Potpuno sam svjestan značenja Božje pobjede nad grijehom i smrću ali stalni podsjetnik na Kristovu pobjedu, žrtvu i uskrsnuće su obredi krštenje i sveta večera, niti Isus niti apostoli nisu ustanovili neki poseban praznik zbog događaja uskrsnuća. Masovno prihvaćanje kršćanstva kao religije među poganskim narodima europskog kontinenta prvih stoljeća donjelo je sa sobom i mnoštvo poganskih običaja i svetkovina koje su na “zgodan” način prekrštene u “kršćanske blagdane”. Naime poganima je bilo lako prihvatiti (jer su morali) kršćanstvo kada je car Konstantin rimski imperator proglasio kršćanstvo službenom religijom koju je osobno prihvatio ali im nije bilo tek tako lako prestati prakticirati dotadašnje navike i običaje.
Prvi razlog zbog kojeg mi uskrs kao blagdan nije neka sreća je miks poganštine i kršćanstva:
http://studentski.hr/vijesti/na-danasnji-dan/porijeklo-i-slavlje-uskrsa
Drugi razlog je puno važniji i u njemu leži povijesno ‘mađioničarsko’ teološki trik koji spada u onaj kontekst kojeg su apostoli navještali kao “tajna bezakonja koja dolazi”:
https://www.bitno.net/vjera/formacija/nedjelja-ili-subota/
Što je to kompromisno kršćanstvo iskemijalo i lako ostvarilo da se danas malo tko pita “Hej, a zašto mi to tako?”
U gornjem tekstu je četvrta zapovijed o svetkovanju sedmog dana u tjednu kao dana od odmora/počinka ili Dana Gospodnjeg prikazana kao da je riječ o obrednim odmorima/počincima, što je potpuno krivo. Naime na hebrejskom shabbat znači odmor-počinak. Židovi su dobro znali razlikovat obredne shabbate i tjedni shabbat (subota, sedmi dan) koji nikad nije bio vezan uz neki obred već uz moralni zakon, deset zapovjedi – četvrta zapovijed:
“Sjeti se subotnoga dana, drži ga svetim.Šest dana radi i obavljaj sve poslove svoje. Ali sedmi dan jest subota, dan odmora u čast Gospodu, Bogu tvojemu.Tad ne smiješ raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili kći tvoja, ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja ni stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih. Jer u šest dana stvori Gospod nebo i zemlju, more i sve, što je u njima, ali sedmi dan otpočinu On. Zato je Gospod blagoslovio i posvetio subotni dan.” Izlazak 20,8
Pošto je Isus Krist uskrsnuo u nedjelju (prvi dan tjedna) ekipa se dosjetila kako da teološki opravda dotašnje svetkovanje prvog dana u tjednu posvećenog bogu sunca (Sonntag, Sunday…).
Ne samo da je ostalo na tome, već su se oni koji su ostali pri sedmom danu proglašavali fundamentalistima ili ekstremistima…duhovno zaostalima jer nisu shvatili novo stvaranje, novu nadu i još uvijek žive “po starom poredku stvari”.
Dakle moralna zapovijed je prikazana kao obredna a potom je svetost sedmog dana u tjednu (subota) prenesena na prvi dan u tjednu (nedjelja) zbog slave Kristovog uskrsnuća u prvi dan tjedna – u nedjelju. Mnogi kršćanski teolozi naučavaju da je sedmi dan (subota) dat kao dan odmora Židovima a ne i kršćanima, oni tvrde da je subota izričito dana Židovima. S druge strane nitko od njih ne dovodi u pitanje da je Božji nepromjenjivi moralni zakon dat cijelom svijetu, koji je samo bio objavljen preko židovskog naroda (subota je dio tog istog moralnog zakona). Jedan narod je bio izabran da se preko njega raširi spoznaja o Bogu, moralnom zakonu i spasenju. Taj narod nije bio izabran od Boga da sebe uzvisuje nad svim narodima, već da širi istinu koja mu je povjerena svojim primjerom posvećenog života. Nažalost Židovski narod nije ispunio povjerenu misiju, uzvisio je sebe, odbacio je Mesiju, pa je Bog odlučio istinu širiti preko svih ostalih naroda. Većina današnjih biblijskih učitelja kao da se prave mutavi, kao da ne znaju da je dan od odmora ustanovljen prilikom stvaranja svim potomcima Adama i Eve, svim narodima. Subota, sedmi dan je podsjetnik na stvaranje: “Jer u šest dana stvori Gospod nebo i zemlju, more i sve, što je u njima, ali sedmi dan otpočinu On. Zato je Gospod blagoslovio i posvetio subotni dan.” Izgleda (po mnogima) da od svih zapovijedi samo četvrta zapovijed važi za Židove ili još inovativnije… ta zapovijed se može mijenjati ovisno o religijskom-denominacijskom kontekstu, za neke je Subota, za neke Nedjelja, za neke Petak a za mnoge niti jedan poseban dan jer je Isus Krist ukinuo moralni zakon (deset zapovijedi) smrću na križu!? Da, mnogi kršćani vjeruju da nas je Krist oslobodio od Zakona pa tako ne moramo držati dan od odmora (četvrta zapovijed). Apsolutno je jasno da smo pod milošću i da smo milošću spašeni a ne nekim svojim djelima, doprinosima ili zaslugama, međutim mnogima namjerno ili nenamjerno nije jasno da iako je uzrok našeg spasenja Isus Krist Sin Božji, vječni moralni zakon vrijedi i dalje, potreba za danom od odmora, danom posvećenom Bogu je vječna, ne ubi, ne kradi, ne svjedoči lažno…vječna potreba. Da čovjek nije pao u grijeh ne bi mu Bog trebao na pismeno dati zapovjedi jer u bezgrešnom stanju zapovjedi su u srcu a ne na hladnim kamenim pločama. Zapovjedi se žive kao što ih je Krist živio, malo je pričao o njima a savršeno ih je ispunio. Zapovjedi zvuče kao zapovjedi buntovnom nepokajanom srcu a oslobođenom srcu koje je u novom savezu s Bogom su dragocjene smjernice koje otkrivaju Božji karakter i “valnu dužinu” Nebeskog kraljevstva. Postoji veza između tjednog podsjetnika (Subota, stvaranje) na Stvoritelja – (Subota, izbavljenje) na Otkupitelja, o tome je apostol Pavao pisao u poslanici Hebrejima a nekoliko misli o toj povezanosti možete pročitati u ovom članku:
Opravdanje isključivo vjerom
Dakle kako da budem sretan za blagdan koji služi kao glavni argument pogrešnoj, prijevarnoj teologiji? Za one koje zbunjuje koji je prvi a koji sedmi dan u tjednu evo još konfuznijeg objašnjenja:
https://hr.wikipedia.org/wiki/Nedjelja
Kao prvo zapovijed o svetkovanju dana od odmora nije treća zapovijed u Bibliji već u katoličkom katekizmu, u Bibliji je to četvrta zapovijed! Rimokatolička crkva je uklonila drugu i razdvojila desetu da bi ostalo deset zapovijedi u katekizmu. Ali biblijskim kršćanima nije Rim autoritet već Božja objava – Biblija! Kao drugo Shabbat, sedmi dan u tjednu je Subota i ne mora se prikrivati u našem govornom području sa tuđom riječju, Subota je slavenska verzija riječi Shabbat. Kao treće, nisu samo adventisti kršćani koji svetkuju subotu, ima bar još 4-5 kršćanskih denominacija koje svetkuju subotu i velik broj individualaca u protestantskom svijetu koji su u svojim zajednicama, imaju bogoslužje nedjeljom ali su shvatili i prihvatili istinski dan od odmora i bogoslužja – sedmi dan u tjednu, subotu.
Svi oni koji svetkuju prvi dan u tjednu, dan nedjeljni, svjesno ili nesvjesno oni su pod autoritetom Rimske crkve. Žalosno je da većina “Kristovih sljedbenika” više drži do blagdanskog ugođaja ali nema vjeru u realnost uskrsnuća koju je Isus Krist izborio za nas:
“A ovo kažem, braćo, da tijelo i krv ne mogu baštiniti kraljevstva Božjega, niti raspadljivost baštini neraspadljivost,
Evo vam govorim tajnu: Svi nećemo usnuti, ali svi ćemo se promijeniti;
Iznenada, u trenutku oka, u posljednjoj trubi; jer će zatrubiti, i mrtvi će uskrsnuti neraspadljivi, i mi ćemo se promijeniti,
Jer ovo raspadljivo treba da se obuče u neraspadljivost, i ovo smrtno da se obuče u besmrtnost.
A kad se ovo raspadljivo obuče u neraspadljivost, i ovo se smrtno obuče u besmrtnost, onda će se ispuniti riječ, što je napisana: “Pobjeda proguta smrt.
Gdje je, smrti, pobjeda tvoja? Gdje je, smrti, žalac tvoj?”
A žalac je smrti grijeh, a sila je grijeha zakon.
A Bogu hvala, koji nam dade pobjedu po Gospodinu našemu Isusu Kristu.
Zato, braćo moja ljubljena, budite stalni i nepokolebljivi, puni revnosti u djelu Gospodnjem svagda, znajući, da rad vaš nije uzaludan u Gospodinu!” 1. Korinćanima 15,50-58
Isti ti kršćani koji više mare za ugođaj (ljudske predaje i običaje) nego za Božju volju ne znaju kako povezati ovo Biblijsko obećanje sa teologijom pakla i čistilišta, plitka ugođajna pobožnost ne vidi ni kontradiktornost.