“I vidje GOSPODIN da je čovjekova pokvarenost na zemlji velika i da je svaka zamisao njegova srca neprestano samo zlo.I požali GOSPODIN što je načinio čovjeka na zemlji i to mu ražalosti srce.

I reče GOSPODIN: “Zbrisat ću s lica zemlje čovjeka kojega sam stvorio: i čovjeka, i životinju, i gmizavca, i ptice u zraku; jer požalio sam što sam ih načinio.”” (Postanak 6, 5-7)

“Kao što bijahu dani Noini, tako će biti i dolazak Sina čovječjega.  Jer u one dane prije potopa jeli su i pili, ženili se i udavali do dana kada je Noa ušao u kovčeg,

 i nisu bili svjesni ničega dok nije došao potop i sve ih odnio: tako će biti i dolazak Sina čovječjega.”  (Matej 24, 37-39)

Kada sam prvi put čitao ovaj redak iz Mateja 24, nisam baš uspio spojiti “jeli su i pili, ženili se i udavali” sa “svaka zamisao njegova srca neprestano samo zlo”. Onda sam čuo objašnjenje da se radi o drugom kontekstu, da je riječ
o tome kako su stanovnici iznenađeni Kristovim drugim dolaskom. Znači nije riječ o tome da su svakodnevne životne aktivnosti grijeh same po sebi, da su one dosegle stupanj izopačenosti kao i u vrijeme Noino, već da je još nešto u pitanju.
Ključni dio rečenice nije odmah uočljiv. Treba čitatelju vremena da shvati da je poanta u: “nisu bili svjesni ničega”. Ako su i nešto načuli, odbili su to kao realnost.

Stanovnici ove planete su izabrali biti nesvjesni Božje realnosti, svakodnevne aktivnosti su im jedini smisao postojanja.
Kada si čovjek pokuša objasniti što je to grijeh, odgovor može naći u “nisu bili svjesni ničega“.

Bog Otac je riskirao postojanje svog vječnog božanskog Sina a stanovnici zemlje su izabrali bit nesvjesni ičega što se tiće najviše realnosti.
Čovječanstvo je odbilo najveći dar koji je mogao biti darovan.

Da bi nekako opstao, da bi živio “normalnim” životom, čovjek je razvio mehanizam ignoriranja grijeha. Ako ga već ne može pobijediti, može ga uspješno ignorirati i živjeti u vlastitoj iluziji normale.
Isto tako bilo mu je potrebno ignorirati izvor spoznaje o grijehu da se ne bi probudila kakva nepotrebno nametnuta savijest o odgovornosti za život, o odgovornosti za svaki postupak.

Biti ćemo krivi na sudu za ono što smo rekli o ljudima a samo Bog zna i ono što smo mislili o njima. Naš “objektivni” sud, naše mišljenje o drugim ljudima oko nas Bogu nije potreban.

“Ne osuđujte da ne budete osuđeni. Jer sudom kojim sudite bit ćete suđeni; i mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se za uzvrat.
I zašto gledaš trun što je u oku brata tvojega, a u oku svome balvan ne opažaš? Ili, kako ćeš reći svome bratu: ‘Dopusti da ti izvadim trun iz oka’, a gle, balvan je u tvom vlastitom oku?

Licemjeru, izbaci najprije balvan iz svoga oka pa ćeš onda jasno vidjeti izvaditi trun iz oka brata svojega. (Matej 7,1-5)

 

Ljubav koja riskira sve