Što je Božja objava – Biblija?
Iznimno je važno razumjeti da Božja objava nije povjesni priručnik s detaljnim, preciznim opisom događaja kakav podsvjesno očekuje čovjek 21. stoljeća. I sto tako Biblija nije znanstveni priručnik koja detaljno objašnjava npr. stvaranje svijeta, pad u grijeh, opći potop itd. Čovjek koji kritički pristupa Božjoj objavi i nalazi u njoj nedosljednosti, proturječnosti, pristupa s velikom predrasudom i najzad u silnom dokazivanju spotiče se o svaki biblijski događaj kršeći zakon logike u kojeg se uzda.
Naime očekivati da je Biblija znansteveni ili povjesni priručnik je nelogično. Ako su biblijski izvještaji skromnog, kratkog, šturog opisa ne znači da nisu istiniti.
Bog nam predlaže da primjenimo ovu logiku kada čitamo njegovu objavu da bi je mogli razumijeti, naime logika je da moramo biti pošteni – ferplay inače u životu i promišljanju o bilo čemu, trebamo imati osjećaj za ispravno, trebamo imati empatiju prema ljudima i ostalim živim bićima. Motivi i pobude moraju biti na viskoj razini, trebamo biti plemeniti. Ako to sve otprilike imamo to je dokaz da nas je Bog pripremio za razumijevanje, tek tada smo spremni prihvatiti objavu u formatu kakav je, bez zamjerki.
Tada nam postaje jasno da se biblija najviše bavi problemom povratka čovječanstva u stanje prije pada u grijeh, u moralnom i fizičkom smislu. Čitajući biblijske događaje postajemo svjesni realnog stanja našeg karaktera za razliku od slike koju nam nudi vlastiti ego. Isto tako postajemo svjesni stvarne Božje prisutnosti, Bog postaje stvaran u našoj svakodnevnici. Božja objava je stvarna objava, ona otkriva da je Bog ljubav, molitva i svijest o Božjem karakteru mijenja naš karakter nalik na Njegov. Tko nije spoznao da je Bog ljubav, ne može ispravno razumijeti i tumačiti Njegovu objavu.
S druge strane ako smo počeli čitati bibliju vjerujući da je to nadahnuta Božja objava trebamo biti svjesni da je to tek poziv, to je početak procesa, tek smo pozvani i o našoj suradnji s Božjim Duhom ovisi naša izgradnja. Naravno da je proces započeo davno prije u određenom smislu ali spasenje je onaj trenutak kada imamo odnos sa Spasiteljem kao sa najboljim prijateljem, kao sa ocem ili majkom, kada smo na istoj valnoj dužini koja se zove ljubav. Predrasuda je da čovjek treba preko svoje volje misliti i činiti dobro da bi bio prihvaćen od Boga, istina je da čovjek voli misliti i činiti dobro jer je već prije prihvaćen od Boga bezuvjetno. To je spasenje, shvatiti da je Bog ljubav, tada ta ljubav čini čudo promjene u nama. Pisana Božja objava – Biblija je važna isto kao i direktni Božji utjecaj na našu savjest i svijest preko Svetog Duha. Ta dva utjecaja se savršeno nadopunjuju tako da su neizostavni. Proučavati Bibliju bez utjecaja Svetog Duha nije spasonosno već je samo informativno.
Nadahnuće Božje Riječi
Sada je vrijeme kada je potpuno prikladno postaviti pitanje: „Kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Luka 18:8) {1SM 15.1}
Duhovna tama prekrila je zemlju i veliki mrak ljude. U mnogim crkvama postoji skepticizam i nevjerstvo u tumačenju Svetog pisma. Ima mnogo, vrlo mnogo onih koji dovode u pitanje istinitost i pouzdanost Svetog pisma. Ljudska razmišljanja i maštanja čovječjeg srca potkopavaju nadahnuće Božje Riječi, i ono što bi se trebalo prihvatiti kao činjenica okružuje se oblakom tajnovitosti. Ništa ne stoji na čvrstim temeljima, jasno i istaknuto. To je jedan od izrazitih znakova posljednjih dana. {1SM 15.2}
Ova Sveta Knjiga podnijela je napade sotone, koji se ujedinio sa zlim ljudima kako bi sve što je božanske prirode zavio u oblak i tamu. Ali Gospod je svojom vlastitom silom očuvao tu Svetu Knjigu u njezinu trenutnom obliku
– kao mapu ili vodič ljudskoj obitelji koji im pokazuje put k nebu. {1SM 15.3}
Ali Božja proročanstva tako su očito zanemarivana da postoji malo onih u našem svijetu, čak i među onima koji tvrde da ih objašnjavaju drugima, koji posjeduju nebesko poznavanje Svetog pisma. Postoje učeni ljudi s fakultetskim obrazovanjem, ali ti pastiri ne pasu Božje stado. Oni ne uzimaju u obzir da će savršenstvo Svetog pisma neprestano otkrivati svoja skrivena blaga, kao što se drago kamenje otkriva onima koji kopaju kako bi ga pronašli. {1SM 15.4}
Postoje ljudi koji teže za tim da budu originalni, koji pokazuju mudrost iznad onoga što je zapisano; dakle, njihova mudrost je ludost. Oni otkrivaju prekrasne stvari ispred svoga vremena, ideje koje pokazuju da su daleko zaostali u shvaćanju Božje uzvišene volje i Njegovih namjera.
Pokušavajući objasniti ili otkriti tajne vjekovima skrivene od smrtnih ljudi, oni su nalik na čovjeka koji se bacaka u blatu, koji nije u stanju izvući samog sebe a ipak govori drugima kako se izvući iz blatnog jezera u kojem se oni nalaze. To je prikladna slika ljudi koji se namjere ispravljati pogreške Biblije. Ni jedan čovjek ne može poboljšali Bibliju svojim prijedlozima o tome što je Gospod mislio reći ili što je trebao reći. {1SM 16.1}
Neki nam se ozbiljno obraćaju riječima: „Zar ne mislite da je moglo doći do pogrešaka od strane onih koji su prepisivali ili prevodili?“
Sve to je vjerojatno, a um koji je toliko skučen da se koleba ili spotiče zbog te mogućnosti ili vjerojatnosti bit će jednako spreman spoticati se na tajne Nadahnute Riječi, jer njihovi slabašni umovi nisu u stanju shvatiti Božje namjere. Uistinu, oni bi se jednako lako spotaknuli na jasne činjenice koje jednostavan um prihvaća i uviđa njihovo božansko porijeklo, kojem su Božje riječi jasne i prelijepe, pune srži i sadržaja. Sve pogreške neće uzrokovati nevolje ni jednoj duši, niti spotaknuti noge bilo koga tko nije sklon izmišljati poteškoće za najjednostavnije otkrivene istine. {1SM 16.2}
Bog je povjerio pripremu Njegove božanski nadahnute Riječi smrtnom čovjeku. Ta Knjiga, složena u knjige Starog i Novog Zavjeta, vodič je pripadnicima palog svijeta koji ima je ostavljen u baštinu kako se ni jedna duša, proučavajući ju i slijedeći njezine upute, ne bi izgubila na svom putu u nebo. {1SM 16.3}
Oni koji pokušavaju otkrivati navodna sporna mjesta u Svetom Pismu, mjereći svojim ograničenim mjerilima što je nadahnuto a što nije nadahnuto, trebali bi pokriti svoje lica kao što je to učinio Ilija kad mu se obraćao tihi i tanak glas, jer se nalaze u prisutnosti Boga i svetih anđela koji su tijekom stoljeća ljudima prenosili svjetlost i znanje, govoreći im što treba a što ne treba činiti, otkrivajući pred njima uzbudljive i zanimljive prizore, putokaz po putokaz u simbolima i znakovima i slikama. {1SM 17.1}
A On [Bog] nije, dok je pokazivao opasnosti koje se gomilaju oko posljednjih dana, osposobio bilo kojeg ograničenog čovjeka da otkrije skrivene tajne niti nadahnuo jednu osobu ili grupu ljudi da donose sud u vezi s time što je nadahnuto a što nije. Kada ljudi, sa svojom ograničenom prosudbom, nalaze nužnim upustiti se u ispitivanje Svetog pisma kako bi odredili što je nadahnuto a što nije, oni zapravo staju pred Isusa kako bi Mu pokazali bolji put od onog kojim nas je On vodio.{1SM 17.2}
Ja prihvaćam Bibliju upravo onakvu kakva ona jest, kao Nadahnutu Riječ. Vjerujem u njezino nadahnuće u cijeloj Bibliji. Pojavljuju se ljudi koji misle da su u Božjoj Riječi našli nešto za kritiziranje. Otkrivaju te stvari drugima kao dokaz vlastite nadmoćne mudrosti. Ti su ljudi – mnogi od njih – pametni ljudi, učeni ljudi, posjeduju rječitost i nadarenost, ali se njihovo cjelokupno životno djelo sastoji od uznemiravanja umova drugih ljudi u vezi s nadahnućem Svetog pisma. Oni na mnoge utječu da drugi usvoje njihovo gledanje na stvari. I tako se isto djelo prosljeđuje od jedne osobe do druge, upravo kako je to sotona zamislio da bi trebalo biti, sve dok ne uvidimo puno značenje Kristovih riječi: „Kad Sin Čovječji dođe, hoće li naći vjere na zemlji?“ (Luka 18:8). {1SM17.3}
Braćo, nemojte uposliti svoj um ili ruke kritiziranjem Biblije. To je djelo koje raduje sotonu kad ga bilo tko od vas čini, ali to nije posao koji vas je Gospod uputio da radite. {1SM 17.4}
Ljudi trebaju prepustiti Bogu da se brine o svojoj vlastitoj Knjizi, svojim živim proročanstvima, kao što je to činio kroz vjekove. Oni počinju dovoditi u pitanje neke dijelove otkrivenja i okomljuju se na mane u onome što izgleda kao nedosljednost u ovoj ili onoj izjavi. Počevši od Knjige Postanka, oni se odriču onoga što smatraju upitnim; njihovi umovi nastavljaju u tom smjeru, jer sotona će voditi ljude do one mjere u kojoj su to oni spremni slijediti u svojem kritiziranju; oni u cijelom Svetom pismu vide nešto u što mogu sumnjati. Njihove sposobnosti kritiziranja oštre se vježbanjem,
i sada se više ni na što ne mogu osloniti sa sigurnošću. Pokušavate razgovarati argumentirano s tim ljudima, ali to je gubitak vašeg vremena. Oni će upotrijebiti svoju moć izrugivanja čak i na Bibliji.
Na kraju postaju izrugivači, ali bili bi začuđeni kada biste im to predstavili u takvom svjetlu. {1SM 17.5}
Braćo, držite se svoje Biblije, onako kako je napisana, prestanite s vašim kritikama vezanim uz njezinu vjerodostojnost te izvršujte Riječ i nitko od vas neće biti izgubljen. Ljudska domišljatost vjekovima se trudila izmjeriti Božju Riječ svojim ograničenim umovima i ograničenim shvaćanjem.
Kada bi Gospod, autor živih proročanstava, razgrnuo zavjesu i otkrio svoju mudrost i svoju slavu pred njima, oni bi se ponizili u prašinu i uzviknuli kao što je to učinio Izaija: „Čovjek sam nečistih usana, u narodu nečistih usana prebivam.“ (Izaija 6:5). {1SM 18.1}
Jednostavnost i jasan izričaj jednako razumiju nepismeni, poljodjelci i djeca, kao i odrasli ljudi ili intelektualni divovi. Ako pojedinac posjeduje velike darove umnih sposobnosti, u Božjim će proročanstvima pronaći blaga istine, prekrasna i dragocjena, koja može prisvojiti za sebe. Također će pronaći teško razumljiva mjesta, tajne i čudesa koja će mu pružiti najveće zadovoljstvo u proučavanju tijekom cijelog dugog života, a ipak se iza njih još uvijek nalazi beskonačnost. Ljudi s malim postignućima, koji posjeduju ograničene sposobnosti i prilike da se dobro upoznaju sa Svetim pismom, u živim proročanstvima nalaze utjehu, vodstvo, savjet i plan spasenja jasan poput zrake sunca. Nitko nije osuđen na propast zbog nedostatka znanja, osim ako je svojevoljno slijep. {1SM 18.3}
Zahvaljujemo Bogu što je Biblija prilagođena za siromašnog čovjeka jednako kao i za učenog.
Ona je prikladna za sva godišta i sve klase. – Rukopis 16, 1888. (napisano u Minneapolisu, Minn., u jesen 1888.). {1SM 18.4}
Primjedbe na Bibliju
Ljudski se umovi razlikuju. Umovi različitih razina obrazovanja i načina razmišljanja imaju različite doživljaje istih riječi, pa je jednom čovjeku teško osobi drugačijeg temperamenta, obrazovanja i načina razmišljanja riječima točno prenijeti onu zamisao koja je bila jasna i određena u njegovu vlastitom umu. Ali iskrenu i čestitu čovjeku ta misao može biti dovoljno jasna i razumljiva da mu prenese značenje onoga što se želi reći za sve praktične primjene. Ako je osoba s kojom komunicira neiskrena i ne želi vidjeti ni razumjeti istinu, ona će u potpunosti izvrnuti njegove riječi i jezik kako bi odgovarali njezinim namjerama. Takvi će pogrešno tumačiti njegove riječi, pustiti mašti na volju, udaljiti ih od njihova pravog značenja i tada se utvrditi u vlastitom nevjerovanju, tvrdeći da su ti stavovi u potpunosti pogrešni. {1SM 19.1}
To je način na koji se prema mojim spisima odnose oni koji ih žele pogrešno shvatiti i izopačiti. Oni pretvaraju Božju istinu u laž. Na isti način na koji se oni odnose prema zapisima u mojim objavljenim člancima i mojim knjigama, skeptici i nevjernici odnose se prema Bibliji.
Oni ju čitaju u skladu sa svojom namjerom da ju izopače, pogrešno primijene i namjerno odvoje ono što je rečeno od njegova pravog značenja. Izjavljuju da se Biblijom može dokazati sve i svašta, da svaka sekta potvrđuje istinitost svoje nauke te da Biblija dokazuje najrazličitije doktrine. {1SM 19.2}
Biblijski pisci morali su izraziti svoje zamisli ljudskim jezikom. Ona je pisana čovječjom rukom.
Ti ljudi bili su nadahnuti Svetim Duhom. Zbog nesavršenosti ljudskog shvaćanja jezika, ili izopačenosti ljudskog uma, domišljatog u načinima izbjegavanja istine, mnogi čitaju i shvaćaju Bibliju na način koji njima odgovara. Poteškoća se ne nalazi u Bibliji. I političari na suprotnim stranama sukobljavaju se oko točaka u pisanom zakonu i zauzimaju suprotna stajališta po pitanju tih zakona i njihove primjene. {1SM 19.3}
Sveto pismo dano je ljudima ne u kontinuiranom lancu neprekinutih izjava, već dio po dio kroz više naraštaja, kako je Bog u svojoj providnosti uočavao prikladnu priliku ostaviti dojam na ljude u raznim vremenima i na raznolikim mjestima. Ljudi su zapisivali ono na što ih je poticao Sveti Duh.
Zemlja daje „prvo pupoljak, zatim cvijet, a onda plod,“ „najprije stabljiku, onda klas i napokon puno zrnja na klasu.“ Upravo je to ono što za nas predstavljaju izjave u Bibliji. {1SM 19.4}
Ne postoji uvijek savršeni redoslijed ili očito jedinstvo u Svetom pismu. Kristova čuda nisu navedena točnim redoslijedom, već u skladu s prilikama koje su se javljale, koje su zahtijevale to božansko otkrivenje Kristove sile. Biblijske istine su skriveni biseri. Njih se mora tražiti, iskapati ih uz mukotrpan trud. Oni koji na Sveto pismo bace samo površan pogled, sa svojim površnim znanjem koje oni smatraju vrlo dubokim, govorit će o kontradikcijama u Bibliji te dovoditi u pitanje autoritet Svetog pisma. Ali oni čija su srca u skladu s istinom i dužnošću, pretraživat će Sveto pismo sa srcem spremnim prihvatiti božanske utiske. Prosvijetljena duša vidi duhovno jedinstvo, jednu veličanstvenu zlatnu nit koja se proteže kroz cjelinu, ali opažanje dragocjene zlatne niti zahtijeva strpljenje, razmišljanje i molitvu. Oštri sukobi oko Biblije doveli su do proučavanja i otkrili skupocjene dragulje istine. Mnogo je suza proliveno i prineseno je mnogo molitva kako bi Gospod darovao razumijevanje svoje Riječi. {1SM 20.1}
Biblija nam nije dana na nekom veličanstvenom nadljudskom jeziku. Isus je, kako bi dopro do čovjeka tamo gdje se on nalazio, na sebe preuzeo ljudsku prirodu. Biblija je morala biti dana na jeziku ljudi. Sve što je ljudsko nesavršeno je. Istom riječju izražavaju se različita značenja; ne postoji jedinstvena riječ za svaku posebnu ideju. Biblija je dana za praktične primjene. {1SM 20.2}
Kalupi umova su različiti. Ne razumijevaju svi izjave i tvrdnje na isti način. Neki shvaćaju izjave Svetog pisma na način prikladan njihovim specifičnim umovima i slučajevima. Prethodno stečene sklonosti, predrasude i strasti imaju snažan utjecaj na smanjenje razumijevanja i zbunjivanje uma čak i prilikom čitanja riječi Svetog pisma. {1SM 20.3}
Učenicima koji su putovali za Emaus trebalo je razmrsiti njihovo tumačenje Svetog pisma. Isus je hodao s njima prerušen i razgovarao s njima kao običan čovjek. Počevši od Mojsija i proroka, poučio ih je svemu vezanom uz Njega, te da su Njegov život, Njegova misija, Njegove patnje i Njegova smrt bili upravo onakvi kako su prorečeni u Božjoj Riječi. On je otvorio njihov um kako bi mogli shvatiti Sveto pismo. Kako je brzo razjasnio zamršene stvari i pokazao jedinstvo i božansku vjerodostojnost Svetog pisma! Koliko je danas mnogo onih koji trebaju otvoriti svoj um! {1SM 20.4}
Bibliju su napisali nadahnuti ljudi, ali ona nije Božji način misli i izričaja. Ona je izraz ljudskog načina. Bog ovdje nije predstavljen kao pisac. Ljudi će često reći da neki izraz nije nalik Bogu. Ali Bog nije stavio svoje riječi, svoju logiku ili retoriku u Bibliju kako bi ljudi o njima donosili svoj sud.
Pisci Biblije bili su Božji zapisničari, ne Njegovo pero. Pogledajte različitost tih pisaca. {1SM 21.1}
Riječi u Bibliji nisu ono što je nadahnuto, već ljudi koji su ih pisali. Nadahnuće ne djeluje na čovjekove riječi ili način izražavanja, već na samog čovjeka koji, pod utjecajem Svetog Duha, postaje nadahnut mislima. Ali riječi primaju pečat uma pojedinca. Nebeski um je raspršen. Nebeski um i volja ujedinjuju se s ljudskim umom i voljom; na taj način ono što čovjek izgovara postaju Božje riječi. – Rukopis 24, 1886. (napisan u Europi 1886.). {1SM21.2}
Jedinstvo u različitosti
U svakom drvu postoji raznolikost, i gotovo da ne postoje dva potpuno slična lista. Ali ta raznolikost doprinosi savršenstvu stabla kao cjeline. {1SM21.3} Mogli bismo postaviti pitanje zašto nam je u Bibliji potrebno Matejevo, Markovo, Lukino i Ivanovo Evanđelje, zašto su nam potrebna Djela apostola i raznolikost pisaca u poslanicama koji se bave istim stvarima? {1SM 21.4} Gospod je dao svoju riječ upravo na način na koji je želio da ona dođe. Dao ju je preko različitih pisaca, od kojih je svaki imao vlastitu osobnost, iako su pisali o istim događajima. Njihova svjedočanstva objedinjena su u jednoj Knjizi, i ona su poput iskaza na nekom društvenom sastanku.
Ona ne predstavljaju stvari na potpuno isti način. Svatko posjeduje vlastito iskustvo, i ta raznolikost proširuje i produbljuje znanje koje se iznosi kako bi se zadovoljile potrebe različitih umova. Izražene misli nemaju čvrsto postavljenu jednoličnost, kao da su lijevane u željeznom kalupu, što bi njihovo čitanje činilo vrlo monotonim. Takva jednoličnost uzrokovala bi gubitak elegancije i ljepote osobitosti… {1SM 21.5}
Stvoritelj svih ideja može nadahnuti različite umove istom mišlju, ali svaki od njih može ju izraziti na drugačiji način, no ipak bez kontradikcija.
Činjenica da postoji ta različitost ne bi nas trebala smesti ili zbuniti. Rijetki su slučajevi kada će dvije osobe vidjeti ili izraziti istinu na potpuno identičan način. Svatko se zadržava na specifičnim točkama koje je sposoban cijeniti zbog svoje prirode i obrazovanja. Sunčeva svjetlost koja pada na različite predmete daje tim predmetima različite nijanse. {1SM22.1} Bog je svojim apostolima kroz nadahnuće svojeg Duha dao istinu kako bi ju oni izrazili u skladu s razvojem njihova uma od strane Svetog Duha. Ali um time ne postaje sputan, kao da je stisnut u nekakav kalup. – Pismo 53, 1900. {1SM 22.2}
Gospodin ljudima govori nesavršenim jezikom
Gospodin govori ljudskim bićima nesavršenim jezikom kako bi pokvarena osjetila i otupjela, zemaljska moć shvaćanja zemaljskih bića, mogla razumjeti Njegove riječi. Na taj se način očituje Božja milostivost. On izlazi u susret palim ljudskim bićima tamo gdje se ona nalaze. Biblija, iako savršena u svojoj jednostavnosti, ne podudara se s Božjim veličanstvenim idejama, jer beskonačne zamisli ne mogu se savršeno utjeloviti u mislima konačnih umova. Umjesto da su izričaji Biblije pretjerani, kao što to mnogi pretpostavljaju, snažni izrazi slamaju se pred veličanstvenošću misli, iako je pisac odabrao najizražajniji jezik za prenošenje istina najvišeg obrazovanja. Grješna bića mogu podnijeti samo pogled na sjenu sjaja nebeske slave.”