“Sjeti se subotnoga dana, drži ga svetim, šest dana radi i obavljaj sve poslove svoje, ali sedmi dan jest subota, dan odmora u čast Gospodu, Bogu tvojemu. Tad nemoj raditi nikakva posla, ni ti ni sin tvoj ili kći tvoja, ni sluga tvoj ni sluškinja tvoja ni stoka tvoja ni stranac, koji boravi kod tebe unutar vrata tvojih. Jer u šest dana stvori Gospod nebo i zemlju, more i sve, što je u njima, ali sedmi dan otpočinu on. Zato je Gospod blagoslovio i posvetio subotni dan.” (Izlazak 20,8-11)
Pečat Božji
Za četvrtu zapovjed se s pravom kaže da je pečat Božji jer od svih zapovjedi jedina sadrži sve značajke pečata: Kako bi bio potpun, službeni pečat mora pokazati tri stvari: (1) ime zakonodavca; (2) njegovu službenu poziciju, titulu ili autoritet, a time i njegovo pravo na vlast; i (3) njegovo kraljevstvo, ili opseg njegova vladanja i nadležnosti.
Ime: Bog
Titula: Stvoritelj
Teritorij: Nebo i Zemlja
Svrha: Slavljenje i priznavanje autoriteta istinskog dvostrukog začetnika života – stvoritelja i otkupitelja
Julijansko-gregorijanski kalendar
U novijim raspravama ponekad se tvrdi da se tjedni ciklus promijenio u odnosu na stara vremena pa da je time promijenjen i redoslijed dana. Glavni kalendar kojim se danas koristi najveći dio svijeta, nazvan “gregorijanski”, nije izvršio nikakvu promjenu tjedna svojeg prethodnika, “julijanskog kalendara” (uspostavio ga je 45. pr. Kr. Julije Cezar). Stoga možemo biti sigurni da su dani tjedna u novozavjetno vrijeme još uvijek isti dani današnjeg tjedna. U dvanaestomjesečnoj godini julijanskog kalendara, dodavanje prijestupne godine svake četiri godine na kraju je dovelo do neusklađenosti kalendara za oko 11 minuta i 14 sekundi godišnje. Tako se tijekom vremena pojavio višak od oko tri dana na svaka četiri stoljeća. Proljetni ekvinocij 1582. pao je na 11. umjesto na 21. ožujka, u vrijeme Nicejskog sabora 325. Da se ovo neslaganje riješi, papa Grgur XIII. naredio je proglasom 1582. da se iz računanja izostavi deset dana, pa je nakon četvrtka 4. listopada došao petak 15. listopada. Nije bilo prilagodbi ni promjene tjednog ciklusa. Da bi kalendar bolje uskladio sa Sunčevom godinom, Grgur je odredio da će samo godine stoljeća koje su djeljive s 400 imati dodatni dan; time je uklonio tri julijanska “dodatna dana” svakih 400 godina. Prva takva “stoljetna-dodatna-godina” bila je 1600. “Dodatni dan” je izostavljen 1700. (Kenneth A.Strand – Subota)
Koji je prvi dan u tjednu? Je li to ponedjeljak ili nedjelja?
Nedjelja je prvi dan u tjednu, a ponedjeljak je prvi dan radnog tjedna.
Tradicionalno u židovsko-kršćanskoj tradiciji, prvi dan tjedna uvijek je bila nedjelja. Bog je stvorio zemlju za šest dana i odvojio sedmi dan za počinak, subotu (Postanak 2,1-3; Izlazak 20,11).
Većina kršćana danas slavi dan odmora u nedjelju kao podsjetnik da je Krist uskrsnuo u nedjelju, iako manjina drži vjerovanje da je subota još uvijek pravi dan za držanje šabata. Nedjelja je prvi dan u tjednu, a ponedjeljak je prvi dan radnog tjedna.
Međunarodno se ponedjeljak danas označava kao prvi dan u tjednu kao što se navodi u ISO 8601. To je međunarodni standard koji pokriva podatke o vremenu i vezanim datumima, a izdala ga je Međunarodna organizacija za standardizaciju (ISO).
https://www.novizivot.net/prvi-dan-u-tjednu-ponedjeljak-ili-nedjelja/
Subota je tek u novije vrijeme šesti dan u tjednu
“Međutim, jeste li se ikad zapitali što nam povijest kazuje o suboti, šestom danu u tjednu, između petka i nedjelje, računamo li prema izmijenjenom europskom kalendaru koji se značajnije počeo uvoditi nakon 1962. i utjecao na ISO 8601 standard.”
Vjerske zajednice koje poštuju orginalnu četvrtu zapovjed
Seventh-day Adventists, United church of God, Triumph Prophetic Ministries, Church of God, Seventh-day Baptists
Seventh-day Pentecostals, Messianic Judaism, Judaism
Držanje subote kroz stoljeća
https://www.remnantofgod.org/sabhist.htm
Kako je zakon Božji povezan s žigom zvijeri iz Otkrivenja?
“Ove zapovijedi, što ti ih dajem danas, neka ti budu u srce upisane! Napominji ih djeci svojoj! Govori o njima, ili kad boraviš kod kuće ili si na putu, ili kad liježeš ili ustaješ! Priveži ih sebi kao znak na ruku svoju! Nosi ih kao spomen na čelu, I napiši ih na dovratnike kuće svoje i na vrata svoja!” (Ponovljeni zakon 6,6-9)
“I učini, da se svima, malim i velikim, i bogatim i siromašnim, i slobodnim i neslobodnim dadne žig na desnoj ruci njihovoj ili na čelima njihovim; I da nitko ne može ni kupiti ni prodati, osim tko ima žig: “ime zvijeri ili broj imena njezina.” (Otkrivenje 13,16-17)
Očigledno je da pečat Božji i žig Zvijeri imaju veze s Božjim moralnim zakonom – Dest Zapovjedi. Žig Zvijeri je falsifikat pečata Božjeg. Ne radi se primarno o nekom vidljivom fizičkom obilježju na tijelu (bar code, mikro-čip, tetovaža…), moralni zakon je vidljiv kroz životnu praksu onoga tko ga uvažava i poštuje. Za onog tko živi moralni zakon kažemo da ga ima u mislima i djelima.
Subota kao dan od odmora dolazi do izražaja jer ima svoj duhovni i fizički aspekt kojeg je lako zamijetiti u svakodnevnici. Ako odbiješ raditi subotom zato što poštuješ Božju volju i imaš bogoslužje u taj dan, onda možeš očekivati određene poteškoće i nevolju, istovremeno i blagoslove – izvanredno iskustvo s Bogom.
Trenutno zakoni nude opciju izbora dana od odmora ali poslodavac može i ne mora poštovati tu mogućnost u zakonu jer ga ona ne obavezuje. Već na taj način svakome tko želi iskazati poštovanje prema Stvoritelju život postaje značajno otežan. Živa vjera kroz praksu dotiče se prosperiteta, statusa, mesa, kostiju i želudca i sve to znači biti Kristov sljedbenik. Uskoro će ta zakonska praksa biti modificirana i nedjelja će biti jedina opcija. Neće se moći ni kupovati ni prodavati (normalno živjeti) ako se ne prihvati falsifikat subote – žig Zvijeri – nedjelja.
“Kao znak autoriteta Katoličke Crkve papistički pisci navode “sâm čin promjene Subote u Nedjelju, koji odobravaju i Protestanti; … svetkovanjem Nedjelje oni priznaju vlast Crkve da određuje blagdane i da ih naređuje pod prijetnjom grijeha.” – Henry Tuberville, An Abridgment of the Christian Doctrine, stranica 58.
Sotonina omiljena teknika prevare – prenaglašavanje
Jedna od omiljenih tehnika Sotone je prenaglašavanje. Laskanje je vrsta prenaglašavanja. Prije nego što je naveo ljude na promjenu sa subote na nedjelju on je prenaglasio značaj Kristovog uskrsnuća u odnosu na njegov bezgrešni život i savršenu žrtvu na križu. Lako je Bogu Ocu uskrsnuti onog tko je dostojan uskrsnuća ali najteže je bilo imati nekog tko će živjeti život sa svim kušnjama svakodnevnice a da ne počini niti jedan grijeh, pogotovo u trenucima najvećih fizičkih i psihičkih muka. Bez Kristovog savršenog života i smrti na križu Bog Otac ne bi mogao prihvatiti njegovu misiju, bez savršenog života Krist ne bi bio janje bez mane prineseno za grijehe svijeta. Bez Kristovog savršenog života do same smrti ne bi bilo Njegovog uskrsnuća.
Kad ste od malena naučavani da je naglasak na danu uskrsnuća onda je jako teško oduprijeti se logici da taj dan nije posebniji od dana u kojem je Krist razapet (petak) i dana u kojem je počinuo (subota). Znači nema razloga da se slava dana subotnjeg prenosi na neki drugi dan. Pogotovo nema smisla da se dan počinka prenosi na dan novog stvaranja a novo stvaranje se proglašava danom počinka!? Bog je počinuo kada je prestao sa stvaranjem. Znači katolička teologija ne samo da mijenja dan od odmora nego mijenja i smisao dana od odmora. Ali niti dan smrti na križu, niti dan uskrsnuća, niti dan uzašašća niti bilo koji drugi dan nije zapisan Božjim prstom na kamenim pločama Zakona kao četvrta zapovijed osim dana počinka, dana od odmora, koji je sedmi dan u tjednu – subota.
Tko je u pravu, manjina ili većina?
“Uđite na uska vrata, jer su široka vrata i širok put, koji vodi u propast, i vrlo mnogi njim idu.” (Matej 7,13)
“I razgnjevi se zmaj na ženu, i otide da zametne borbu s ostalima (ostatak) od potomstva njezina, koji drže zapovijedi Božje i imaju svjedočanstvo Isusa Krista.” (Otkrivenje 12,17)
Ako malo pretražujete o ovoj temi po internetu vidjet će te otvoreni bunt kršćana na spram četvrte Božje zapovjedi. Iz gornjeg teksta u Otkrivenju je jasno da se radi o novozavjetnom ostatku, stoga je laž tvrditi da su Zapovjedi stvar Starog Zavjeta jer ovaj ostatak se upravo prepoznaje po držanju zapovijedi i svjedočanstvu Isusa Krista. Kršćani tvrde da je četvrta zapovijed i cijeli moralni zakon starozavjetna stvar koja je povezana s Židovskim narodom a ne novozavjetnim kršćanstvom. Oni nalaze cijeli niz “teoloških” izgovora ne bi li uklonili odgovornost prema moralnom zakonu. Kada ih pitate jednostavno pitanje da li je četvrta zapovijed dio moralnog ili obrednog zakona oni izbjegavaju odgovor. Znaju da je obredni zakon onaj koji je bio privremen ili dio Starog Zavjeta, isto tako su svjesni da ne mogu negirati činjenicu da je moralni zakon vječan i da se niti jedna zapovijed ne može izdvojiti ili izolirati iz Zakona i tumačiti izvan konteksta Zakona. Oni tvrde da je Isus Krist prikovao Zapovijedi na križ i oslobodio čovjeka odgovornosti prema Zapovijedima. Da se ne bi ponavljao to je obrazloženo u ovom članku:
Dvije krajnosti duhovnog Babilona (jedinstvo u grijehu)
Kada te iste kršćane pitate – da li to znači da su oni oslobođeni od moralnog Zakona, da mogu ubijati, varati supružnika, krasti, ne poštivati roditelje, poželjeti tuđe, raditi kipove i slike koje vizualiziraju Boga, spominjati uzalud i psovati sve na nebu i zemlji!? Oni kažu naravno da ne! Međutim kada ih pitate za subotu, onda ona odjednom postaje izuzetak.
Tipični katolički teološki odgovor za laike
Prosječni katolik laik nije čovjek ili žena Biblije, katolici nisu biblijski kršćani. Oni su kao članovi partije vjerni svojoj tradiciji i predaji otaca i djedova i dali bi život za nju ali oni nikad nisu pročitali i ušli dublje u “Manifest”. Da jesu, znali bi da Katolička crkva promjenu subote na nedjelju ne opravdava teologijom (biblijskim recima), već svojim “apostolskim autoritetom” za kojeg misli da je vjerodostojan. Visoka katolička teologija ne argumentira promjenu sa subote na nedjelju, ona nema potrebe za tim, to rade katolički teolozi na nižoj razini razumijevanja. Visoka katolička teologija zna da nema valjanih argumenata za promjenu sa subote na nedjelju osim činjenice da se to postupno desilo iz dva razloga. Prve generacije novoobraćenih kršćana (bivši pogani) nisu ostavili svetkovanje dana sunca – nedjelju i nisu se htjeli poistovjećivati sa omrženim židovskim narodom svetkujući u subotu. Adam i Eva, Abraham, David, Marija, Petar, svi starozavjetni i novozavjetni heroji vjere i naš Gospod, Spasitelj Isus Krist, mnogi biblijski kršćani prvih stoljeća, srednjeg vijeka, novijeg doba i 21. stoljeća svi su bili (kako to katolici rado vole istaknuti) sektaši – subotari. Kada katolik želi nekog poniziti, diskreditirati, ocrniti, stigmatizirati on to rado čini uporebljavajući termin “subotari” gdje još jednom kao da viče samom Gospodinu Kristu “Razapnite ga, razapnite ga!” Stvoritelju i gospodaru Subote.
Treća anđeoska vijest iz Otkrivenja
Posljednje tri opomene svijetu opisane su u Otkrivenju, posljednjoj knjizi Novog Zavjeta.
Vijest trojice anđela
Treća anđeoska vijest se izričito odnosi na proslavljanje Boga na sedmi dan u tjednu, Dan Gospodnji – koji je Subota. Za razliku od prve dvije vijesti koje su bile i edukativne naravi, posljednji poziv na pokajanje i promjenu u životnoj praksi je ili – ili. Bog postavlja nedvosmislen uvjet u kojem će svatko izabrati svoju sudbinu: vječni život ili vječnu propast.
Posljednja kriza pred Kristov dolazak
Subota će imati posebno mjesto u posljednjoj krizi povijesti Zemlje. Pri kraju ovog doba doći će do jačanja demonske sile. Gnjev Sotone, tog Zmaja u Otkrivenju 12, usmjeren je na Ženin ostatak (Crkvu, Otk 12,17), a narav i snaga te srdžbe prikazana je u Otkrivenju 13,11-17. Za ovaj ostatak posljednjeg vremena Biblija kaže da vrši Božje zapovijedi i ima svjedočanstvo Isusa Krista
(Otk 12,17). Lažni znak, žig Zvijeri, nametnut je uz oštre sankcije cijelome svijetu (13,16.17). Ovaj je žig suprotan Božjem pečatu, koji je u Svetome pismu prikazan kao subota. Kao što je subota za stare Izraelce bila znak da je Jahve njihov Bog, tako će u toj posljednjoj krizi ona biti znak odanosti Bogu onih koji vrše sve Njegove zapovijedi. Ona će biti očitovanje potpunog pouzdanja Kristovog naroda u Njegovu spasiteljsku moć i dokaz odbacivanja Zvijeri i njezinog znaka.
“Predstavljajući se sinovima ljudskim kao veliki liječnik koji može izliječiti sve njihove bolesti, on će donijeti bolest i nesreću, dok gusto napučeni gradovi ne budu pretvoreni u ruševine i pustoš. On je čak i sada na djelu. U nesrećama i nezgodama na moru i kopnu, u velikim požarima, u žestokim orkanima i strašnom padanju tuče, u burama, poplavama, ciklonima, plimnim valovima i potresima, na svakom mjestu i na tisuće načina Sotona iskazuje svoju moć. On uništava dozrelu žetvu, kojoj slijede glad i oskudica. Pušta u zrak smrtne zaraze pa tisuće pogibaju od epidemija. Ove će kazne postati sve češće i kobnije. Uništenje čeka ljude i životinje. “Zemlja tuži, vene, svijet gine, gasne, nebo sa zemljom propada. Oskvrnjena je zemlja pod žiteljima svojim, jer prestupiše zakon, pogaziše odredbu, Savez vječni razvrgoše.” (Izaija 24,4.5) I tada će veliki varalica uvjeriti ljude da su uzročnici ovih zala oni koji služe Bogu. Upravo oni koji su izazvali negodovanje Neba optužit će za sve svoje nevolje one čija je poslušnost Božjim zapovijedima stalni prijekor prijestupnicima. Bit će objavljeno da ljudi vrijeđaju Boga nepoštovanjem nedjelje, da je ovaj grijeh izazvao nevolje koje neće prestati dok se svetkovanje nedjelje ne bude strogo poštovalo, a da su oni koji iznose zahtjeve četvrte zapovijedi, i time kvare poštovanje nedjelje, uzrok nevolja jer priječe da narod ponovno stekne božansku naklonost i ovozemaljsko blagostanje. Tako će se ponoviti davno izgovorene optužbe protiv Božjih slugu i iz istih osnovnih razloga: “Kad Ahab ugleda Iliju, reče mu: “Jesi li ti onaj koji upropašćuješ Izraela?” Ilija odgovori: “Ne upropašćujem ja Izraela, nego ti i tvoja obitelj, jer ste ostavili Jahvu, a ti si sljedbenik Baala.”” (1. Kraljevima 18,17.18) Kad lažne optužbe budu izazvale srdžbu ljudi, oni će prema Božjim poslanicima postupiti vrlo slično onome kako je otpali Izrael postupio prema Iliji. Sila koja čini čuda otkrivena preko spiritizma upotrijebit će svoj utjecaj protiv onih koji su odlučili radije slušati Boga nego ljude. Poruke što će ih slati duhovi objavit će da ih je Bog poslao kako bi one koji odbijaju prihvatiti nedjelju osvjedo čile da su u zabludi, uz potvrdu da zemaljske zakone valja poštovati kao Božji zakon. Oni će jadikovati zbog velike zloće u svijetu i podržati svjedočanstvo vjerskih učitelja da je opadanje morala prouzročeno oskvrnućem nedjelje. Veliko će se ogorčenje podignuti protiv svih koji ne budu prihvatili njihovo svjedočanstvo. Sotonina je politika u ovom posljednjem sukobu s Božjim narodom ista kao ona kojom se služio na početku velikog sukoba na Nebu. Tvrdio je da nastoji promicati stabilnost božanske vladavine, dok je potajno poduzimao sve kako bi je oborio. A za djelo što ga je time nastojao izvršiti optužio je lojalne anđele. Ista politika prijevare obilježavala je povijest Rimske crkve. Tvrdila je da djeluje kao namjesnik Neba, dok se zapravo nastojala uzdići iznad Boga i promijeniti Njegov Zakon. Za vladavine Rima oni koji su zbog vjernosti Evanđelju pretrpjeli smrt bili su optuženi kao zločinci, proglašeni da su u savezu sa Sotonom i primijenjeno je svako moguće sredstvo da ih se osramoti, kako bi u očima ljudi, pa i u vlastitim očima, izgledali kao najgori zločinci. Tako će biti i danas. U nastojanju da uništi one koji poštuju Božji zakon, Sotona će se pobrinuti da budu optuženi za kršenje zakona, kao ljudi koji sramote Boga i na svijet navlače Njegove kazne. Bog nikada ne prisiljava volju ili savjest, dok Sotona stalno koristi okrutnost kao sredstvo prisile ne bi li stekao nadzor nad onima koje na drugi način ne može zavesti. Strahom i prisilom on pokušava zavladati savješću ljudi i osigurati njihovo štovanje. Da bi to postigao, on djeluje preko vjerskih i svjetovnih vlasti i potiče ih da silom nametnu ljudske zakone suprot Božjem zakonu. Oni koji poštuju biblijski dan odmora bit će žigosani kao neprijatelji zakona i reda, kao oni koji ruše moralna društvena ograničenja, pa uzrokuju anarhiju i pokvarenost i navlače Božje kazne na zemlju. Njihova će savjesnost biti proglašena za nepopustljivost, tvrdoglavost i prijezir prema vlastima. Optužit će ih da ne trpe vlast. Svećenici koji poriču obvezatnost božanskog Zakona iznosit će s propovjedaonice dužnost pokoravanja građanskim vlastima kao zapovijeđenu od Boga. U zakonodavnim će se skupštinama i sudskim dvoranama pogrešno prikazivati i osuđivati oni koji vrše Božje zapovijedi. Njihove će riječi obojiti lažima, a njihove pobude prikazati u najgorem svjetlu. Budući da protestantske Crkve odbacuju jasne biblijske argumente u obranu Božjeg zakona, one će težiti da ušutkaju one čiju vjeru ne mogu oboriti Biblijom. Premda zatvaraju oči pred tom činjenicom, one danas kreću putem koji će dovesti do progonstva onih koji se savjesno protive učiniti ono što čini ostali kršćanski svijet i priznati zahtjeve papinske subote. Dostojanstvenici Crkve i države udružit će se kako bi potkupili, nagovorili ili prisilili sve slojeve da svetkuju nedjelju. Nedostatak božanskog autoriteta nadomjestit će opresivni zakoni. Politička pokvarenost uništava ljubav spram pravde i poštovanje istine, pa će čak i u slobodnoj Americi upravljači i zakonodavci, da bi osigurali naklonost javnosti, popustiti popularnom zahtjevu za zakonom koji bi nametnuo svetkovanje nedjelje. Sloboda savjesti, koja je tako skupo plaćena, više se neće poštovati. U sukobu koji će uskoro izbiti vidjet ćemo primjerenost prorokovih riječi: “Tada, obuzet gnjevom protiv Žene, Zmaj ode da vodi rat protiv ostalih iz njezina potomstva, protiv onih koji vrše Božje zapovijedi i čuvaju Isusovo svjedočanstvo.” ” (Otkrivenje 12,17) [E.G.W. Veliki Sukob, 1888, str. 464.]
Veliki Sukob
“Protestantizam će pružiti ruku prijateljstva rimskoj sili. Onda će biti stvoren zakon protiv subote Božjeg stvaranja, a zatim će Bog izvršiti svoje “neobično djelo” na zemlji.” (7BC, str. 910. – 1886.)
“Ne vidimo da bi se rimska crkva mogla osloboditi idolopoklonstva. …I to je religija koju protestanti počinju gledati s velikom naklonošću i koja će se na kraju ujediniti s protestantizmom. Međutim do ovog sjedinjenja neće doći promjenom katolicizma, jer se Rim nikad ne mijenja. On tvrdi da je nepogrešiv. Promijenit će se protestantizam. Prihvaćanje liberalnih ideja s njegove strane omogućit će prihvaćanje ruke katolicizma.” (RH, 1. lipnja 1886.)
“Protestantski svijet će stvoriti konfederaciju s čovjekom bezakonja i Crkva i svijet stvorit će izopačeni savez.” (7BC, str. 975. – 1891. “Rimokatolicizam u Europi i otpali protestantizam u Americi poduzet će slične mjere protiv svih koji poštuju sve božanske propise.” (Velika borba, str. 530. – 1911.)
Kad vodeće Crkve u Sjedinjenim Državama, ujedinjene u točkama učenja koje smatraju zajedničkima, budu utjecale na državu da nametne njihove propise i podupre njihove ustanove, tada će protestantska Amerika podići kip rimokatoličke hijerarhije, a neizbježna posljedica bit će određivanje građanskih kazni onima koji misle drukčije. …
Prisiljavanje protestantskih Crkava da se svetkuje nedjelja jest prisiljavanje na štovanje papinstva. …
Ali samim činom što svjetovna vlast prisiljava na vršenje vjerskih dužnosti, Crkve će same načiniti kip Zvijeri; stoga će prisiljavanje na svetkovanje nedjelje u Sjedinjenim Državama biti prisiljavanje na štovanje Zvijeri i njezinog kipa.” (Velika borba, str. 382.385. – 1911.)
“Kad protestantizam preko ponora pruži ruku rimskoj sili, kada preko bezdana pruži ruku spiritizmu, kad pod utjecajem ovog trostrukog saveza naša zemlja odbaci sva ustavna načela svoje protestantske i republikanske vlasti, kad omogući širenje papinskih zabluda i obmana, tada znamo da je došlo vrijeme za čudotvorno djelovanje Sotone i da je kraj blizu.” (5T, str. 451. – 1885.)
“Kako se približavamo završnoj krizi, od životnog je značenja da među Gospodnjim oruđima vladaju sklad i jedinstvo. Svijet je preplavljen olujama, ratovima i neslogom. Ipak, ljudi će se ujediniti pod jednim poglavarom – papinskom vlasti – da bi se usprotivili Bogu u liku Njegovih svjedoka. Ovaj savez će učvrstiti veliki otpadnik.” (7T, str. 182. – 1902.)
“Zakoni koji prisiljavaju na svetkovanje nedjelje kao subote dovest će do otpada ove zemlje od načela republikanizma na kojemu je utemeljena naša vlast. Upravljači će prihvatiti papinsku religiju, a Božji zakon bit će proglašen ništavnim.” (7MR, str. 192. – 1906.)
“Pokazalo se da je dan velike intelektualne tame bio pogodan za uspjeh papinstva. Ali još će se pokazati da je za njegov
uspjeh podjednako pogodan dan velike duhovne svjetlosti.” (4SP, str. 390. – 1884.)
“U pokretima koji se sada razvijaju u Sjedinjenim Državama, kojima se nastoji osigurati državna potpora crkvenih institucija i potreba, protestanti idu stopama papista. Štoviše, oni otvaraju vrata papinstvu kako bi u protestantskoj Americi zadobilo prevlast koju je izgubilo u starom svijetu.” (Velika borba, str. 492. – 1911.)
“Da bi sebi osigurali popularnost i sljedbenike, zakonodavci će se pokoriti zahtjevima da se uvede zakon o nedjelji. … Naredbom kojom se ozakonjuje jedna papinska ustanova u kršenju Božjeg Zakona, naša nacija će se potpuno odreći pravednosti. …
Kao što je približavanje rimske vojske učenicima bilo znak o neposrednom razorenju Jeruzalema, tako će nam i ovaj otpad biti znak da je dostignuta granica Božjeg strpljenja.” (5T, str. 451. – 1885.)
“Moramo čvrsto odlučiti da nećemo svetkovati prvi dan sedmice kao subotu, jer ga Jahve nije blagoslovio i posvetio, a svetkovanjem nedjelje stavljamo se na stranu velikog varalice.”
“Narod Sjedinjenih Država uživao je Božju naklonost, ali kad bude ograničio vjersku slobodu, odrekao se protestantizma i poklonio se papinstvu, ispunit će mjeru svoje krivnje i u nebeskim knjigama bit će zapisan kao “nacionalni otpad”.” (RH, 2. svibnja 1893.)
“Isti majstorski um koji je kovao zavjeru protiv vjernih u prošlim vjekovima, još uvijek pokušava ukloniti sa Zemlje one koji se boje Boga i drže Njegov Zakon. Bogatstvo, umne sposobnosti i obrazovanje složit će se da njegove pripadnike izlože prijeziru. Nasilnički vladari, svećenici i vjernici zavjerit će se protiv njih. Glasom i perom, hvalisanjem, prijetnjama i ismijavanjem trudit će se da potkopaju njihovu vjeru.” (5T, str. 450. – 1885.)
“Doći će vrijeme kad će se, zbog toga što zastupamo biblijsku istinu, s nama postupati kao s izdajicama.” (6T, str. 394. – 1900.)
“Oni koji poštuju biblijski dan odmora bit će žigosani kao neprijatelji zakona i reda, kao oni koji ruše moralna društvena ograničenja, pa uzrokuju anarhiju i pokvarenost i navlače Božje kazne na Zemlju. Njihova će savjesnost biti proglašena za nepopustljivost, tvrdoglavost i prijezir prema vlastima. Optužit će ih da ne trpe vlast.” (Velika borba, str. 508. – 1911.)
“Svima koji će u taj zli dan neustrašivo služiti Bogu prema svojoj savjesti bit će potrebna hrabrost, čvrstina i poznavanje Boga i Njegove Riječi; oni koji budu vjerni Bogu bit će progonjeni, njihove pobude napadane, njihovi najplemenitiji napori pogrešno tumačeni i njihova imena ozloglašena.” (Djela apostolska, str. 271. – 1911.)
Deset Božjih zapovijedi
Pokušaji promjene dana bogoslužja kroz povijest
Može li katolička Crkva Biblijom dokazati da je svetkovanje nedjelje bila praksa Isusa i apostola?
Subota u Novom zavjetu
Subota u Starom zavjetu
Nedjeljni zakon, Božji pečat, žig zvjeri, posljednji događaji na planeti
Namjere papstva
KLIMATSKE PROMJENE – PAPA – NEDJELJNI ZAKON
National Sunday Law
Kako progurati nacionalni ‘Nedjeljni zakon’? ‘Laudato Si’ dokument
Subota umjesto nedjelje
“I začuh glas drugi s neba, koji je govorio: “Izađite iz nje, narode moj, da ne budete dionici grijeha njezinih, i da ne primite od zala njezinih!” (Otkrivenje 18, 4.)
Ovo nije samo poruka katolicima, već i pravoslavcima, reformatorima-protestantima – da istupe iz duhovnog Babilona, izađu iz svojih zajednica i udruže se u držanju 10 zapovjedi kako su napisane u Bibliji a ne katekizmu. Isto tako da se udruže oko toga da su spašeni živom zajednicom/odnosom s Isusom Kristom a ne sa posrednicima Isusa Krista, crkvenom strukturom, sakramentima, ritualima ili odlaskom u crkvu. Da, vi ljudi vjere ste crkva, stoga izađite iz duhovnog Babilona i udružite se u male aktivne molitvene skupine.
Ekumenizam je prevara duhovnog Babilona, izađite iz njega, on je napravljen da vrati sve zajednice Rimokatoličkoj crkvi, ne mojte se zavaravati, sveto nema što tražiti s ne svetim, posvećeno s ne posvećenim, istina i laž nemaju razlog biti zajedno!
Sjetite se da svetkujete dan subotnji (od petka na večer do subote na večer) kao Dan Gospodnji, a ne dan nedjeljni koji je žig/autoritet zvijeri. Imajte svoje kućno bogoslužje u dan subotnji. Razumite troanđeosku vijest iz Otkrivenja i nađite načine da to objasnite svima koji ne znaju, to vam je misija i vizija. Pomaganje potrebnima u fizičkom i materijalnom smislu je uvijek bilo, to je dokaz osobne zajednice s Bogom ali Bog ima posebnu vijest za ovaj posljednji naraštaj koju se mora propovijedati po cijelom svijetu do Kristovog dolaska! Duh Božji će vas povezat i već vas povezuje. Vi ste duhovno tijelo Kristovo i nemate što više šurovat s Babilonom, bilo je vrijeme kada niste znali, kada su vas vaši prevarili, zaveli…ali danas ste mogli spoznat istinu.
“I začuh glas drugi s neba, koji je govorio: “Izađite iz nje, narode moj, da ne budete dionici grijeha njezinih, i da ne primite od zala njezinih!” (Otkrivenje 18, 4.)
