Mojsije opet zapita Boga: “Ali kad dođem k sinovima Izraelovim, pa im reknem: ‘Bog otaca vaših šalje me k vama’, i ako me upitaju: ‘Kako mu je ime?’ – što ću im odgovoriti?
Bog odgovori Mojsiju: “Ja jesam, koji jesam.” I nastavi: “Tako reci sinovima Izraelovim: ‘Ja jesam’, posla me k vama!”
Dalje reče Bog Mojsiju: “Tako javi sinovima Izraelovim: ‘Gospod, Bog otaca vaših, Bog Abrahamov, Izakov i Jakovljev, posla me k vama.’ To je ime moje na vijeke, i tako me se ima zvati kroz sve naraštaje. Izlazak 3,13-15
U vrijeme starog Izraela svi narodi na zemlji su imali vrhovnog vođu ili kralja a njihovi mnogobrojni bogovi su imali konkretnija imena od onog kojim se Bog predstavio Mojsiju. Isto tako, okolni narodi su uživali prednost da fizički prezentiraju svoje bogove u obliku kipova i raznih drugih relikvija, što je biblijski Bog izričito zabranio drugom zapovjedi dekaloga. Izraelski narod nije smio prezentirati svog Boga i slaviti ga na način kako su to činili okolni narodi. Druga zapovijed zabranjuje bilo kakvu vizualizaciju materijalnim predmetima i korištenje istih u bogoslužbenu svrhu. Može se reći da je Izrael bio jedinstven među svim narodima na zemlji. Imao je Boga bez nekog uobičajenog imena poput bogova okolnih naroda, nisu ga smjeli fizički prezentirati i bili su vođeni direktno od njega, nisu imali jednu određenu ljudsku osobu kao vladara nad nacijom. Izraelci su izgubili svaku mogućnost da se pohvale svojim Bogom i kraljem onako kako su to činili okolni narodi. Kada su okolni narodi pitali izraelski narod koji su vam bogovi i kakvo im je ime, izraelci su morali skromno odgovoriti da imaju samo jednog boga koji nema neko ime i ne dozvoljava svoju fizičku prezentaciju niti u bogoslužbene svrhe. Takav odgovor je bio jako teško shvatiti pa je ostalo još samo jedno važno pitanje, tko vam je kralj? Izraelci su mogli samo slegnuti ramenima i reči, On nam je i Bog i Kralj. Ovakav odgovor je mogao samo izazvati podsmijeh i prezir okolnih naroda. Izravno Božje vodstvo od strane boga bez naročitog imena i s nemogučnošću da se boga fizički prezentira, sve to je bilo prilično iritantantano grešnoj ljudskoj naravi koja se ugledala na politeističke susjede.
Cijela povijest antičkog izraelskog naroda je vezana uz kompleks manje vrijednosti i čežnju da budu isti kao i okolni politeistički narodi. Bog je u svojoj mudrosti ponudio najbolji model vodstva narodu koji je trebao postati primjerom čistoće karaktera i uzorom svim narodima na zemlji. Bog im je onemogućio svaki pokušaj razmetanja vanjštinom i okrenuo im pažnju na unutarnje stanje duha, karaktera ali to se častoljubivom narodu nije sviđalo, došao je trenutak u povijesti kad su zatražili ljudskog predstavnika i vođu – kralja. Nakon četristo godina Božjeg čudesnog vodstva nad Izraelskim narodom, narod odlučuje odbaciti Boga za kralja i izabire svog prvog ljudskog predstavnika.
“Kad je Samuel bio ostario, postavi sinove svoje za suce nad Izraelom. Njegov prvorođenac zvao se Joel, a njegov drugi sin Abija. Oni su sudili u Beer-Šebi. Ali sinovi njegovi nijesu išli putovima njegovim, nego su udarili za dobitkom, primali su poklone i izvrtali pravdu. Tada se skupiše sve starješine Izraelove, dođose k Samuelu u Ramu, I rekoše mu: “Eto, ti si ostario, a sinovi tvoji ne idu putovima tvojim. Postavi dakle kralja nad nama, da nas upravlja, kao što je to u svih naroda!” A Samuelu se ne dopade njihov zahtjev: “Postavi kralja nad nama, da nas upravlja!” Kad se Samuel potuži kod Gospoda, Odgovori Gospod Samuelu: “Poslušaj zahtjev naroda u svemu, što traži od tebe! Ne odbaciše tebe, nego mene, da ne budem dulje kralj nad njima. Oni čine s tobom posve onako, kako činiše s menom od vremena, kad ih izvedoh iz Egipta, do ovoga dana: ostaviše me i služiše drugim bogovima. Poslušaj samo zahtjev njihov, ali ih ozbiljno opomeni i kaži im unaprijed prava kralja, koji će vladati nad njima!”” 1. Samuelova 8,1-9
Teokracija nije bila po volji naroda i narod u određenom trenutku na povijesnom pravcu izabire monarhiju. Došlo je vrijeme “novog normalnog”. Generacije ljudi poslije ovog preokreta teško da su mogle shvatiti da nekad nije bilo tako. Mogli su tu i tamo pročitati i čuti usmenom predajom da Izrael nekad davno nije imao ljudskog kralja, da ih je Bog direktno vodio, ali to je zvučalo tako nestvarno i maglovito da se nitko nije zabrinjavao i tražio povratak na staro. Monarhija kao oblik vladavine nikada nije bila Bogu po volji. Monarhija je podrazumijevala određeni klasni sistem što je u velikoj suprotnosti sa Božjom porukom o Kraljevstvu Nebeskom. Piramidalni model vodstva nikad nije bio Božja volja za grešnu ljudsku narav. Bog je znao što će uslijediti i dao je uputstvo Samuelu da ozbiljno opemene narod o posljedicama takvog izbora.
Samuel priopći narodu, koji je tražio od njega kralja, sve riječi Gospodnje. On reče: “Ova prava tražit će kralj, koji će vladati nad vama: Sinove vaše uzimat će, da ih upotrijebi kod svojih kola i konja, i oni će trčati pred kolima njegovim. Postavit će nastojnike nad tisućom i nastojnike nad pedeset. Oni će mu morati njive orati, ljetinu žeti i ratne sprave i što mu treba za kola njegova graditi. Kćeri će vaše uzimati, da prave mirisne masti, da kuhaju i kruh peku. Najbolje vaše njive, vinograde i maslinike uzimat će i svojim slugama razdavati. Od vaših polja zasijanih i vinograda podizat će desetinu i svoje dvoranike i činovnike plaćati. Vaše sluge i sluškinje, vaša najbolja goveda i vaše magarce uzimat će i upotrijebiti ih za svoje poslove. Od vaših ovaca podizat desetinu, i vi sami bit ćete sluge njegove. Ako vi onda dignete viku na kralja, kojega izabraste sebi, onda vas na onaj dan neće uslišiti Gospod.” Ali narod ne htjede poslušati riječi Samuelovih, nego povika: “Ne, nego kralj neka vlada nad nama! Hoćemo da budemo kao svi drugi narodi: Naš kralj neka nam sudi, neka ide pred nama i neka vodi naše ratove!” Samuel sasluša sve, što je tražio narod, i iznese pred Gospoda. A Gospod reče Samuelu: “Popusti zahtjevu njihovu i postavi im kralja!” Tada Samuel reče Izraelcima: “Idite, svaki u svoj grad!” 1. Samuelova 8,10-22
Vjekovna težnja politeističkih naroda je da imaju nad sobom kralja-svećenika (ponifex-maximus) koji ne bi bio samo ljudski posrednik između ljudi i bogova već bi i sam bio utjelovljenje božanskog. Ista težnja je vladala u mislima antičkog izraelskog naroda koji je često izvrtao duhovnu realnost, odbacivao moralni zakon, odbacio istinskog Boga i prigrlio izmišljena božanstva i običaje okolnih naroda. Kada narod odbaci istinskog Boga onda je prepušten svim mogućim prevarama od kojih su najgore one duhovne prirode. Kada Biblija u Novom Zavjetu govori i opominje o konceptu antikrista onda iznosi sve karakteristike koje su navedene o ponifex-maximusu uz jednu važnu razliku, “novo normalno” će se ovoga puta desiti sljedbenicima Isusa Krista. Kršćanstvo će prigrliti staru pogansku ideju o vodstvu i pretvorit će se u kult obožavanja vrhovnog poglavara koji ima sve ovlasti na nebu, zemlji i pod zemljom. Takozvano opće kršćanstvo je prigrlilo koncept monarhije i ustanovilo piramidalnu hijerarhiju s ponifex-maximusom na vrhu.
Kako je moguće da je ta religiozna monarhija mogla okupiti tako velik broj sljedbenika tokom svih stoljeća i da se nitko nije usprotivio tom anti-biblijskom fenomenu? Onima koji čitaju Bibliju je jasan koncept ostatka. Upravo taj ostatak se kroz sva naredna stoljeća nije priklonio ovoj Zvijeri i bio je pravo vjerodostojno kršćanstvo. Kako je Zvijer reagirala nad tim Božjim ostatkom možete naći u mnogobrojnim člancima na ovoj web stranici ili u starijim povijesnim knjigama. Ali nije samo ostatak bio taj koji je od početka shvatio prijevaru; monarhiju zvanu opća crkva zadesio je veliki raskol. Prijevaru je shvatila nešto kasnije i istočna varijanta općeg kršćanstva, iako se nije značajnije udaljila od zapadne varijante može se reći da je u svoje vrijeme to ipak bio pozitivan pomak jer su revidirane mnogobrojne dogme i stalo se više na stranu Svetog Pisma. Tek je u vrijeme reformacije Bog uspio izbaviti narod iz okova tradicije koja je do tada bila alfa i omega na zemlji. Nikada nije postojalo vrijeme kad nije bilo Božjih ljudi koji su ukazivali na potpun promašaj sveopće (katoličke) vjere. Kada bude takvo vrijeme da nema nikog tko će ustati protiv ovog lažnog, prijevarnog sistema koji vodi u vječno uništenje milijarde svojih sljedbenika, tada će biti i kraj na ovoj planeti. Glavni razlog zašto članovi ove piramidalne strukture imaju povjerenje i ne napuštaju kako kažu “svoju vjeru” je površno razumijevanje vlastite “vjere”. Da katolik čita Bibliju i provjerava učenja njegove crkve s Biblijom i s učenjima reformatora onda se ne bi tako busao u prsa “moja vjera”. Isto vrijedi i za ateste i agnostike koji bi rado s visoka dokazivali u kakvu suludu ideju vjernici vjeruju a u raspravama krivo navode i interpretiraju svaki biblijski izvještaj jer ne čitaju i ne poznaju Pismo.
Poanta ili pokušaj ovog članka je da otvori oči svima koji vjeruju da je monarhija a pogotovo religijska monarhija Bogom dana kao sistem upravljanja i vođenja naroda ka vječnom dobru. Piramidalna struktura je sotonino najjače sredstvo manipulacije nad ljudima. Ona je izrazito klasna, sa slojevima izabranika koji se nazivaju posrednicima između Boga i ljudi. Ona podržava i u skladu je sa sekularnom monarhijom.
Prosječan katolik nema pojma kakva prava zahtjeva papina titula “Namjesnik Sina Božjeg”, “Kristov namjesnik” na zemlji. Čovjek koji više zna više i pati u ovom životu ali čovjek koji odluči ostati u neznanju bit će izgubljen za vječnost.