Posvećenost. Posvećeno vrijeme, um i duh.

“Neka mi narod uče razlikovati sveto od nesvetoga, lučiti nečisto od čistoga” (Ezekiel 44:23).

Nadab i Abihu nikada ne bi počinili taj sudbonosni grijeh da se prethodno nisu djelomično opili obilnim uzimanjem vina. Oni su razumjeli da je prije ulaska u Svetilište, gdje se ukazivala božanska prisutnost, potrebna najpozornija i najsvečanija priprema, ali ih je njihova neumjerenost onesposobila za ovu svetu službu. Misli su im bile pomućene, a moralno opažanje otupjelo, tako da nisu mogli razlučiti između svetog i običnog. Aronu i njegovim preživjelim sinovima upućeno je upozorenje: “Kad ulazite u Šator sastanka, nemojte piti vina niti opojnoga pića, ni ti ni tvoji sinovi s tobom! Tako nećete poginuti. To je trajan zakon za vaše naraštaje; da možete lučiti posvećeno od običnoga, čisto od nečistoga; da možete učiti Izraelce svim zakonima što ih je Jahve predao preko Mojsija.” Upotreba alkoholnih pića slabi tijelo, pomućuje misli i unižuje moral. Ono priječi ljude da shvate svetost svetih stvari ili obaveze Božjih zahtjeva. Svi koji zauzimaju položaj svete odgovornosti moraju biti strogo umjereni ljudi da bi im prilikom razlučivanja pravde od nepravde um bio bistar, da mogu biti načelni i posjedovati mudrost za izvršenje pravde i pokazivanje milosti.

Ne moraš piti vino da bi bio opijen (dopaminska zagađenost)

Posvećeno vrijeme u ovom 21 stoljeću? Da li je to moguće? Da li je moguće da čovjek ima vrijeme za sebe? Ako čovjek uopće postavlja takvo pitanje to je samo znak da je sve okrenuto naopačke u životu, to je znak da se ne traži prvo Kraljevstvo Nebesko i ne sakuplja blago na Nebu, već se sakuplja blago na zemlji.
Ljudi prihvaćaju moderni sistem življenja pod dugovima koji ih stavlja u poziciju dužničkog ropstva, potpunog gubitka slobode i sloma živaca. Nekada nije bilo tako. Plaća se dobivala u koverti na ruke. Nije bilo posrednika za zarađeni novac. Krediti se nisu lako dobijali. Kartice se nisu peglale, jer ih nije ni bilo. Danas je drugačije, čak postoje tvrtke koje kupuju dug i utjeruju potraživanja u svom stilu. Ljudi su uvučeni u moderni trend življenja jer im nitko nije objasnio kako se treba živjeti. Gdje je narod koji je trebao objasniti ljudima ovog svijeta kako se treba živjeti? Kad kažem objasniti mislim objasniti svojim primjerom a ne pričanjem. Gdje je narod koji je na dar dobio od Boga sva uputstva za život još prije 180 godina? Netko je stavio svijećnjak pod stol pa je uvjerio sve oko sebe da je refleksija sa zidova dovoljna. Konzumerizam je sveprisutan. Božji narod se odao konzumerizmu. Konzumira se sve što je na meniju, iste navike, skoro da nema razlike.

Ne moraš biti bogataš da bi bio posvećen novcu

Ljudi su jako posvećeni kad je u pitanju novac ili užitak. Nema poigravanja s novcem. U molitvenom domu možeš svašta: ogovarati, kritizirati, napola slušati, ismijavati, preuveličavati, umanjivati vrijednost, spavati, osuđivati (unositi nesvete, često grešne aktivnosti) ali kad je u pitanju novac onda je svatko prisutan svom sviješću. Bog kaže “Ja sam Isitna, Put i Život”, čovjek kaže “Novac je život”. Čovjek kaže da traži put, da traži istinu ali ako želi život – onda treba novac. Ne moraš biti bogat da bi imao mentalni sklop bogataša.

“Još vam jedanput kažem: “Lakše ide deva kroz iglene uši, negoli bogataš u kraljevstvo Božje.”” Matej 19,24

Kada je u pitanju duhovnost, čovjek se treba pomučiti da si odgovori što je to posvećenost, ali kad je u pitanju novac, sve je tako jasno.
Novac ne pada s neba kažu, samo posvećeni novcu imaju novac kao nagradu. Novac “kupuje” status u susjedstvu i društvu, novac kupuje slatki užitak isticanja, novac kupuje mjesta u prvim redovima. Neka mi Bog oprosti, ali ja ne znam što ovi ljudi rade u Domu Božjem. Kažu da traže istinu a samo unose nemir i pomutnju. Njih nalaze sposobnima (po svjetovnim mjerilima) pa ih stavljaju na pozicije vodstva ali upravo zbog njih nema ustroja crkve po duhovnim darovima. Ali gori od njih su oni koji nisu osigurali filter koji bi spriječio ovu propast.

Samo posvećeni um biva vođen

Samo posvećen um dobiva dar promjene. To je jasna biblijska poruka. U borbi s grijehom ne možemo ništa, ali ako posvetimo svoj um i odvojimo vrijeme da bude posvećeno Bogu, ako se obratimo Bogu s vjerom a ne nekom pretpostavkom, Bog će otvoriti Nebeske ustave i izliti na nas silu svojega Duha. Ako se žalimo da je naše iskustvo s Bogom premalo, onda je to zato jer naše vrijeme ni misli nisu bili istinski posvećeni.

A sedmoga je dana subota, počinak posvećen Jahvi, Bogu tvojemu!

Kakve li zamisli, jedan cijeli dan u tjednu posvećen samo za odnos stvorenja i Stvoritelja. Mnoge dane u tjednu ljudi nazivaju Shabbat, ali samo je sedmi dan istinski Shabbat. Po rednom broju se prepoznaje original od falsifikata. Vjera zna da je moralni zakon nepromjenjiv. Pretpostavka pokušava promijeniti zakon iznoseći jalove argumente. Vjera nije isto što i njen falsifikat – pretpostavka.