Published on February 28th, 2026 at 12:12 am
Koliko ima ljudi na ovome svijetu, koliko ima anđela na nebu? Veliko mnoštvo. Svako stvoreno biće je jedinstveno i neponovljivo. Sad se zapitaj, koliko ima božanskih sinova na nebu koji su od vječnosti jedno s Bogom Ocem, iste prirode i karaktera kao Nebeski Otac?
Kada je u jednom trenutku Bog Otac upitao svog božanskog Sina što ćemo učiniti, božanski Sin je odgovorio: “Ti znaš, po meni si ih stvorio, po meni će biti i spašeni, preuzimam rizik Oče, mi ih ljubimo neizmjerno. Sine, ti si božansko biće, jedini uz mene, moj ljubljeni, nisi dužan to učiniti. Sin je odgovorio: Ja samo činim ono što bi ti učino da si na mom mjestu Oče.”
“Jer Bog je tako ljubio svijet da je dao svoga jedinorođenoga Sina da tko god u njega vjeruje ne propadne, nego ima život vječni.” (Ivan 3,16)
Božanski Sin se nije utjelovio u grešnu ljudsku pririodu da bi ljudi opjevavali njegove muke i smrt na križu niti da bi vješali križeve oko vrata koji i onako nisu dokaz ničega. Božanski Sin je došao živjeti, On je došao pobijediti grijeh živeći isti život koji mi živimo, dijeleći s nama istu grešnu prirodu ali s jednom velikom razlikom, Božje janje nije napravilo kompromis ni s jednim jedinim grijehom. To je bila istinska pobjeda! Kakva bi to bila pobjeda da je Isus Krist imao Adamovu bezgrešnu prirodu prije pada u grijeh!? Pa ipak, ljudi su radije skloni vjerovati da se Božji Sin nije doslovno utjelovio u degradirano fizičko tijelo i palu grešnu prirodu. Isus Krist, bezgrešno Božje janje, je utjelovljenje Božjeg vječnog moralnog zakona, On je ispunio Zakon ljubavi za naše spasenje, mi smo spašeni Njegovom pravednošću darovanom vjerom. To je bio jedini način našeg spasenja, nije bilo drugog puta. Što smo mi učinili? Mi smo ga odbacili, mi smo ga se odrekli, mi smo ga izdali, mi smo ga ismijavali, mi smo ga pljuvali i bičevali, mi smo mu sudili i mi smo nahuškali druge da ga razapnu kako bi naše ruke ostale čiste. Ako i kažemo da to nismo bili mi, da su to bili oni, a onda se nađemo u situaciji da smo to isto ili slično učinili nekome od svojih bližnjih.
“Neka u vama bude isto mišljenje koje bijaše i u Kristu Isusu, koji, premda u obličju Boga, nije grabežom smatrao biti jednakim Bogu, nego se sâm toga lišio i uzeo na sebe obličje sluge te postao sličan čovjeku. Našavši se u obličju čovjeka, ponizio se i postao pokoran do smrti, i to smrti na križu. Stoga ga je Bog i preuzvisio i darovao mu ime koje je iznad svakoga imena: da se Isusovu imenu prigne svako koljeno nebeskih, zemaljskih i podzemaljskih bića; i da svaki jezik prizna da Isus Krist jest Gospodin, na slavu Boga Oca.”
Nebeski Otac nije kaznio nikoga tko je nanosio bol i patnju Isusu Kristu za njegovog života, ali sudovi su bili trenutačni za sve one koji su pokazali nepoštovanje prema simbolima koji su ukazivali na Kristovo utjelovljenje i misiju na zemlji. Jedan cijeli narod je bio simbol, izabran između naroda za posebnu misiju.
“Jer ti si narod svet GOSPODINU, Bogu svojemu: GOSPODIN, Bog tvoj, izabrao te da mu budeš osobiti narod, iznad svih naroda koji su na licu zemlje. GOSPODIN vas nije zavolio niti vas izabrao zato što ste bili brojniji negoli ikoji narod, jer bili ste najmanji od svih naroda, nego zato što vas je GOSPODIN ljubio, i zato što drži zakletvu kojom se zakleo vašim ocima, izveo vas je GOSPODIN moćnom rukom i izbavio vas iz kuće robova, iz ruke faraona, kralja egipatskoga. Znaj stoga da GOSPODIN, Bog tvoj, jest Bog, Bog vjerni, koji do tisuću naraštaja drži savez i milost onima koji ga ljube i drže njegove zapovijedi…” (Ponovljeni Zakon 7)
Ne budite sudionici u grijesima drugih naroda, susjeda ili svojih bližnjih, bila je Božja poruka. Bog je htio podići duhovan, moralan narod, na ugled svim drugim narodima, iz kojeg će izaći spasitelj svijeta. Karakter pripadnika tog naroda je trebao biti predukus Kraljevstva Nebeskog. Oni su trebali biti posvećen narod, Bog ih je izdvojio i posvetio. Stari Zavjet se ne može razumijeti ako se ne shvati kontekst u kojem je Bog direktno vodio narod. Narod nije smio činiti ništa na svoju ruku:
Nego ovako postupite s njima: uništite njihove žrtvenike i porušite njihove kipove, i sasijecite njihove lugove i spalite ognjem njihove rezane likove. (Ponovljeni Zakon 7)
Dragi čitatelju Božje Riječi, vjerujem da sada kada si razumio veličinu Božjeg rizika i onoga tko je bio izložen riziku za tvoje i moje spasenje, sada možeš jasnije razumijeti zašto Bog nije tolerirao bilo kakve utjecaje koji ponižavaju, degradiraju plan spasenja i ljudski duh i moralnost. Bog ne dozvoljava samozavaravanje. Svatko je bio slobodan vjerovati što želi ali ne i u Božjem domu i božjem narodu, Bog je stvorio jezike i razdvojio narode ne bi li se tko istrgao iz Babilonskog vjerskog sistema i raštrkao ih po cijeloj zemlji. Vjerovanje u izmišljena mitska božanstva ili majku zemlju ili obožavanje sunca i nebeskih tijela je imalo direktno vezu sa nemoralnošću, sa kršenjem deset zapovijedi. Kada ljudi kažu da su izabrali svoje vjerovanje, to nije istina. Vjerovanje je u velikoj većini slučajeva nasljeđeno pod pritiskom tradicije, plemena ili obitelji, mali je broj ljudi koji je tražio i izabrao u što će vjerovati. Pad u grijeh je prouzročio razdvojenost stvorenih bića od istinskog Stvoritelja. Prepušteni sami sebi, jer su odlučili ostati razdvojeni – “slobodni od Boga”, ljudi su sve više padali pod utjecaj palih anđela, počeli su prisvajati sve njihove duhovne sugestije. Religije su nicale jedna za drugom. Politeizam, gnosticizam, misticizam i okultizam su postali ljudska “duhovna” svakodnevnica. Svi ti pravci su u direktnom sukobu s Božjim karakterom i planom spasenja. Pali anđeli su kroz te pravce degradirali ljudsko postojanje, i širili mržnju prema Božjem Sinu i Bogu Ocu. Oni su u svaki religijski pravac utkali točno ono što treba, perfidno poniženje svakog Božjeg nastojanja da uzdigne ljudski rod, da ih navede na put spasenja. Svi ti religijski pravci su osmišljeni da blokiraju ljudski um za razumijevanje istinskog plana spasenja. Narodi su izgubili pojam o Božjem karakteru, duhovnosti i bezgrešnosti. Bog kaže “Nemoj imati drugih bogova preda mnom…” a politeistčki um to smatra primitvnom ljudskom interpretacijom realnosti, “pa kako to biblijski Bog može tražiti kad mi vjerujemo da ima puno različitih bogova i polu-božanstava? Sigurno je neka greška u pitanju!”. Bog je namjeravao očistiti jedan narod od svih tih religijskih utjecaja i praksi. Ljudska ruka nije smjela dotaći posvećen predmet koji je ukazivao na Isusa Krista a svetište i prostorije u njemu bile su pune predmeta koji su zajedno bili najsvetije mjesto na zemlji – Šator od sastanka (s istinskim Bogom). Bog nije dozvoljavao nepromišljenom, brzopletom, površnom, samozavaravajućem, opijenom ljudskom biću da se podruguje i neotesano odnosi prema Njegovoj ljubavi koju ima za nas. Bog nije dozvoljavao miješanje svetog – posvećenog s nečim nesvetim – uobičajenim.
“K svojima je došao i njegovi ga ne primiše;” (Ivan 1,11)
Ključ razumijevanja Božje Riječi je sam njen autor, Isus Krist, vječni Božji božanski Sin koji je postao čovjekom jer nas je toliko volio. Svaki događaj u Bibliji je direktno ili indirektno povezan s Kristovim utjelovljenjem na zemlji, pobjedom nad grijehom i slavnim drugim dolaskom kao Stvoritelj, Otkupitelj i Kralj svih svjetova.
Ljubav koja riskira sve
Svetište, Božje prebivalište među ljudima
I reče Bog: „Načinimo čovjeka na svoju sliku, sebi slična“
Božji vječni Sin, Očev Sin, božansko biće, doslovan vječni Sin nije božanski “entitet”
Arhitektura i korjen lažne religije