Odlazak izraelaca u Babilonsko ropstvo i kraljev san (Daniel 2. poglavlje)

Povjesnim tragičnim progonstvom tisuća Židova iz njihove domovine u Palestini, započinje novi period Izraelske povijesti u Babilonskom zarobljeništvu. Među zarobljenicima koje je kralj Nabukodonozor odveo u Babilon bila su četiri mlada kneza, Daniel. Šadrak, Mešek i Abed Nego. U postupku koji nama izgleda neobičan, ali je u ono vrijeme bio uobičajen, Nabukodonozor je ovu četvoricu mladih ljudi poslao na babilonsko sveučilište da bi ih školovao za kraljeve savjetnike.

Nakon što su Daniel i njegovi drugovi stupili u službu babilonskog kralja, neki su događaji tome idolopokloničkom narodu uskoro pokazali koliko je vjeran i moćan Bog Izraelov. Nabukodonozor je usnio značajan san i “njegov se duh zbog toga uznemiri a san ga ostavi”. Međutim, iako se veoma uzbudio zbog sna, kralj, kad se probudio, nije se mogao sjetiti onoga što je sanjao.
Zbunjeni Nabukodonozor okupio je svoje mudrace — “čarobnike i gataoce, zaklinjače i zvjezdare” — i zatražio njihovu pomoć. Rekao im je: “Usnih jednu sanju, i moj se duh uznemiri od želje da razumijem sanju.” Priznavši im tako svoju zbunjenost, zatražio je da mu otkriju tajnu i tako donesu olakšanje njegovu umu. Na to su mudraci odgovorili: “O kralju, živ bio dovijeka! Pripovjedi svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo ti otkriti njezino značenje.”
Nezadovoljan što izbjegavaju odgovor i sumnjičav što mu, usprkos svojim hvalisavim tvrdnjama da mogu otkriti ljudske tajne, odbijaju pružiti pomoć, kralj je zapovjedio svojim mudracima, obećavši im bogatstvo i čast s jedne, i zaprijetivši im smrću s druge strane, da mu kažu ne samo tumačenje sna, već i sam san. Rekao je: ‘Moja je odluka neopoziva: ako mi ne kažete što sam snio i što san znači, bit ćete rastrgani u komade a vaše će kuće postati smetlišta. No ako mi otkrijete moju sanju i njezino značenje, dobit ćete od mene darove i poklone i velike časti.”
Ali, mudraci su ponovili svoj zahtjev: “Neka kralj rekne svoju sanju slugama svojim, a mi ćemo mu otkriti njezino značenje.”
Nabukodonozor, sada već vrlo uzbuđen i ljutit zbog očigledne lukavosti onih kojima je toliko vjerovao, uzviknuo je: “Dobro znam da želite dobiti na vremenu jer znate da je moja odluka neopoziva. Ako mi ne kažete što sam snio, znači da me namjeravate obmanjivati varavim riječima i izmišljotinama dok nekako ne prođe vrijeme. Stoga, recite mi moj san, pa ću znati da li mi možete kazati i njezino značenje.”

Nabukodonozor II

Puni straha od posljedica svoga neuspjeha, mudraci su pokušali dokazati kralju da je njegov zahtjev nerazuman i da on zahtijeva od njih više nego što je itko ikada zahtijevao od bilo kojeg čovjeka. Bunili su se: “Nema na svijetu čovjeka koji bi takvo što mogao otkriti kralju. I stoga nijedan kralj, ma kako velik i moćan, takvo što ne traži od čarobnika, gataoca ili zvjezdara. Što tražiš, kralju, teško je, i nema ga tko bi to mogao otkriti kralju osim bogova, koji ne borave medu smrtnicima.”
Tada se “kralj silno razgnjevi i razbjesni te naredi da se pogube svi mudraci babilonski”.
Medu onima koje su tražili službenici, određeni da ispune odredbu kraljeva proglasa, bili su Daniel i njegovi prijatelji. Kad mu je bilo rečeno da će prema naredbi i on morati umrijeti, Daniel je “mudrim i umnim riječima” upitao Arjoka, zapovjednika kraljevskih straža: “Zašto je kralj izdao tako strogu naredbu?” Arjok mu je ispričao kako se kralj uznemirio zbog svoga sna i kako nije uspio dobiti pomoć od onih kojima je dotad ukazivao svoje potpuno povjerenje. Čuvši to, Daniel je svoju sudbinu uzeo u svoje ruke i usudio se izaći pred kralja. Zatražio je da mu se da vremena kako bi se mogao pomoliti svome Bogu da mu otkrije san i protumači njegovo značenje.
Kralj se suglasio s tim zahtjevom. “Daniel uđe u svoju kuću te sve kaza Hananiji, Mišaelu i Azarji, svojim drugovima.” Zajednički su potražili mudrost na Izvoru svjetla i znanja. Njihova je vjera bila jaka jer su znali da ih je Bog postavio na položaj na kojemu se nalaze, znali su da obavljaju Njegovo djelo i da ispunjavaju obveze svoje službe. U vrijeme nevolje i opasnosti uvijek su se obraćali Njemu tražeći da ih vodi i štiti, i On se uvijek pokazivao kao pomoćnik koji se u nevoljama brzo nalazi. I sada, skrušena srca, ponovno su stali pred Suca cijele zemlje moleći Ga da ih izbavi u vrijeme kad im je pomoć bila neodložna. I nisu molili uzalud. Bog kojega su slavili, sada je proslavio njih. Na njih se spustio Gospodnji Duh, a Danielu je u noćnom viđenju bio otkriven kraljev san i njegovo značenje.
Daniel se prvo zahvalio Bogu na otkrivenju koje mu je bilo dano. Uzviknuo je: “Bilo ime Božje blagoslovljeno od vijeka do vijeka, njegova je mudrost i sila. On mijenja doba i vremena, ruši i postavlja kraljeve, daje mudrost mudrima a znanje pronicavima. On otkriva dubine i tajne, zna što je u tminama i svjetlost prebiva u njega. Tebe, o Bože otaca mojih, slavim i hvalim što si mi dao mudrost i jakost! Evo, objavio si mi ono što smo te molili, objavio si nam što kralj traži.”
Otišavši smjesta Arjoku, kojemu je kralj zapovjedio da pobije mudrace, Daniel je rekao: “Ne ubijaj mudraca babilonskih! Odvedi me kralju, pa ću otkriti što san znači.” Zapovjednik je brzo izveo Daniela pred kralja i naglasio: “Našao sam medu izgnanicima judejskim čovjeka koji će kralju kazati što san znači.”

Pogledajte judejskog sužnja, smirenog i spokojnog, u nazočnosti vladara najmoćnijega svjetskog kraljevstva! Već svojim prvim riječima odbio je čast pripisati sebi i uzdignuo je Boga kao izvor svake mudrosti. Na zabrinuto kraljevo pitanje: “Jesi li kadar kazati mi san koji sam usnio i što znači?” Daniel je odgovorio: “Tajnu koju istražuje kralj ne mogahu kralju otkriti mudraci, čarobnici, gataoci i zaklinjači; ali ima na nebu Bog koji objavljuje tajne, i on je saopćio kralju Nabukodonozoru ono što će biti na svršetku dana.”
Daniel je nastavio: “Evo tvoje sanje i onoga što ti se prividjelo na postelji: O kralju, na tvojoj ti postelji dođoše misli o tome što će se dogoditi kasnije, a Otkrivatelj tajna saopćio ti je ono što će biti. Iako nemam mudrosti više nego ostali smrtnici, ta mi je tajna objavljena samo zato da njezino značenje saopćim kralju i da upoznaš misli svoga srca.
Ti si, o kralju, imao viđenje; Gle, kip, golem kip, vrlo blistav, stajaše pred tobom, strašan za oči. Tome kipu glava bijaše od čistog zlata, prsa i ruke od srebra, trbuh i bedra od mjedi, gnjati od željeza, a stopala dijelom od željeza, dijelom od gline.
Ti si promatrao: iznenada se odvali kamen a da ga ne dodirnu ruka, pa udari u kip, u stopala od željeza i gline, te ih razbi. Tada se smrvi najednom željezo i glina, mjed, srebro i zlato, i sve postade kao pljeva na gumnu ljeti, i vjetar sve odnese bez traga. A kamen koji bijaše u kip udario postade veliko brdo te napuni svu zemlju.”

Kip iz sna Nabukodonozora, velikoga i ambicioznog babilonskog kralja, veličanstveno je proročanstvo o ljudskim kraljevstvima. Taj je kralj želio saznati što će se zbivati u budućnosti; i u snu o kipu, koji nijedan čovjek nije znao protumačiti, Bog mu je objavio buduće događaje.
Taj san je Nabukodonozoru, koji je vjerovao da će Babilon trajati vječno, dao Bog. Preko svoga proroka objavio je Nabukodonozoru i tumačenje sna, da bi kralj mogao znati kako Babilon neće vječno trajati i da bi mogao naučiti da je istina mnogo jača od ambicija osvajača. Bog je dao san i protumačio ga Nabukodonozoru ne samo zato da bi babilonski kralj, već i svaki vladar koji dolazi nakon njega mogao znati da su sva zemaljska kraljevstva i u najboljem slučaju privremena i da moraju proći, i da je jedino vječno kraljevstvo, koje nikada neće proći, Kristovo kraljevstvo, prikazano kamenom koji je postao velika gora i ispunio cijelu zemlju.
Cijeli ljudski kip prikazuje ljudsko kraljevanje nad zemljom; međutim, podjela kipa simbolima metala prikazuje četiri velika kraljevstva koja će vladati svijetom od Danielova vremena. Ovaj niz započinje Babilonom, tada na vrhuncu moći pod Nabukodonozorom, kraljevstvom koje je najviše utjecalo na oblikovanje svijeta. Jedan povjesničar kaže: “Po gustoći naseljenosti i starosti Asiriju je daleko nadmašilo južnije, babilonsko kraljevstvo. Ono je bilo središte i začetak civilizacije koja će se kasnije proširiti po cijeloj Zapadnoj Aziji.” ( A. H. Savce, The Ancient Empires of the East, 1894. i 1900., str. 93)
“U toj su zemlji pronađeni sigurni tragovi najstarije dosad otkrivene napredne civilizacije, civilizacije koja je imala najduže neprekidno trajanje … Babilon … je bio predstavnik kulture, civilizacije, književnosti i sveobuhvatne upravljačke moći religije.” (The New Schaff–Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, New York. 1908, sv. 1,396.397)
“Ni u jednoj prijestolnici u svijetu nikad nije bilo nagomilano toliko moći, bogatstva i kulture u tako dugom razdoblju.” (R. Rogers, A History of Babylonia and Assyn’a, sv. 1, 386)
Bilo je prirodno da Bog svoje otkrivenje i opomenu uputi tome velikom svjetskom kraljevstvu; ali Babilon, velik i zlatan, ipak je propao pod upravom slabijih kraljeva – Nabonida i njegova sina Baltazara 539- godine prije Krista, za života istog naraštaja kojemu je otkrivenje bilo dano.

Babilon je zamijenila Medoperzija pod Kirom Velikim. Oko dvije stotine godina, Perzija, simbolički prikazana srebrom kipa, bila je najmoćnije svjetsko kraljevstvo.
Godine 331. prije Krista, Darije III. (Kodoman) sukobio se kod Arbele s grčko-makedonskim carstvom i Aleksandar Veliki je postao vladar svijeta. Simbol Grčke je mjed. Aleksandar je umro 323. godine prije Krista, a nekoliko godina kasnije njegovo su carstvo podijelili između sebe zaraćeni generali. Tijekom sljedećega stoljeća ono je beznadno slabilo i konačno postalo plijenom rastuće moći careva s rijeke Tibra. Rim je pobijedio sirski dio nekadašnjega moćnoga grčkog carstva 190. godine prije Krista, makedonski dio carstva 168. godine, a iste godine je i Egipat priznao vlast željeznoga rimskog carstva. Rim je započeo svoja osvajanja kao republika. Kasnije se pretvorio u carstvo. Kasnije, u četvrtom stoljeću poslije Krista, došlo je do podjele carstva, simbolički prikazane mješavinom željeza i gline, pod navalom barbara sa sjevera i istoka Europe; i Rim, željezna monarhija, bio je slomljen zauvijek. Bilo je snažnih napora da se narodi Europe, dijelovi Rimskoga Carstva, ujedine u homogenu cjelinu putem međusobnih bračnih veza, spomenutih u proročanstvu kao miješanje ljudskim sjemenom, ali bez uspjeha. Karlo Veliki i Napoleon snagom oružja su pokušali izgraditi ujedinjeno carstvo, ali su i oni doživjeli neuspjeh. Proročanstvo je objavilo da se dijelovi neće ujediniti, kao što se ne mogu sjediniti ni željezo i glina. Riječi: “neće se držati zajedno” jače su od sve diplomacije i od svake vojne sile.
U dane posljednje podjele Rimskoga Carstva Bog nebeski će podići svoje kraljevstvo koje se nikada neće ukinuti, koje nikad neće biti predano u ruke drugom narodu osim Njegova, koji će u njemu stanovati zauvijek. “Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano”
“To je san!” s uvjerenjem je izjavio Daniel; a kralj, slušajući s najvećom pozornošću svaku pojedinost, znao je da je to doista san koji ga je toliko mučio. Na taj način je njegov um bio pripremljen da s naklonošću prihvati i tumačenje. Kralj kraljeva spremao se da veliku istinu otkrije babilonskom vladaru. Bog mu je želio pokazati da ima vlast nad kraljevstvima ovoga svijeta, vlast da postavlja i uklanja kraljeve. Nabukodonozor je trebao, ako ikako bude moguće, postati svjestan svoje odgovornosti pred Nebom. Trebao se upoznati s budućim događajima, od njegova vremena pa sve do posljednjih dana.
Daniel je nastavio: “Ti si, o kralju, kralju kraljeva, komu Bog Nebeski dade kraljevstvo, silu, moć i slavu – i u čije je ruke stavio, gdje god se našli, sinove ljudske, životinje poljske, ptice nebeske, i postavio te gospodarom nad svim time — ti si glava od zlata.
Poslije tebe ustat će drugo kraljevstvo, slabije od tvoga, pa treće, od mjedi, koje će gospodariti svom zemljom.
A četvrto kraljevstvo bit će tvrdo poput željeza, poput željeza koje sve satire i mrvi; kao željezo koje razbija, skršit će i razbit će sva ona kraljevstva.
Stopala koja si vidio, dijelom glina a dijelom željezo, jesu podijeljeno kraljevstvo; imat će nešto od čvrstoće željeza prema onome što si vidio željezo izmiješano s glinom. Prsti stopala, dijelom željezo, a dijelom glina: kraljevstvo će biti dijelom čvrsto a dijelom krhko. A što si vidio željezo izmiješano s glinom: oni će se miješati ljudskim sjemenom, ali se neće držati zajedno, kao što se ni željezo ne da pomiješati s glinom.
U vrijeme ovih kraljeva Bog Nebeski podići će kraljevstvo koje neće nikada propasti i neće prijeći na neki drugi narod. Ono će razbiti i uništiti sva ona kraljevstva, a samo će stajati dovijeka – kao što si vidio da se kamen s brijega odvalio a da ga ne dodirnu ruka, te smrvio željezo, mjed, glinu, srebro i zlato. Veliki je Bog saopćio kralju što se ima dogoditi. Sanja je istinita, a tumačenje joj pouzdano.”
Kralj je bio uvjeren u istinitost tumačenja, i u poniznosti i strahopoštovanju on “pade ničice i pokloni se pred Danielom” i reče: “Zaista, vaš je bog Bog nad bogovima i gospodar nad kraljevima, Otkrivatelj tajna, kad si mogao otkriti ovu tajnu.”
Nabukodonozor je povukao naredbu o pogubljenju mudraca. Njihov je život bio pošteđen zahvaljujući Danielovoj povezanosti s Onim koji otkriva tajne. ‘Kralj uzvisi Daniela i dariva ga mnogim blistavim darovima. Postavi ga upraviteljem sve pokrajine babilonske i starješinom svih mudraca babilonskih. Daniel zamoli kralja da odredi za upravitelje pokrajine babilonske Šadraka, Mešaka i Abed Nega, a Daniel ostade na kraljevu dvoru.” U zapisima o ljudskoj povijesti, jačanje naroda, pojavljivanje i padanje carstava naizgled zavisi od volje i vještine čovjeka; oblikovanje događaja, u velikoj mjeri, izgleda kao rezultat njegove moći, ambicije ili prkosa. Međutim, u Božjoj Riječi zastor je povučen ustranu i mi vidimo, u svim igrama i protuigrama ljudskih interesa, sila i strasti, iznad njih i iza njih, oruđa Milostivoga koja tiho i strpljivo ostvaruju namjere Njegove volje.
Riječima, koje su pune neusporedive ljepote i nježnosti, apostol Pavao je mudracima u Ateni objavio božanske namjere prilikom stvaranja i širenja rasa i naroda: ‘Bog, Stvoritelj svijeta i svega što je u njemu … On je izveo sav ljudski rod od jednoga čovjeka i nastanio ga po svoj površini zemaljskoj, pošto je ljudima odredio ustaljena godišnja doba i mede postojbine njihove, s nakanom da traže Boga, ne bi li ga možda napipali i našli.” (Djela 17,24-27)
Bog je jasno objavio da svatko tko želi može doći “u sveze zavjetne” (Ezekiel 20,37 DK). Prilikom stvaranja, Njegova je namjera bila da Zemlja bude naseljena bićima čije će postojanje biti na blagoslov njima samima, njihovim bližnjima i na čast njihovu Stvoritelju. O svima onima koji prihvate ovu namjeru, bilo je rečeno: “I narod koji sam sebi sazdao moju će kazivati hvalu!” (Izaija 43,21)
U svome Zakonu Bog je objavio načela na kojima se temelji svako pravo blagostanje naroda i pojedinaca. O tom Zakonu Mojsije je rekao Izraelcima: “To će u očima naroda biti vaša mudrost i vaša razboritost.” “Ta nije to za vas prazna riječ, jer ona je vaš život.” (Ponovljeni zakon 4,6; 32,47) Blagoslovi, obećani Izraelu, pod istim uvjetima i u istoj mjeri obećani su i 501 svakom narodu i svakom pojedincu pod kapom nebeskom.
Stotine godina prije nego što su se određeni narodi pojavili na poprištu događaja, Sveznajući je, gledajući vjekovima unaprijed, prorekao pojavljivanje i propast svjetskih kraljevstava. Bog je objavio Nabukodonozoru da će babilonsko kraljevstvo propasti, da će se pojaviti drugo kraljevstvo i da će i ono uživati svoje vrijeme milosti. Budući da neće uzvisiti pravoga Boga, njegova će slava izblijedjeti i treće kraljevstvo će zauzeti njegovo mjesto. I ono će proći, i četvrto, snažno kao željezo, pokorit će narode u svijetu.
Da su se vlastodršci Babilona – toga najbogatijeg medu svjetskim kraljevstvima – uvijek držali straha Gospodnjega, dobili bi mudrost i silu da se vežu uz Njega i da ostanu snažni. Međutim, oni su tražili svoje utočište u Bogu jedino onda kad bi se našli u mukama i nevoljama. U takvim prilikama, kad im njihovi velikani nisu mogli pomoći, oni su pomoć tražili od ljudi kao što je Daniel – od ljudi za koje su znali da priznaju živoga Boga i da živi Bog priznaje njih. Tim su se ljudima obraćali da im razjasne tajne Providnosti, jer su se kraljevi ponosnoga Babilona, iako ljudi najviše inteligencije, svojim prijestupima toliko udaljili od Boga da više nisu mogli shvatiti otkrivenja i opomene koje su dobivali u vezi s budućnošću.
U povijesti naroda istraživači Božje Riječi mogu pratiti doslovno ispunjavanje božanskih proročanstava. Babilon, na kraju uzdrman i slomljen, nestao je zato što su se njegovi vlastodršci u blagostanju smatrali nezavisnima od Boga i slavu svoga kraljevstva pripisivali ljudskim dostignućima. Perzijsko kraljevstvo bilo je zatečeno nebeskim gnjevom zato što je u njemu božanski Zakon bio bačen pod noge i pogažen. Strah Gospodnji nije imao mjesta u srcima većine njezinih stanovnika. Prevladavali su bezakonje, hulništvo i pokvarenost. Kraljevstva koja su nastala nakon njega bila su još gora i pokvarenija; padala su sve niže na ljestvici moralnih vrijednosti.
Vlast svih upravljača na Zemlji potječe s Neba; od načina na koji se služe vlašću zavisi i njihov uspjeh. Svakome od njih upućene su riječi božanskog Stražara: “Iako me ne poznaš, naoružah te.” (Izaija 45,5) za svakoga od njih su riječi, upućene nekadašnjem kralju Nabukodonozoru, životna pouka: “Zato, kralju, neka ti bude ugodan moj savjet: Oprosti se grijeha svojih milostinjom i opačina svojih milosrđem prema nevoljnima! Možda se tada produlji blagostanje tvoje..” (Daniel 4,27)
Shvatiti te riječi — shvatiti da ”pravednost uzvisuje narod”, da se “pravdom utvrđuje prijestolje”, a “milošću podupire”; prepoznati ostvarenje tih načela u očitovanju božanske snage koja “ruši i postavlja kraljeve” — to znači shvatiti filozofiju povijesti. (Izreke 14,34; 16,12; 20,28 DK; Daniel 2,21)
Jedino su u Božjoj Riječi ova načela jasno objavljena. U njoj se vidi da snaga naroda, ali i pojedinaca, nije u prilikama ili oružju koje ih čini nepobjedivima; ona se ne krije u njihovoj oholoj veličini, već se odmjerava vjernošću kojom ispunjavaju božanske namjere.

 

Katolička teologija negira najočiglednije proročanstvo u Bibliji – Zašto?

Catholic theology deny the most obvious prophecy in the Bible – Why?

Datiranje knjige proroka Daniela

Sudbina ljudske povijesti – Daniel 7

Sudbina ljudske povijesti – Daniel 8 – Kirov cilindar i 2300 godina

Sudbina ljudske povijesti – Daniel 9 – dolazak Mesije, 70 sedmica (490 godina)