobijati nove vjernike tako što ćemo napraviti kompromis između ljudskog mišljenja i istine koju je Bog objavio.

Jedan od zagovornika ove ideje kaže: “Izgleda kao da postoji nesklad između Svetog Pisma i znanosti u pogledu trajanja stvaranja. Mojsije govori o danima, dok znanost svaki dan ili period stvaranja računa na stotine, tisuće ili čak i nekoliko miliona godina. No i taj nesklad je samo prividan, jer ako imamo na umu riječi Psalma 90,4 kao i riječi svetog apostola Petra, da je “jedan dan pred Gospodom kao tisuću godina, a tisuću godina kao jedan dan” (2.Petrova 3,8), i da naša crkva nije nikad smatrala jedan dan iz opisa stvaranja vidljivog svijeta kod Mojsija kao vrijeme od 24 sata, onda će onome koji vjeruje biti jasno i shvatljivo.”

Teistički evolucionisti tvrde da se dani stvaranja odlično slažu sa geološkim periodama. Viktor Pirs tvrdi da se evoluciona antropologija savršeno slaže s izveštajem u 1.Mojsijevoj, ali ne treba shvatiti da je doslovno postojao neki pravi Adam. Termin “Adam” treba shvatiti metaforično, i on ustvari predstavlja ljudske populacije koje su živjele u novom kamenom dobu. Neki autori kažu: “Biblija je uistinu nadahnuta. Kako je Mojsije mogao znati činjenice koje će paleontologija i geologija otkriti tek 35 stoljeća kasnije, a da se tako lijepo uklapa, da dani stvaranja nisu doslovni dani od 24 sata, nego su to dugi vremenski periodi, kao geološki periodi.”

Međutim, Adam je stvoren od doslovnog praha zemaljskog, i doslovno se vraća u prah zemaljski prilikom smrti. Adam je imao doslovnu djecu čija su imena zapisana u rodoslovlju. Rodoslovlje Isusa Krista ide unazad i dolazi do Adama. Nijedan mit ne bi dao rodoslovlju izmišljene osobe. Logika zahtjeva da kada brojimo svoje pretke unazad, moramo doći do doslovnog prvog para ljudi. Adam je doslovno zgrješio i posljedica je doslovna smrt. Isus je govorio o doslovnom braku Adama i Eve koje je Bog sjedinio i zato ne dozvoljava razvod. I apostol Pavle je rekao da je Adam doslovni začetnik ljudskog roda (1. Korinćanima 15.42) Život mitoloških likova ne obavezuje ljude, a ako su Adam i Eva doslovni, to nas obavezuje na određeni način života.

Biblija je stvarno nadahnuta, ali jedan ovako naštiman dokaz njenog nadahnuća od strane teističkih evolucionista nije dobar. Po ovoj teoriji, Bog je usavršio Adamovo tijelo, kroz evolucioni proces, a onda je po nekima, u tako usavršeno telo utisnuo dušu. Dakle, evolucionim procesom je pripremljeno tijelo, a onda je Bog natprirodnim procesom u takvo tijelo utisnuo dušu.

Problemi teističke evolicije (teološke kontradikcije)

Biblija funkcionira kao cjelina. Njene doktrine funkcioniraju po principu “sve ili ništa”. Ili je Biblija cijela ispravna ili nije uopće ispravna. Ako ona na nezadovoljavajući način odgovara na pitanje postanka, tko nas može uvjeriti da ona na odgovarajući način rješava problem naše egzistencije i problem našeg stanja i spasenja? Tkoo nas onda može uveriti da je Isus pravi Mesija, ako nije točno ono što piše u 1.Mojsijevoj? Tko nas može uvjeriti da može biti točno ono što Biblija govori o završnim događajima?

Ideja da Bog stvara trenutno a ne milionima godina uopće nije nelogična. Vidimo da Bog u Novom Zavetu takođe stvara trenutno: trenutno je pretvorio vodu u vino, trenutno je stvorio kruh i ribu za mnoštvo naroda, trenutno je dao oči slijepom od rođenja, itd. Bogu uopšte nije potrebno vrijeme da bi stvarao. Dakle,moramo uzeti u obzir cjelokupni biblijski koncept, a ne samo neke tekstove.

Kontradikcije teističke evolucije u odnosu na šest dana stvaranja

(TEISTIČKA) EVOLUCIJA STVARANJE OPISANO U BIBLIJI
materija je vječna materija je stvorena, samo je Bog vječan
prvo je nastalo kopno pa oceani prvo su nastali oceani pa kopno
prvo je nastao morski život, pa kopneni prvo kopneni (3. dan) pa morski (5. dan)
prvo se pojavljuju ribe pa drveće prvo drveće (3. dan) pa ribe (5. dan)
prvo se pojavljuju insekti pa ptice prvo ptice (5. dan) pa insekti (6. dan)
prvo se pojavljuju gmizavci pa ptice prvo ptice (5. dan) pa gmizavci (6. dan)
prvo se pojavljuju žena pa čovjek, ili cijela populacija ljudi prvo čovjek pa žena 1.Mojsijeva 2.18,22; 1.Kor. 11.8,9; pojedinac a ne populacija
prvo se pojavljuju kiša pa čovjek prvo čovjek pa onda kiša, mnogo kasnije prilikom Potopa.
prvo je nastalo Sunce, pa Zemlja prvo Zemlja (1.dan) pa Sunce (4.dan)
borba i smrt su neophodni da bi nastao čovjek čovjek je odvajanjem sebe od Boga doveo do pojave borbe i smrti

 

Izgleda kao da je Bog stvarao baš tako zato što je znao da će se jednoga dana pojaviti naturalistička i teistička evolucija sa svojim tvrdnjama, pa je stvarao sve suprotno od ideja koje će biti izmišljene.

U 1.Mojsijevoj 1, u šestodnevnom stvaranju, sedam puta se pojavljuje fraza “po svojim vrstama”. Bog je stvorio biljke “po svojim vrstama” (3. dana); živi svijet u vodi i ptice nebeske “po svojim vrstama” (5. dana), stvorio je životinje na zemlji “po svojim vrstama” (6. dana)… Dakle, 7 puta se upotrebljava termin “po svojim vrstama”. Bog je stvarao životinje direktno po svojim vrstama, što znači da nije izvodio vrste jedne iz drugih. I Isus je rekao da biljke rađaju samo plodove koje rađa vrsta kojoj pripadaju, da nije moguće da rode nešto što bi bilo druga, nova vrsta. Matej 7.16-18

Po Bibliji, Bog je stvorio ženu od Adamovog rebra. Od muškarca mogu nastati oba spola (i muški i ženski), pošto ima XY spolni kromozon. Žena ima XX spolni kromozon, pa od ženinog rebra Bog ne bi mogao stvoriti muškarca, nego samo ženu. Ovako se ne izmišlja bajka. Bog je nadahnuo pisce Biblije tako da se informacije iz Svetog Pisma slažu sa suvremenom genetikom. Bog je Adamu uzeo rebro i stvorio ženu, pa je Adam imao jedno rebro manje, ali danas ljudima ne fali ni jedno rebro jer se fizikalne deformacije (ozljede) ne nasljeđuju.

Božji karakter i teistička evolucija

Teistička evolucija je suprotna samom pojmu biblijskog Boga. Bog je savršeno biće. Po Bibliji Bog je ljubav, a po jednoj ovakvoj teoriji mi ne možemo doći do zaključka da je takav Bog ljubav. Ako Bog koristi slučajan nemilosrdni proces koji podrazumjeva mnoge smrti, patnje, propadanja, katastrofe, da bi kroz evolucijski proces doveo životinjsko tijelo u takvo stanje da mu može useliti dušu, to sigurno nije Bog ljubavi. Onaj “bog” koji bi koristio slučajan proces, koji podrazumjeva da slabi izumiru, da preživljavaju samo oni koji su najbolje prilagođeni, a mnogi ginu, propadaju, muče se i bivaju istrebljeni, sigurno nije Bog koji voli stvorenja koja je stvorio. Bogu koji je za svoje neprijatelje dao da umjesto njih umre njegov Sin, sigurno ne bi ostavio svijet da se mukotrpno razvija kroz patnju i smrt.

Bog je sveznajuć, to znači da Bog pravi nepogrešive planove. Međutim, teistička evolucija podrazumjeva loše planiranje, i to užasno loše planiranje, mnogo lutanja i grešaka. Biblijski koncept neposrednog stvaranja podrazumjeva savršeno planiranje i Božju svemoć da On to može odmah i načiniti.

Bog je svemoguć. Zašto Bog koji je svemoćan ne bi mogao stvoriti svijet za 6 dana? Što je Bogu teško? Zašto bi svemogući Bog koristio jednu tako neefikasanu metodu kao što je evolucija, da bi stvorio čovjeka? Izgleda kao da je prvobitna stanica moćnija od Boga jer stvara nove vrste koje navodno Bog nije stvorio direktno. Biblijski Bog je svemogući Bog, On može stvarati neposredno, rječju. “On reče i postade, On zapovjedi i pokaza se.” (Psalam 33,9) Nigdje nema ni govora o dugom stvaranju. Samo riječ iz Božjih usta, i svijet nastaje. Nije razumno tvrditi da je Bog stvarao evolucijom, a vjerovati da je On svemoguć.

Bog sve radi svrhovito, ima određeni cilj, svrhu. Kad bi Bog tako radio, u Njegovoj “radionici” nastajali bi otpadci i promašaji koji trebaju biti osuđeni na izumranje i propast. Nasuprot tome, mi vidimo da kad je Bog stvorio svijet “sve bijaše dobro veoma”. (1.Mojsijeva 1.31)

Nova teškoća je sukob sa činjenicom smrti. Životinje su navodno umirale milionima godina prije nego što se pojavio čovjek. Zašto bi postojala smrt ako nema grijeha? Teistička evolucija podrazumjeva smrt kao normalnu pojavu u procesu nastajanja vrsta. Zašto bi Bog koristio propadanje i smrt za razvoj života? To se nikako ne može pomiriti s biblijskim konceptom. Prije pada u grijeh nije bilo smrti, a po ovoj teoriji bilo je izuzetno puno smrti pre nego što se pojavio čovjek.

Koncept teističke evolucije sukobi se sa shvaćanjem biblijskog Boga. Teistički evolucionisti optužuju i omalovažavaju Boga, jer izopačeno prikazuju Njegov karakter.

Dani = dugi vremenski periodi?

Po teističkim evolucionistima dani stvaranja nisu doslovni, solarni dani od 24 sata, nego su to dugi geološki periodi.

Apostol Petar je ovako napisao: “Ali ovo jedno da vam ne bude nepoznato, ljubazni, da je jedan dan pred Gospodom kao tisuću godina, i tisuću godina kao jedan dan”. (2.Petrova 3,8) Ako jedan dan može biti tisuću godina, teistički evolucionisti kažu do onda može biti i milijune i milijarde godina. Međutim, ovakvo tumačenje gdje je 1 dan = 1000 godina ne bi bilo moguće ni u slučaju da je ovaj tekst bio proročanstvo, jer u proročkim knjigama (gdje kontekst ukazuje) 1 dan je 1 godina. Izvještaj o stvaranju je opis nastanka naše planete i života na njoj, a ne proročanstvo. Jezik kojim je stvaranje opisano je doslovan jezik, a ne proročke metafore.

Međutim, apostol Petar ovdje govori o pojavi uniformista. To su evolucionisti koji vjeruju da postoji jednoobraznost u prirodi, tako da sadašnje događaje koriste kao ključ za razumjevanje prošlosti i da se sve oduvjek dešavalo onako kao što se dešava i danas. To se najbolje vidi u stihu 3.4: “Jer otkako su oci pomrli sve stoji tako od postanka stvorenja”.

Sličan tekst je (Psalam 90.4): “Jer je tisuću godina pred očima tvojim (Božjim) kao dan jučerašnji kad mine i kao straža noćna.” Tema ovog psalma je da je Bog vječan: “Prije nego se gore rodiše i sazda se Zemlja i svemir, i od vijeka i do vijeka Ti si Bog.” (Ps. 90.2) Nasuprot toga je čovjekova prolaznost i smrt (Ps. 90.5-10), s naglaskom da je prosječan čovečiji život oko 70 godina, nasuprot vječnom Bogu za koga je tisuću godina ništa. Dakle, tema ovog psalma nije stvaranje, niti dužina dana prilikom stvaranja, nego je naglašeno da je Bog vječan.

U Bibliji, u 1.Mojsijevoj upotrebljava se za dan hebrejska riječ “jom”. Riječ “jom” znači “dan”, ali i “vrijeme” ili duži vremenski period. Bog je sam definirao što znači riječ “jom” u danima stvaranja u 1.Mojsijevoj 1.5: “I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazva noć”. Očigledno je, dakle, da svjetlost Bog naziva dan, a tamu naziva noć. Biblija kaže: “i bi večer i bi jutro, dan prvi”. Svakog dana stvaranja Bog naglašava da je prošla večer i osvanulo jutro, da bi smo bili sigurni da su to doslovni dani, a ne milenijumi.

Kad god se riječ “jom” upotrebljava sa rednim brojem: prvi, drugi, treći, četvrti, peti,… , uvijek se misli na doslovan dan. Recimo, “Hebreji su 17-og dana mjeseca abiba činili to i to”. To apsolutno znači da se radi o doslovnom, solarnom danu koji traje 24 sata. To znači da izraz “i bi večer i bi jutro, dan prvi“, govori o tome da se radi o doslovnim danima u izvještaju.

Međutim, teistički evolucionisti kažu da je Bog tek četvrtog dana stvorio nebeska tijela (sunce, mjesec, zvijezde), koji ustvari omogućavaju rotaciju Zemlje oko svoje osi, koja dovodi do smjene svjetle i tamne faze dana. Prema tome, oni kažu da barem prva 3 dana nisu doslovni dani. Ono što je sigurno, je da su barem posljednja 3 dana doslovni dani, jer postoji sunce koje ih definira.

Međutim, ako su dani stvaranja bili dugi vremenski periodi, kako su opstajale biljke koje su stvorene u trećem danu, i odmah su počele rasti, ako se sunce pojavilo tek poslije tisuću godina, u četvrtom danu? Kada bi dani stvaranja bili veliki periodi, onda bi biljke koje su stvorene 3. dana usahnule, je je sunce stvoreno tek četvrtog “velikog vremenskog perioda”. Biljke bi usahnule bez sunca, a bez biljaka ni životinje, ni ljudi ne bi imali hranu, pa ne bi bilo života na Zemlji. Zato je Bog naglasio da su biljke i drveće počeli rasti odmah poslije stvaranja, nisu ostale hibernirane u stanju sjemena: “Opet reče Bog: –Neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme, i drvo rodno, koje rađa rod po svojim vrstama, u kojem će biti sjeme njegovo na zemlji. I bi tako. I pusti zemlja iz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po vrstama svojim, i drvo, koje rađa rod, u kojem je sjeme njegovo po njegovim vrstama. I vidje Bog da je sve dobro.” (1. Mojsijeva 1.11-12) Dakle, biljni svijet je opstao zato što je već poslije 24h zasjalo sunce. Osim toga, opstanak mnogih biljaka, stvorenih trećeg dana, nezamisliv je bez oprašivanja od strane životinja i insekata koje su stvorene tek šestog dana. Da je između stvaranja biljaka i insekata prošlo 2000 godina, mnoge biljke čiji život ovisi od oprašivanja preko insekata bi izumrle, a mi vidimo da one danas postoje.

Da li su prva 3 dana zaista doslovni dani od 24h? Bog nije ovisan o nikakvim nebeskim tjelima da bi mjerio vrijeme. To je svakome jasno. Dakle, da bi izmjerio jedan period vremena, Bog ne ovisi od toga da li će se Zemlja okrenuti oko Sunca. Sam izraz “i bi večer i bi jutro” govori da je Zemlja sigurno rotirala u odnosu na neki izvor svjetlosti. Koji je to izvor svjetlosti? Bog je mogao koristiti poseban izvor svjetlosti, to je jasno. A da li je koristio, to stvarno ne znamo. Međutim, u (Ivan 1.5,9) kaže da je sam Bog svjetlost. Ako je Bog svjetlost, jasno je da Njegov boravak oko planete Zemlje prilikom stvaranja može definirati svjetli dio dana. Božji zalazak na drugu stranu stvorio bi noć, tamni dio dana.

Bog stvara ono što nikako ne može nastati spontano. Međutim, ono što Bog stvori, to može postojati neovisno, ali ne potpuno neovisno. To je najočiglednije po pitanju života. Bog je stvorio život. Život nikako ne može nastati spontano, ali može se spontano prenositi. Čovjek može samo prenositi život, on ne može stvarati život. Dakle, Bog stvara nešto što ne može nastati spontano, samo od sebe, ali može da funkcionira po nekim svojim autonomnim zakonima, koje je opet Bog u njih usadio. Tako je Bog definirao dužinu dana i dužinu prva 3 dana svojim pojavljivanjem oko Zemlje. Poslije četvrtog dana kada je stvorio Sunce, ono je automatski preuzelo te funkcije.

Četvrta Božja zapoved o danu odmora je još jedan dokaz da su dani stvaranja doslovni. Razlog da se 6 dana radi, a da se sedmog dana odmara je u tome što je Bog za 6 dana stvorio nebo i Zemlju, i sedmog je dana počinuo. Božji zakon predstavlja doslovne zapovijedi, a ne alegorijski, metaforički ili simbolički način izražavanja. Ako je četvrta zapovijed alegorijska, onda nas ništa ne spriječava da mislimo da su i ostale zapovijedi alegorije, a onda bi umjesto po Božjem zakonu živjeli kao bezakonici bez potrebe za oprostom zbog konstantnog kršenja “alegorijskih” zapovijedi.

Zašto neki moderni teolozi prihvaćaju teističku evoluciju? Evo što kaže jedan od njih: “Neki kršćani se ni najmanje ne osvrću na rezultate suvremene antropologije i paleontologije. Ta znanost, iako ne zna točno koliko je vremena prošlo od pojave prvog čovjeka na Zemlji, ipak nije ni malo sklona prihvatiti izvještaj da je Adam živio 930 godina, kao što doslovno piše u Bibliji. Antlopolozi na osnovu iskopina procjenjuju starost ljudskog roda na mnogo stotina tisuća godina, čak i na milijune godina. Neki idu i dalje. Ako je to točno, tko može iznjeti ikakve dokaze koji su tjedni dan ti ljudi praznovali“.

Zašto je ova teorija omiljena kod modernih akademskih teologa? Ako je teistička evolucija istinita, tko može dokazati koji su tjedni dan ljudi praznovali? Ako je teorija evolucije točna, onda sedmi dan nema rajsko porijeklo, nego su ga Hebreji izmislili. Teistička evolucija je napad na četvrtu Božju zapovijed, a samim tim i na cijeli Božji zakon.

Cjelokupna kritika koja pada na evoluciju pada i na teističku evoluciju. Umjesto da se razvija u sve složenije i bolje oblike, cijela priroda uključujuću i čovjeka, očigledno degradira. Ljudi koji vjeruju u teističku evoluciju više vjeruju u ono što interpretira znanost, to jest smrtni čovjek koji stalno mijenja svoje znanstvene iskaze, nego u ono što kaže sveznajući, nepogrešivi Bog. Biblija funkcionira kao cjelina. Ako ne razumijemo ispravno početak, stvaranje i pad u grijeh, sve ostalo ćemo pogrešno razumjeti.

“Vjerom spoznajemo da je svijet riječju Božjom nastao, da je sve što vidimo iz ničega postalo.” (Hebrejima 11,3)