Izrael polaže pravo na Palestinu, USA na Havaje, Ukrajna i Rusija na sporni dio, Kina na Taiwan, Velika Britanija na sjeverni dio Irske, Srbija na dijelove republika i pokraina bivše SFRJ koji su se izjasnili referendumima, Slovenija…skoro da nema zemlje a da ne polaže nakakvo pravo na neki dio svoje-tuđe zemlje. Koliko bi se narodi trebali vraćat u povijest i istjerivati povijesne nepravde i širiti mržnju i smrt oko sebe?
Teško je bilo što govoriti u vrijeme kada nevini, obični stanovnici koji samo žele živjeti u miru stradaju – ali ovaj čovjek razotkriva istinu na način koji se ne može čuti na medijima. Oni koji čitaju Bibliju mogu još jasnije razumijeti koji su to grijesi drevnog Izraela koji su doveli do toga da su izgubili Božju naklonost kao nacija-država i bili raštrkani po cijelom svijetu. Da je Bog izabrao neki drugi narod ne bi bilo puno drugačije, to je grješna ljudska priroda na djelu. Vječni Bog Otac je poslao svoga vječnog Sina, po božanskoj prirodi jednakog s Ocem, spasitelja cijelog svijeta, na dar čovječanstvu, koji se utjelovio u ljudsko tijelo, u narodu kojeg je Bog prije izabrao i stoljećima pripremao. Taj isti narod nije prepoznao i odbacio je najveći dar. Kontekst u kojem je Izraelski narod živio bio je zavjet s jedinim istinitim, stvarnim Bogom, oni su bili pod zavjetom/savezom s jedinim istinitim Bogom, zato su imali blagoslove kao nacija-država do trenutka kada su odbacili obećanog Mesiju – Isusa Krista.
Od vremena kada je rimski imperij razorio Jeruzalem 70. godine, počeo je i raspad države Izrael. Isus je to objasnio i prorekao u 24. poglavlju Matejevog evanđelja. Obećana zemlja je prestala biti obećana, Božja zaštita se povukla i nikad Bog nije dao obećanje o povratku Izraelskog naroda i osnivanju nove države. Od tog vremena riječ Izrael, izraelci, 12 plemena izraelovih se uporebljava metaforički u kontekstu opisa svih židova i pogana (duhovni izrael) koji prihvate spasitelja svijeta Isusa Krista, a ne u doslovnom smislu. Povijesni narodi, neprijatelji doslovnog biblijskog Izraela imaju svoje metaforičke ekvivalente u posljednjim vremenima, kada idu u sukob protiv duhovnog Izraela. Proročanstvo je okrenulo leđa doslovnom Izraelu i doslovnom Jeruzalemu. Novi Jeruzalem (u kojem će živjeti svi spašeni) je stvarni nebeski grad a sveta zemlja je Kraljevstvo nebesko koje će se spustiti na obnovljenu planetu nakon drugog Kristovog dolaska (nakon milenija). Opasno je brkati religioznost sa istinskim vjerovanjem. Religioznost (obličje pobožnosti) poziva na nasilje i rat, istinska vjera na mir i suživot. Kada je u pitanju odbacivanje najvećeg Božjeg dara onda su Židovi i Arapi (Abrahamovi potomci) podjednaki jer muslimani ne priznaju Kristovu božansku prirodu, ne vide ga kao Mesiju – Spasitelja svijeta, tako da i jedni i drugi gube blagoslove i zaštitu. Kada dva naroda odbace Božje istine, izgube blagoslove – onda nastaju veliki problemi. A što je s nama ostalima, kao mi smo prihvatili Božji navjeći dar? Svakodnevno Ga se odričemo svojim životnim stilom ne mareći za zapovjedi Božje a nasilje postaje svakodnevna pojava.
Kao što je Izrael izgubio pravo na zemlju to je samo slika čovječanstva koje gubi pravo na planetu – odbacivanjem Božjeg najvećeg dara – Isusa Krista.
Kao što je Izrael izgubio pravo na zemlju to je samo slika čovječanstva koje gubi pravo na planetu – odbacivanjem Božjeg najvećeg dara – Isusa Krista.