Većina vjernika poruku Laodicejskoj crkvi Otkrivenje 3,14-22 tumači kao stanje ravnodušnosti i ljenosti za rad u Božjem djelu. Poruka Laodiceji je shvaćena kao poruka vjerništvu, nije vezana za vodstvo. Vodstvo radi, vjernici sjede, slušaju i na kraju Subotnjeg bogoslužja tradicijonalno odlaze kućama. Ponekad se vraćaju u crkvu poslijepodne, pa opet odlaze svojim putem. Najveća značajka piramidalne strukture je kontrola, kontrola kroz preorganiziranost. Intezitet kontrole je proporcionalan intezitetu nepovjerenja. Crkva ne može ispuniti svoju misiju zamjenivši vjeru sa pretpostavkom, slobodu s lancima. Tijelo Kristovo na zemlji je slijepa, uobražena, hvalisava masa koja živi u iluziji vjerskog iskustva. To nije vizionarski slobodni pokret ostatka koji djeluje već paralizirani institucijalizirani organizator subotnjih susreta i priredbi.
“Jer govoriš: Bogat sam i obogatio sam se i ništa ne trebam; a ne znaš, da si bijedan i nevoljan, i siromah i slijep, i gol.”
“Mi imamo potpunu istinu!” hvali se Laodiceja, “Mi imamo daleko bolju teologiju nego u vrijeme naših pionira!”.
Poruka Laodiceji je usmjerena na stanje umišljenosti. Od svih sedam perioda crkve ostatka ovaj period je okarakteriziran kao vremenom velikog samozavaravanja.
“Svjetujem te, da kupiš u mene zlata žeženoga u ognju, da se obogatiš, i bijele haljine, da se obučeš, i da se ne pokaže sramota golotinje tvoje, i masti, da pomažeš oči svoje, da vidiš.”
Poruka Laodiceji je usmjerena na površno razumijevanje najočiglednijih poruka Božje Riječi. Ostatak koji se hvali svojim duhovnim statusom, izabranici Božji, podsjećaju na drevni Izrael koji je prisvojio status izabranika. I jedni i drugi su bili izabrani za misiju ali prisvojiti darovani status je nešto sasvim drugo. Iz te samodopadljivosti se ukorijenila religija prosperiteta (statusoljublje, častoljublje) i samoopravdanje, nasuprot Kristove pravednosti (bijele haljine). Zlato je zamijenjeno blatom. Kao zlato, čiste i prokušane biblijske istine o Božjoj prirodi i opravdanju vjerom, koje su izdržale ispit vremena su umrljane “progresivnim” Laodicejskim vjerovanjima. Isto tako tumačenje truba iz Otkrivenja kao povijesna rekapitulacija je pogrešno kao i simpatiziranje katoličke mistične-spiritističke dogme koja razdvaja BIĆE od OSOBE i naučava JEDNO BIĆE a TRI OSOBE. Laodiceja tvrdi da ispunjava misiju propovijedanja troanđeoske vijesti. Propovijedanje unutar crkve je korisno ali nema govora da crkva čini nešto značajnije u smislu kontinuirane otvorene poruke na trgovima i ulicama. Zapravo Laodiceja dovodi u pitanje vjerodostojnost darovanog Duha Proroštva, darovane spoznaje o Troanđeoskoj vijesti i svog statusa naroda ostatka s posebnom misijom za ovaj svijet.
Isus Krist je imao Adamovu prirodu prije pada u grijeh tvrdi Laodiceja…”Tri božanska bića su DOGOVORILI ULOGE za potrebu plana spasenja!” tvrdi Laodiceja. Velik broj teologa i vjernika koji zastupaju ovo vjerovanje o tri božanska entiteta bez naročite osobnosti, nemaju pravo iskustvo razumijevanja Božje prirode i djela otkupljenja. Ova pogubna teologija se proširila crkvom kao zaraza ali nitko od teologa nije isključen radi širenja ove neistine. Vječni Božji Sin je za mnoge uvjetno vječan i uvjetno doslovan Božji Sin. Mnogi teolozi tvrde da se epitet (Sin Božji) ostvario tek po utjelovljenju Isusa Krista a drugi pak tvrde da je epitet Sin samo metaforičke a ne doslovne prirode.
Biblija, Božja objava nam otkriva da se Božji vječni, božanski i doslovni Sin utjelovio u Isusa Krista. “Jer je Bog tako ljubio svijet, da je predao svojega jedinorođenog Sina, da svaki, koji vjeruje u njega, ne pogine, nego ima život vječni.” On nije postao Sin Božji utjelovljenjem, On je predan kao vječni Sin Božji, ono što je postao utjelovljenjem je istovremeno i Sin čovječji.
Moderna teologija zagovara otkupljenje bez rizika po božanstvo. Bez razumijevanja rizika ne može se u potpunosti shvatiti smisao žrtvovanja bezgrešnog Janjeta i čin otkupljenja. Bez svijesti o postojećem riziku srce ne može doživjeti onaj stupanj osvjedočenja koji izaziva stvarnu promjenu. Vjerovanje u tri božanske osobe koje su istovremeno jedno metafizičko božansko biće – takvo vjerovanje ne može poimati rizik. Jedno božansko biće ne može imati rizik, rizik je tek moguć ako postoje dva božanska bića a jedno od njih se u potpunosti izložilo za spasenje svijeta. Bog Otac je poslao svog božanskog Sina po svom božanskom Svetome Duhu i riskirao Njegov vječni gubitak.
Ljubav koja riskira sve
I reče Bog: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična“
Opravdanje isključivo vjerom
Pretentious theology and doctrine of Trinity
One View On The Revelation
Jedan uvid u Otkrivenje
Laodiceja nije unaprijedila, već naprotiv, unazadila je ono što je Bog pokrenuo u vrijeme Filadelfijske crkve. Laodiceja kaže da nudi svijetu balansiranu vijest i to je istina, ta vijest niti je vruća niti hladna, baš je u balansu.
Poruka Laodiceji nije poruka bez posljedica. “Ja koje god ljubim, one korim i kaznim; budi revan dakle i pokaji se!”
Bog će se sigurno obračunati s institucijom čija se arogancija “popela” do neba.