Nedjeljni zakoni
“Sotonin prkos Božjem autoritetu Bog optužuje Babilon zato što “vinom gnjeva i bluda svojega opi sve narode”…Bog je ovaj svijet stvorio u šest dana i počinuo u sedmi, posvetio ga i odvojio od ostalih kao svetog, da ga Njegov narod svetkuje kroz sve naraštaje. Ali čovjek bezakonja, koji se uzdigao iznad Boga i zasjedne u Božji hram gradeći se Bogom, odlučio je promijeniti vremena i zakone. Ova sila, namjeravajući dokazati da je ne samo jednaka Bogu, već iznad Boga, promijenila je dan odmora, stavljajući prvi dan tjedna na mjesto koje pripada sedmome. A protestantski svijet je ovo papinsko čedo uzelo i smatra ga svetim. U Božjoj Riječi to je nazvano bludom.” [Otk 14,8.] (7BC, str. 979. – 1900.)
“Tijekom kršćanske vladavine svijetom, veliki neprijatelj ljudske sreće posebno je napadao dan odmora iz četvrte zapovijedi. Sotona kaže: “Usprotivit ću se svim Božjim namjerama. Ovlastit ću svoje sljedbenike da uklone uspomenu na Boga, sedmi dan, subotu. Tako ću pokazati svijetu da je dan, koji je Bog posvetio i blagoslovio, zamijenjen. Taj dan ne smije živjeti u mislima ljudi. Ja ću izbrisati i uspomenu na njega. Umjesto njega postavit ću dan koji neće imati božansku potvrdu, dan koji neće moći biti znak između Boga i Njegova naroda. One koji prihvate taj dan navest ću da njemu pripišu svetost koju je Bog dao sedmom danu.”” (Izraelski proroci, str. 117.118. – c. 1914.)
Subota kao prijelomna točka
U borbi koja će se u posljednje dane povesti protiv Božjeg naroda, ujedinit će se snage svih onih koji su se odvojili od Boga nepriznavanjem Njegovog Zakona. Veliki razlog spora u tom sukobu bit će subota iz četvrte zapovijedi jer se upravo u toj zapovijedi veliki Zakonodavac dokazuje kao Stvoritelj neba i zemlje. (3SM, str. 392. – 1891.) “Reci Izraelcima: Subote moje morate održavati, jer subota je znak između mene i vas od naraštaja do naraštaja, da budete svjesni da vas ja, Jahve, posvećujem.” (Izl 31,13) Neki će nastojati postaviti prepreke za svetkovanje subote govoreći: “I onako ne znate koji je dan subota”, ali se čini da znaju kad dolazi nedjelja pa pokazuju veliku revnost u izradi zakona kojima bi prisilili narod na njezino svetkovanje. (KC, str. 148. – 1900.)
Pokret za uspostavu nedjeljnog zakona
Godinama smo čekali da se u našoj zemlji proglasi nedjeljni zakon, a sada, kad smo se suočili s ovim pokretom, pitamo: Što naš narod treba učiniti po tom pitanju? … Trebamo posebno moliti Boga da sada svom narodu podari milost i silu. Bog živi i mi ne vjerujemo da je doista došlo vrijeme da On dopusti da se naše slobode ograniče. Prorok je vidio “četiri anđela stoje na četiri kraja zemlje zadržavajući četiri vjetra zemaljska da nikakav vjetar ne puše ni zemljom ni morem nit ikojim drvećem”. Jedan drugi anđeo, koji je došao s istoka, povikao im je: “Ne udite ni zemlji ni moru ni drveću dok ne opečatimo sluge Boga našega na čelima!” Ovo ukazuje na posao koji trebamo obaviti, a to je molba Bogu da zadrži ova četiri anđela koji drže četiri vjetra dok misionari ne budu poslani u sve dijelove svijeta i objave… Za korisne informacije i veći broj navoda Ellen White vidi Selected Messages, sv. 3, str. 380-402 i Testimonies for the Church, sv. 5, str. 711-718.
Upozorenje da je neposlušnost Jahvinom zakonu grijeh
“Zagovornici nedjeljnog zakona ne shvaćaju što čine. Pokret nedjeljnog zakonodavstva sada se kreće u potaji. Vođe skrivaju pravi razlog i mnogi koji se svrstavaju uz njega ne vide kamo smjera podvodna struja. … Oni su slijepi. Ne vide kako, ako protestantska vlada žrtvuje načela koja su ih učinila slobodnom, nezavisnom državom, i putem zakonodavstva unese u ustav načela koja će promicati papinske krivotvorine i prijevare, time se vraćaju u rimske užase srednjeg vijeka.” (RH Extra, 11. prosinca 1888.) “Čak i među onima koji djeluju u ovom pokretu za prisilno nametanje svetkovanja nedjelje mnogi su slijepi za posljedice koje će slijediti tom postupku. Oni ne vide da udaraju izravno protiv vjerske slobode. Mnogi nikad nisu razumjeli zahtjeve biblijske subote i lažni temelj na kojem počiva uspostava nedjelje. …Oni koji se trude promijeniti ustav i načiniti zakon kojim se prisiljava na svetkovanje nedjelje, nisu svjesni posljedica. Kriza je pred nama.” (5T, str. 711.753. – 1889.)
Ne sjedite mirno, a da ništa ne učinite
Naša je dužnost da učinimo sve što je u našoj moći da izbjegnemo prijeteću opasnost. … Velika odgovornost počiva na muškarcima i ženama molitve po čitavoj zemlji da mole Boga da ukloni ovaj oblak zla i dade još nekoliko godina milosti da radimo za Učitelja. (RH Extra, 11. prosinca 1888.) Oni koji sada vrše Božje zapovijedi trebaju se požuriti da dobiju naročitu pomoć koju im Bog može dati. Oni trebaju najozbiljnije raditi na tome da što je moguće duže odlože prijeteću nesreću. (RH, 18. prosinca 1888.) Neka Božji narod koji vrši zapovijedi sada ne šuti kao da smireno prihvaća situaciju. (7BC, str. 975. – 1889.) Mi ne vršimo Božju volju ako mirno sjedimo i ništa ne činimo da sačuvamo slobodu savjesti. Nebu trebamo uzdići revne, djelotvorne molitve da ova nesreća bude odložena dok ne dovršimo djelo koje je dugo zanemarivano. Uputimo Bogu najozbiljnije molitve i onda djelujmo u skladu s njima. (5T, str. 714. – 1889.) Mnogi su ravnodušni, u stvari spavaju. Govore: “Ako je proroštvo pretkazalo obavezno svetkovanje nedjelje, ovaj zakon će svakako biti donesen” i kad su to zaključili, sjedaju i mirno očekuju ovaj događaj tješeći se mišlju da će Bog zaštititi svoj narod u dan nevolje. Ali Bog nas neće spasiti ako ne budemo uložili trud da obavimo posao koji nam je povjerio. …Kao vjerni stražari trebamo vidjeti dolazak mača i oglasiti upozorenje da ljudi zbog neznanja ne bi pošli putem koji bi izbjegli kad bi znali istinu. (RH Extra, 24. prosinca 1888.) Usprotivite se nedjeljnom zakonu perom i glasovanjem. Ne možemo raditi da ugodimo ljudima koji koriste svoj utjecaj da uskrate vjersku slobodu i uspostave tlačiteljske mjere da navedu ili primoraju svoje bližnje na svetkovanje nedjelje kao subote. Prvi dan sedmice nije dan koji treba svetkovati. On je lažna subota i članovi Gospodnje obitelji ne mogu surađivati s ljudima koji uzvisuju ovaj dan i krše Božji Zakon gazeći Njegovu subotu. Neka Božji narod ne glasuje za takve ljude, jer time s njima sudjeluju u grijesima koje čine dok su na položaju na koji su izabrani. (FE, str. 475. – 1899.) Nadam se da će truba dati razgovjetan zvuk u pogledu pokreta za ozakonjenje nedjelje. Mislim da bi bilo najbolje da se u našim časopisima posebno istakne vječnost Božjeg zakona. … Mi trebamo učiniti najbolje što možemo da porazimo ovaj nedjeljni zakon. (CW, str. 97.98. – 1906.)
Sjedinjene Američke Države će proglasitinedjeljni zakon
Kada naša nacija odbaci načela svoje vladavine da proglasi zakon o svetkovanju nedjelje, protestantizam će ovim činom pružiti ruku papinstvu. (5T, str. 712. – 1889.) Protestanti će sav svoj utjecaj i snagu uložiti na stranu papinstva. Nacionalnim zakonom koji nameće lažnu subotu oni će dati život i snagu izopačenoj vjeri Rima oživljavajući njegovu tiraniju i ugnjetavanje savjesti. (Maran Atha, str. 179. – 1893.) Prije ili kasnije bit će prihvaćeni nedjeljni zakoni. (RH, 16. veljače 1905.) Uskoro će biti nametnuti nedjeljni zakoni i ljude na odgovornim položajima ozlojedit će mala skupina ljudi koji vrše Božje zapovijedi. (4MR, str. 278. – 1909.) Proročanstvo u 13. poglavlju Otkrivenja objavljuje da će sila prikazana kao Zvijer s dva janjeća roga učiniti da se “zemlja i njezini stanovnici” poklone papinstvu – prikazanom Zvijeri koja je “sličila (je) na leoparda”. … Ovo proročanstvo će se ispuniti kad Sjedinjene Države budu silom nametnule svetkovanje nedjelje, što Rim smatra osobitim priznanjem svoje prevlasti … (Velika borba, str. 496. – 1911.) Politička pokvarenost uništava ljubav spram pravde i poštivanja istine, pa će čak i u slobodnoj Americi upravljači i zakonodavci, da bi osigurali naklonost javnosti, popustiti općenitom zahtjevu za zakonom koji bi nametnuo svetkovanje nedjelje. (Velika borba, str. 508. – 1911.)
Argumenti kojima se služe zagovornici nedjeljnog zakona
Sotona iznosi svoje tumačenje događaja i oni [vodeći ljudi] misle, kako to on želi, da su nesreće koje haraju Zemljom posljedica kršenja nedjelje. Uvjereni da će utišati Božji gnjev, ovi utjecajni ljudi stvaraju zakone koji primoravaju na svetkovanje nedjelje. (10MR, str. 239. – 1899.) A upravo ovaj sloj ljudi tvrdi da se izopačenost koja se naglo širi ima u velikoj mjeri pripisati oskvrnuću takozvane “kršćanske subote” i da bi silom nametnuto svetkovanje nedjelje uveliko popravilo društveni moral. Ova se tvrdnja ističe posebno u Americi, u kojoj se nauk o pravoj suboti najviše propovijedao. (Velika borba, str. 504. – 1911.)
Protestantizam i katolicizam djeluju složno
Protestantizam će pružiti ruku prijateljstva rimskoj sili. Onda će biti stvoren zakon protiv subote Božjeg stvaranja, a zatim će Bog izvršiti svoje “neobično djelo” na zemlji. (7BC, str. 910. – 1886.) Ne vidimo da bi se rimska crkva mogla osloboditi idolopoklonstva. …I to je religija koju protestanti počinju gledati s velikom naklonošću i koja će se na kraju ujediniti s protestantizmom. Međutim do ovog sjedinjenja neće doći promjenom katolicizma, jer se Rim nikad ne mijenja. On tvrdi da je nepogrešiv. Promijenit će se protestantizam. Prihvaćanje liberalnih ideja s njegove strane omogućit će prihvaćanje ruke katolicizma. (RH, 1. lipnja 1886.) Protestantski svijet će stvoriti konfederaciju s čovjekom bezakonja i Crkva i svijet stvorit će izopačeni savez. (7BC, str. 975. – 1891.) Rimokatolicizam u Europi i otpali protestantizam u Americi poduzet će slične mjere protiv svih koji poštuju sve božanske propise. (Velika borba, str. 530. – 1911.)
Nedjeljni zakoni iskazuju štovanje Rimu
Kad vodeće Crkve u Sjedinjenim Državama, ujedinjene u točkama učenja koje smatraju zajedničkima, budu utjecale na državu da nametne njihove propise i podupre njihove ustanove, tada će protestantska Amerika podići kip rimokatoličke hijerarhije, a neizbježna posljedica bit će određivanje građanskih kazni onima koji misle drukčije. …Prisiljavanje protestantskih Crkava da se svetkuje nedjelja jest prisiljavanje na štovanje papinstva. …Ali samim činom što svjetovna vlast prisiljava na vršenje vjerskih dužnosti, Crkve će same načiniti kip Zvijeri; stoga će prisiljavanje na svetkovanje nedjelje u Sjedinjenim Državama biti prisiljavanje na štovanje Zvijeri i njezinog kipa. (Velika borba, str. 382.385. – 1911.)
Kad protestantizam preko ponora pruži ruku rimskoj sili, kada preko bezdana pruži ruku spiritizmu, kad pod utjecajem ovog trostrukog saveza naša zemlja odbaci sva ustavna načela svoje protestantske i republikanske vlasti, kad omogući širenje papinskih zabluda i obmana, tada znamo da je došlo vrijeme za čudotvorno djelovanje Sotone i da je kraj blizu. (5T, str. 451. – 1885.)
Rim će povratiti izgubljenu prevlast
Kako se približavamo završnoj krizi, od životnog je značenja da među Gospodnjim oruđima vladaju sklad i jedinstvo. Svijet je preplavljen olujama, ratovima i neslogom. Ipak, ljudi će se ujediniti pod jednim poglavarom – papinskom vlasti – da bi se usprotivili Bogu u liku Njegovih svjedoka. Ovaj savez će učvrstiti veliki otpadnik. (7T, str. 182. – 1902.) Zakoni koji prisiljavaju na svetkovanje nedjelje kao subote dovest će do otpada ove zemlje od načela republikanizma na kojemu je utemeljena naša vlast. Upravljači će prihvatiti papinsku religiju, a Božji zakon bit će proglašen ništavnim. (7MR, str. 192. – 1906.) Pokazalo se da je dan velike intelektualne tame bio pogodan za uspjeh papinstva. Ali još će se pokazati da je za njegov uspjeh podjednako pogodan dan velike duhovne svjetlosti. (4SP, str. 390. – 1884.) U pokretima koji se sada razvijaju u Sjedinjenim Državama, kojima se nastoji osigurati državna potpora crkvenih institucija i potreba, protestanti idu stopama papista. Štoviše, oni otvaraju vrata papinstvu kako bi u protestantskoj Americi zadobilo prevlast koju je izgubilo u starom svijetu. (Velika borba, str. 492. – 1911.)
Državni nedjeljni zakon znači otpad naše zemlje
Da bi sebi osigurali popularnost i sljedbenike, zakonodavci će se pokoriti zahtjevima da se uvede zakon o nedjelji. … Naredbom kojom se ozakonjuje jedna papinska ustanova u kršenju Božjeg Zakona, naša nacija će se potpuno odreći pravednosti. …Kao što je približavanje rimske vojske učenicima bilo znak o neposrednom razorenju Jeruzalema, tako će nam i ovaj otpad biti znak da je dostignuta granica Božjeg strpljenja. (5T, str. 451. – 1885.) Moramo čvrsto odlučiti da nećemo svetkovati prvi dan sedmice kao subotu, jer ga Jahve nije blagoslovio i posvetio, a svetkovanjem nedjelje stavljamo se na stranu velikog varalice. …Kad Božji Zakon bude proglašen ništavnim i otpad postane nacionalni grijeh, Gospodin će se založiti za svoj narod. (3SM, str. 388. – 1889.) Narod Sjedinjenih Država uživao je Božju naklonost, ali kad bude ograničio vjersku slobodu, odrekao se protestantizma i poklonio se papinstvu, ispunit će mjeru svoje krivnje i u nebeskim knjigama bit će zapisan kao “nacionalni otpad”. (RH, 2. svibnja 1893.)
Sjedinjene Američke Države
Nacionalnom otpadu slijedit će nacionalna propast
Kada naša nacija svojim zakonodavnim aktima nametne zakone kojima će se ograničiti savjest ljudi u pogledu njihovih vjerskih prava, kad svetkovanje nedjelje bude prisilno nametnuto i kad oni koji svetkuju subotu kao sedmi dan budu nemilosrdno tlačeni, Božji Zakon bit će u našoj zemlji proglašen nevažećim i kao posljedica takvog nacionalnog otpada uslijedit će nacionalna propast. (7BC, str. 977. – 1888.) Upravo u vrijeme nacionalnog otpada, postupajući prema Sotoninim uputama, upravitelji zemlje svrstat će se na stranu čovjeka bezakonja. Tada će se napuniti mjera krivnje. Nacionalni otpad je znak za nacionalnu propast. (2SM, str. 373. – 1891.) Država će se postarati da zaštiti načela rimokatolicizma. Ovom nacionalnom otpadu brzo će slijediti nacionalna propast. (RH, 15. lipnja 1897.) Kada se protestantske crkve ujedine sa svjetovnom vlašću da podupru lažnu religiju, suprotstavljajući se onome radi čega su njihovi preci trpjeli najokrutnija progonstva, onda će papinska subota biti nametnuta udruženom silom Crkve i države. To će dovesti do nacionalnog otpada, koji će na kraju završiti nacionalnom propašću. (Ev, str. 235. – 1899.) Kad država bude upotrijebila svoju vlast da nametne proglase i podupre institucije Crkve – onda će protestantska Amerika načiniti kip papinstva i doći će do nacionalnog otpada koji će završiti nacionalnom propašću. (7BC, str. 976. – 1910.)
DOGAĐAJI POSLJEDNJEG VREMENA